Prvomajski praznicizam

Nenad Veličković

06.05.2024
IMG 9923
Foto: Omnibus
Iz ugla roditelja

Prvomajski praznicizam

Do kada će predškolski odgoj u Kantonu Sarajevo preživljavati na milostinji političkih elita? Koliko vrijedi najbolji interes djeteta na tržištu nekretnina?

U jednom sarajevskom vrtiću, i po svoj prilici ne jedinom, internacionalni praznik (rada, Prvi maj) nije obilježen. Prošao je gluho, za razliku od nedavnog Bajrama, kad su djeca dan ranije pozvana da se pripreme, svečano obuku i kad je za sve vrtićke grupe bila organizovana predstava. Unutar nekoliko sedmica prije i poslije, Uskrs/Vaskrs nisu dobili takvu pažnju.

Šta će se obilježavati/proslavljati u Javnoj ustanovi Djeca Sarajeva (ili u bilo kojem drugom vrtiću, bilo gdje u svijetu!) ne bi trebalo zavisiti od toga šta odgajatelji slave kao svoj praznik, niti šta glavni baja u vrtiću slavi, niti šta direktorica ustanove slavi, niti šta slave ministrica obrazovanja i šef njene stranke.

O tome šta se u vrtićima obilježava/slavi, tj. koje se vrijednosti u vrtićima njeguju trebalo bi da odlučuje širi krug, uključujući roditelje, pravnike, stručnu javnost, a sve njih samo pod uslovom da svoj doprinos odlučivanju mogu obrazložiti djetetovim najboljim interesom. Tako barem u članu 8. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju piše, u kojem također stoji i to da su u osnovi pedagoškog rada savremena naučna dostignuća.

U istom zakonu stoji da roditelji imaju pravo i obavezu da preko svojih predstavnika u predškolskim ustanovama i tijelima i putem svojih asocijacija, u interesu svoje djece, učestvuju u odlučivanju na svim nivoima o pitanjima značajnim za rad predškolske ustanove i funkcionisanje predškolskog odgoja i obrazovanja.

To pravo je nama, a po svojoj prilici ne samo nama, uskraćeno: niko nas ni na koji način nije uključio u pitanja značajna za rad predškolske ustanove. Nismo bili uključeni u godišnje paniranje rada vrtića i vjerujemo da nismo stoga što je ono prepušteno inerciji i improvizaciji. Na stranici ustanove, gdje u rubrici Interni dokumenti 5. maja 2024. godine stoje fajlovi – Analiza programskih rezultata izvršenja budžeta za period 01.01.-31.12.2021. godine, Finansijski izvjestaj JU “Djeca Sarajeva” za period 01.01.-31.12.2019.godine i Finansijski plan iz 2020-e godine – nema ni godišnjeg plana ni kalendara rada. Nema, jer u nejasnoj podjeli odgovornosti između ministrice obrazovanja i direktorice Javne ustanove sav teret rada, planiranja, postizanja ciljeva i poštivanja principa nose odgajateljice. Zato propust da se obilježi Praznik rada (svi roditelji rade, ali svi ne slave vjerske praznike) nije njihov, nego je rezultat dugogodišnje zapuštenosti predškolskog odgoja i obrazovanja u Kantonu Sarajevo, koji se umjesto ulaganjem održava izrabljivanjem. Nepojmljivo je koliko se odgoju djece uzrasta od 6 mjeseci do polaska u školu (6 ili sedam godina) posvećuje malo brige, iako sva savremena (naučna) saznanja govore o tome da je za uspjeh djeteta u školi upravo predškolski period ključan. Umjesto da na rad s djecom najmlađeg uzrasta gleda kao na kapitalno ulaganje, vlast unazad tri decenije podnosi svoju obavezu preuzetu i definisanu zakonom kao visok trošak i neželjen teret.

Prema standardima iz 2016. (trenutno važećim, dostupnim na stranici Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS), na grupu od 27 djece (optimalno je 21, ali zbog malog broja vrtića upis je napregnut do maksimuma!) raspoređena su dva odgajatelja. Na 10-11 sati dnevnog rada to praktično znači da većinu vremena s tom grupom djece provede jedna stručna osoba, u prvoj ili drugoj smjeni. Ako je jedna na odmoru ili na bolovanju, djeca, cijela grupa, pridružuju se drugoj grupi, drugog uzrasta. Često se izmještaju iz svoje prostorije u tuđu. Vanredne situacije prihvataju se kao redovne i normalne i postaju izgovor za svakodnevno kršenje standarda, koji očigledno nisu dobri i kad je sve u najboljem redu. Nema najboljeg interesa djeteta u tome što dijete plačući ide u vrtić kao na odsluženje nezaslužene kazne, poslije tri godine u istom vrtiću, u nepoznat prostor kod tuđeg odgajatelja. Nije u interesu djeteta njegovu nesposobnost da verbalizuje nezadovoljstvo zbog grešaka u sistemu osuđivati kao neprimjereno ponašanje.

U standardima iz 2016. godine piše da je odgajatelj kao osnovni činilac i kreator unutar odgojne grupe, uzor i model u procesu učenja i formiranja ličnosti djeteta u predškolskom uzrastu. Iz ovog razloga poslu odgajatelja se daje posebni društveni značaj i obavezuje na pažijiv odabir stručnog kadra, dobar programirani sistem obrazovanja i stalnog stručnog usavršavanja stručnog kadra. Ličnost odgajatelja, njegovi ljudski i stručni kvaliteti su uvjet uspješnog odgojno-obrazovnog rada. Zbog svega toga pedagoški standardi definiraju i posebne stavke koje su značajne za odgajatelja: odgajatelj mora biti mentalno i fizički zdrava ličnost s razvijenom sposobnošću empatije, životnim optimizmom i sposobnostima poštovanja i uvažavanjima ličnosti djeteta i saradnika.

Vrhunska je podvala izglasati ovo i objaviti ovo u Službenim novinama (46/16) a pri tome posao od posebnog društvenog značaja plaćati duplo manje nego poslanički.

Drsko je opravdavati kršenje standarda nedostatkom kadra. Odgajatelja nedostaje već dvije decenije; zašto se, uz povećanje plaća njima, ne stipendiraju najbolji studenti za taj poziv?

Neodgovorno je nedostatak prostornih kapaciteta rješavati sadakom roditeljima za privatne vrtiće, dok istovremeno još ima neobnovljenih zgrada, a u tibrama, miljackama, bulevarima i avenijama ne zidaju se nove. I dok se one iza rata prodate ambasadama ne vraćaju Javnoj ustanovi!

Podlo je garantovati svoj djeci jednake prilike, a dopuštati bogatijim roditeljima da novcem i privilegijima kupuju bolje prostore i odgajatelje.

Ako su zaista prava djece iznad svih drugih prava, kao što je to izjavila nedavno ministrica svih sarajevskih vrtića i škola, onda i novca za ta prava mora biti prije svih drugih. Cinizam je pozivati se na prava djece i njihov najbolji interes, a odgajateljima u okviru 40-časovne radne sedmice planirati 15 minuta za stručno usavršavanje! Cinizam je ostaviti im 15 minuta dnevno za saradnju s roditeljima: manje od minute po roditelju!

Praznike, i vjerske i nevjerske, fala bogu, možemo s djecom obilježavati i kod kuće, neradni su dani. Pitanje u koje želimo biti uključeni jeste šta ćemo s njima obilježavati u radne, u ustanovi koja formira njihove ličnosti i njihov odnos prema zajednici.

Najnovije

 
Dva nastavnika iz škole Musa Ćazim Ćatić
Nenad Veličković
15.05.2026
Sarajevski pali borci i šehidi bili bi protiv
Nusret Ahmetović
17.03.2026
Kvalitetniji Pravilnik za prijem nekvalitetnijih radnika
Nusret Ahmetović
05.03.2026
Cvijeće sigurnosti
Nenad Veličković
05.03.2026
Jazavci
Nenad Veličković
24.02.2026
Školovanje za bolovanje, višenamjensko
Nusret Ahmetović
19.02.2026
Haber na vajber
Nusret Ahmetović
09.02.2026
EMIS ko(N)kurs. Binarni ili bizarni
Nusret Ahmetović
30.01.2026