Na tablama u jednoj od glavnih dobrinjskih ulica piše Branioca Dobrinje. Po pravopisu, trebalo bi branilaca. Stvar nezgodna, ponajviše za ljude koji predaju i prodaju pravopise. Ispada da tamo neki genitiv množine nije bitna stvar, da bi se sad nekih deset-petnaest ploča skidalo sa fasada ili se preko njih prišarafljivale nove, sa ispravno napisanim nazivom ulice.
Dobro, to sa pločama bi mogao isfinansirati pravopisac od honorara za svoj zakonik, ali stvar je ipak malo kompleksnija. Pogrešan genitiv plurala piše i u ličnim dokumentima građana, urednim papirima firmi, školskim evidencijama, računima za struju, vodu, grijanje…
Hoće li jezička zakonodavna vlast pokrenuti inicijativu da se sve to reizda ponovo, svi cipsovi, sve lične karte, sve registracije? Neće, naravno, jer bi to koštalo puno i dovelo do ko zna kakvih nesagledivih pravnih i administrativnih komplikacija. Jeftinije, brže i lakše bi bilo da se donese amandman na pravopis, pa da tamo piše, npr. Genitiv množine imenica muškog roda izvodi se dodavanjem a na nominativ jednine, (sad amandman!) osim u Opštini Novi Grad, gdje vrijedi pravilo da se genitiv množine izvodi, osim na pomenuti način, također i dodavanjem nastavka a na korijen nominativa množine. Za razliku od mnogih drugih sasvim proizvoljno donesenih pravopisnih rješenja, ovo zaista ima temelj u stvarnoj potrebi građana. Potrebi da im dokumenti budu u skladu s pravopisom. To im se pravo, srećom, može osigurati i na lakši način. Naprosto se treba negdje na stranici Opštine napisati da se naslov ne odnosi na množinu, branioce, puno njih, branilaca, nego na jednog, branioca. To bi onda bilo kao ulica neznanom junaku. Pošto je jedan, ali neimenovan, može biti svako, dakle svi.
Osim žena. I u množini i u jednini, one su izostavljene. One nisu branile Dobrinju. Pošto žene u balkanskoj lingvistici nisu toliko bitne kao genitivi plurala, velika slova i jednačenja po zvučnosti, ovo se više ne tiče inkasata pravopisnih normi. Koga se, ako ikoga, tiče? Hoće li se cijela stvar staviti najzad u ad acta ako Opština ispod svake table Branioca Dobrinje doda još jednu, sa sitnim slovima: imenice u muškom rodu odnose se i na žene. Tako nekako, treba vidjeti kako to kantonalne vlasti rješavaju u preambulama zakona: Evo:
Npr. U Zakonu o dopunskim pravima boraca – branitelja Bosne i Hercegovine, čl. 3. (Rodna ravnopravnost):
(1) Gramatička terminologija korištenja muškog ili ženskog roda u ovom zakonu podrazumijeva uključivanje oba roda.
(2) Pojmovi utvrđeni u članu 2. ovog zakona i svim ostalim odredbama ovog zakona gdje se spominju u različitim padežima zamjenjuju se riječima u odgovarajućem padežu.
Misli se, dakle (čl. 2) na padeže: porodica šehida i porodica poginulog, umrlog, nestalog branioca, branilac, dobrovoljac i organizator otpora, veteran, demobilizirani branioc, ratni vojni invalid, mirnodopski vojni invalid.
Ako sada nekom učeniku ili nekoj učenici dođe pred oči ova dobrinjska tabla, ili ovaj kantonalni zakon, pa njima, svojim očima, vidi kako se pravopis čak ni u zvaničnom, službenom jeziku, u zvaničnoj, javnoj i pravnoj komunikaciji ne mora znati i poštovati, šta će ga ili šta će je spriječiti da osobi s diplomom i dnevnikom koja ga svako malo tlači pismenim vježbama kaže: koga vi zajebavate? (nepr. zajebajete.) Zašto ja moram to znati i poštovati, a Opština i Kanton ne moraju?
Pa zato, dijete drago, što pravopis služi usporavanju razvoja kritičkog mišljenja. Da se u školi đaci manje bakću čćikanjem i džđikanjem, a više smislom napisanog i izgovorenog, o budućnosti države bi se razgovaralo javno u parlamentu, a ne tajno po mehanama.
