Dobra komunikacija i NEGATIVNO MIŠLJENJE
Februarska komunikacija između ministrice za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo i predsjednika Sindikata bila je na vrhunskom nivou, a odvijala se u nekoliko koraka:
1. Ministrica traži primjedbe – bio je naslov prve objave na stranici Sindikata od 4. februara 2026. (7:35). Razlog zašto je potrebno dostaviti primjedbe na važeći Pravilnik jeste povećanje efikasnosti u provođenju procedura prijema radnika.
2. Ministrica je dobila primjedbe – glasila je objava na stranici Sindikata od 10. februara 2026. (7:28), a u prilogu objave nalazilo se 1 + 50 stranica primjedbi.
3. Sindikatu dostavljen prijedlog novog pravilnika – naslov je objave od 23. februara 2026. (15:55) u kojoj je je navedeno da ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, Naida Hota-Muminović dostavlja Sindikatu na konsultacije i traži mišljenje Sindikata u roku od pet dana, zatim je opisana prethodna komunikacija i na kraju je Sindikat obećao da će mišljenje na Prijedlog pravilnika dostaviti u toku dana. U prilogu je bio i PRIJEDLOG Pravilnika za prijem radnika u radni odnos u osnovnim i srednjim školama kao javnim ustanovama na području KS.
4. Sindikat dao negativno mišljenje – Sindikat nije mogao čekati dana tok, a ni rok od 5 dana, već je isti dan, samo jedan minut poslije (15:56) 23. februara 2026. dao NEGATIVNO MIŠLJENJE na Prijedlog pravilnika. Sindikat NEGATIVNOST MIŠLJENJA obrazlaže, a ja skraćujem: spominje mali broj usvojenih primjedbi, izbornu godinu, saglasnost Vlade na konkurse za neodređeno, haos, tužbe, odgovornost direktora kojih se ništa ne pita, komisije koje rade za ništa, sve je gore i gore, nezadovoljstvo je veće i veće, kriteriji za bodovanje su prenormirani, neuravnoteženi, diskriminatorni, nesrazmjerni...
Pred kraj Sindikat boldira, citiram: Nadamo se da Vlada neće napraviti istu grešku kao u prethodne dvije godine te da će premijer i ministri u Vladi Kantona Sarajevo ovaj put čitati ono za što glasaju, a prije pozdrava Sindikat upućuje poziv Vladi i nagovara je da odbije dati saglasnost na ovaj Prijedlog pravilnika.
Pročitao sam stare pravilnike o prijemu radnika, kao i 93 primjedbe Sindikata napisane na 50 stranica koje su pristigle iz 22 od 72 sindikalne podružnice. Od 93 primjedbe, njih 53 odnosilo se na radni staž (član 10), 13 primjedbi se odnosilo na član 21 (konačna lista), 7 primjedbi na član 9 (akademska zvanja)... ono što me razočaralo jeste činjenica da čak i članovi Sindikata predlažu dodatne diskriminatorne odredbe. Na sreću, predlagač ih nije uvažio.
„Nije značajno“
U članu 17 stav 1 tačka h) predloženog Pravilnika stoji da komisija može dokumente iz člana 15 stav 2 označiti sa „Nije značajno“ kad dokument ne ispunjava uslove iz stava 1 tačka a), c) i d) ovog člana, dok se tačka b) poziva na stav 3 člana 15 u kojem se dalje poziva komisija iz člana 16 koji se odnosi na izbor i razrješenje članova komisije.
Sa komisijom su počeli, prošetali po članovima sa stavovima i sa komisijom završili, a ja da se pitam ne bi li „Nije značajno“ trebalo zamijeniti sa „Nije razumljivo“, ali ko paora pita...
Član 15 stav 2 tačka a) odnosi se na potvrdu o radnom stažu izdatu od entitetskih zavoda (potvrde o radnom stažu iz druge države ne važe) i pretpostavljam da će ovo „Nije značajno“ iz člana 17 stav 2 tačka h) komisija koristiti između ostalog i kad kandidat priloži ugovor o radu kojim se dokazuje angažovanje u nekoj školi na zamjeni u trajanju od tri dana. Imajući u vidu da se Pravilnikom za jedan mjesec radnog staža dodjeljuje 1 bod, onda ova tri dana članovi komisije slobodno mogu označiti kao „Nije značajno“, jer je to u stvari 3/30 boda ili 0,1 bodova. Sitnica je to i to velika, a zašto saznat će strpljivi i oni koji čitaju.
Kad su u pitanju kriteriji za bodovanje kandidata (član 8), situacija je vrlo jasna – boduju se: akademska i stručna zvanja, radni staž i posebna priznanja, sa naglaskom na to da kandidati mogu dobiti bodove po osnovu samo jednog kriterija koji je povoljniji za njih, s tim da se povoljnije povoljnosti nekad međusobno isključuju, a kako, pročitajte u nastavku.
Po osnovu radnog staža kandidat za svaki mjesec dobija 1 bod do maksimalnih 75.
Po osnovu posebnih priznanja kandidat može dobiti 5 bodova (povelja UNSA) ili 10 bodova (srebrna značka UNSA) ili 20 bodova (zlatna značka UNSA). Boduje se samo jedno priznanje, samo sa UNSA i sa diskriminacijom u i sa UNSA.
Po osnovu akademskog zvanja kandidat može dobiti 5 bodova (mr.) ili 10 bodova (dr.)
Po osnovu stručnih zvanja kandidat dobija 5 bodova ako je mentor ili 7 bodova ako je savjetnik ili 10 bodova ako je viši savjetnik. Sad dolazi ono najvažnije, bodovi po osnovu akademskih i stručnih zvanja međusobno se ISKLJUČUJU. Znači, doktor ili mentor, ne može oboje, ali bitno je da kandidat bira povoljnije. Znači, ne biramo doktora. Kako, odgovor slijedi.
Primjer bodovanja jednog kandidata
Kandidat ima 120 mjeseci radnog staža - 75 bodova
Kandidat je dobitnik zlatne (20) i srebrne (10) značke UNSA - 20 bodova
Kandidat je prvo magistar (5), a zatim i doktor nauka (10) - 10 bodova
Kandidat je postao prvo mentor (5), zatim savjetnik (7) i viši savjetnik (10) - 10 bodova
UKUPNO: 115 bodova
Ali pošto se bodovi kad je u pitanju akademsko i stručno zvanje isključuju, ovaj kandidat ostaje bez 10 bodova i u konačnici ima 105 bodova. Ovo je maksimalan broj bodova koji se može ostvariti, ali...
Član 13 (dopunska prava boraca branitelja BiH) ovog Pravilnika poziva se na uredbe (37/20, 27/21) po kojima se boračkoj populaciju dodaju bodovi kako je u njima propisano i u skladu sa instrukcijama (38/20 i 28/21) o bližoj primjeni kriterija vrednovanja iz uredbi.
Koliko se bodova dodaje na broj osvojenih bodova zavisi od kategorije braniteljske populacije kojoj kandidat pripada, a kreće se od minimalnih 23,5% do maksimalnih 73,1%, s tim da se povoljnosti uvijek ZBRAJAJU. Korisnici ovih prava mogu biti pripadnici boračke populacije (koji su proveli minimalno 12 mjeseci u ratu) i članovi njihovih porodica (iz Kantona Sarajevo sa prijavljenim prebivalištem u KS). Ovo što je naprijed podvučeno je zbog diskriminacije. Nek se nađe, kad mogu svi, mogu i sarajevski srodnici i njihovi borci.
Neko je za mjesec dana rata stradao i postao RVI, pali borac ili šehid, a sa 11 mjeseci provedenih u ratu nije mogao postati ni borac. Protiv ovakve diskriminatorske odredbe bili bi i sarajevski i svi drugi pali borci i šehidi.
Čuj minimalno 12 mjeseci, a vjernici kažu da je dan i noć straže vredniji od mjesec dana dobrovoljnog posta plus isto toliko noćnog ibadeta, a vi ne priznate 364 mjeseca (30,33 godine posta i noćnog ibadeta). Fara-oni.
Primjer primjene uredbe.
Kandidat iz prethodnog primjera je doktor nauka, viši savjetnik, dobitnik zlatne značke i ima maksimalan broj bodova po osnovu radnog staža, znači u zbiru ima ukupno 105 bodova (10+10+20+75).
Drugi kandidat je završio fakultet, ima 60,7 bodova po osnovu radnog staža i po članu 13 ovog Pravilnika, odnosno po Uredbi, ima maksimalno povećanje od 73,1% (član 4 stav 1 i 2 Instrukcije).
Drugi kandidat sa maksimalnim procentualnim povećanjem ima 105,0717 bodova (evo kako i zašto ne biramo doktora 60,7 + (60,7 x 0,731)) i sad pitam članove komisije i predlagača da li je ovih ,0717 iza zareza značajno ili „Nije značajno“ i da li biramo zaslužne i njihove vertikalne i horizontalne srodnike ili biramo NAJBOLJE. Ne priznajete jedan deseti dio boda (onu sitnicu), ali zato priznate sedam desethiljaditih (7/10.000).
Dok se braniocima Sarajeva i njihovim srodnicima koji žive u Sarajevu zasluge zbrajaju i izračunavaju na četiri decimale, najboljim se rezultati poništavaju i beznačajnim proglašavaju. Ali dobro...
Idemo nazad... dalje... dolje... brže... bolje...
Kao nečlan sindikata sa obronaka Konjuha i još paor iz Gojsalića, glasam „PROTIV“ svih oblika diskriminacije, bilo da je ona sindikalna, nasljedno-boračka, kolegijalna, sarajevska... i „PROTIV“ sam svih uredbi, instrukcija i pravilnika kojima se ljudska prava guraju u stranu, a u prvi plan stavljaju stranački i jaranski interesi, kako je nekad napisao univerzitetski profesor Nenad Veličković.[1]
Za kraj javno postavljam i ponavljam pitanje koje sam putem e-maila 17. februara 2026. godine poslao na adresu Federalnog ministarstva za boračka pitanja (i još nekima), a koje glasi ovako:
Koliko je demobilisanih boraca i članova njihovih porodica zaposleno po osnovu Uredbe i Instrukcije u federalnim i kantonalnim javnim ustanovama, (u BH Telecom-u, poštama, školama, općinama...), kakav je njihov tretman u tim ustanovama i da li navedena populacija trpi mobing na radnom mjestu.
Reisi, ministri, direktori, faraoni... da li, dragi moj Bože, po Pravilima varaju anam-oni.
