Tramvaj je ubrzao na skretanju, iskočio iz šina, usmrtio jednog mladića, preteško povrijedio jednu djevojku, lakše još nekoliko ljudi koji su ga čekali na stanici.
Sve je u ovoj rečenici na mjestu, ali je cijela pogrešna. Neće niko, kao David jazavca u vreći, donijeti tramvaj pred sudiju i ćoravu vladu. Neko drugi, ne skretnica, ne kočnice, ne struja, ne tramvaj, mora biti odgovoran, možda i kriv, za nesreću.
Đaci, studenti i građani koji ovih dana povezuju povorkom mjesto nesreće sa zgradom vlade i zgradom suda, znaju, čini se, gdje bi krivce trebalo tražiti.
Male su šanse da ih nađu, izmigoljiće se, kao mnogo puta do sada, ili će se s njuškom u vreći pred sudom pojaviti neki manje bitan saučesnik, neki uzgajivač malina koji uvozi kočnice za tramvaje.
Nastava u školama i na fakultetima nije obustavljena. Ispiti su u toku, drugo se polugodište zahuktava. Štampaju se svjedočanstva i diplome, najbolji đaci i studenti uskoro će se zaposliti u zgradama pred kojima danas protestuju. Odrašće, što bi se reklo, pod budnim okom svojih nastavnika, profesora, ministara, dekana, rektora (odnosi se na oba roda), s prosjekom 4,5, odličan, vladanje primjereno. Dobiće potvrde i uvjerenja da su ispravni, spremni za korištenje, baš kao tramvaji, nasipi, kamenolomi, rezervoari goriva u vodozaštitnim zonama, resorti na klizištima, elektrane na pitkim vodama, smetljišta pod prozorima. Nekima će za to trebati nekoliko godina, nekima nekoliko dana.
I dok dlanom o dlan, evo ih već na prozorima ministarstava, škola, fakulteta, ureda, kako odozgo s visine vire iza zavjesa dole na ulicu i čude se vlastitoj djeci što dangube na nekakvim protestima umjesto da misle na budućnost.
Ili da možda, dok još ne odrastu u svoje roditelje, ponesu s ovih protesta ljutnju i pitanja nazad u škole i na fakultete. Pa da tamo pitaju svoje nastavnice, profesorice, direktorice, ministrice, dekanese, rektorice (odnosi se na oba roda) kako one zamišljaju njihovu bolju budućnost u ovom jazavnjaku. Kako bi po njima ovaj grad ili ova država trebali da izgledaju pa da njihovi đaci i studenti ne ginu pod točkovima grabeža i korupcije? Čiji učenici i studenti, ako ne njihovi, voze ovaj tramvaj koji se zove Bosna i Hercegovina?
Hoće li im, makar simbolično, poništiti svjedočanstva i diplome, i zašto neće?
