Cvijeće sigurnosti

Na stranici Bijele kuće, a iz Ureda prve dame Melanije Tramp, objavljena je informacija o njenom govoru pred Vijećem sigurnosti UN-a, a povodom američkog preuzimanja predsjedavanja tim tijelom, naslovljenom Zagovaranje mira putem obrazovanja. (U prilogu je prevod cijelog njenog izlaganja, kako je dat na stranici Ureda.)

Kako komentatori bilježe, ovo je njeno obraćanje bilo najavljeno prije napada Izraela i SAD-a na Iran, ali je izrečeno nakon što je u tim napadima između 165 i 168 djevojčica i nastavnica ubijeno tokom nastave u školi Shajareh Tayyebeh u Minabu, što je u svom uvodu, upotrijebivši riječ desetine, spomenula i predsjedavajuća UN-ovog odjela za izgradnju mira Rozmari Di Karlo. [1]

Iako vjerovatno neće postati praksa, tj. neće se u budućnosti Vijeću (ako bude i Vijeća i budućnosti) obraćati Putinova tetka, Makronova baba, Si Đinpingova jetrva... sam događaj se ne mora nužno tumačiti u patrijarhalnom ključu, u kome su prve supruge protokolarne domaćice i lijepo sredstvo odvraćanja pažnje od bitnog.

Tj. gđa Melanija Tramp možda stvarno ima nešto da kaže gospodarima rata i mira o obrazovanju. U svom 5.000+ karaktera dugom pripremljenom govoru, koji je trajao nešto manje od 10 minuta, ona je prvo izjavila iskreno saučešće porodicama koje su izgubile svoje heroje, potom je rekla da SAD čvrsto stoji uz svu djecu širom svijeta (ne misleći, vjerovatno, u tom trenutku, na djevojčice u Minabu). Zatim je, nakon što se zahvalila prisutnima na dočeku (kao da ih je iko pitao za dozvolu), prešla na stvar: mir ne mora biti krhak, rekla je, sugerišući toj krhkosti alternativu – obrazovanje. Nacija koja učenje smatra svetim, tako je rekla, koja štiti svoje knjige, svoj jezik, svoju nauku i svoju matematiku, štiti svoju budućnost.

Pošto gospođa Tramp nije ništa ranije javno govorila o napadu svog supruga na obrazovanje američke nacije – što je bila jedna od prvih odluka u njegovom drugom mandatu – da raspusti Ministarstvo obrazovanja, pretpostavićemo da misli na američku djecu kad govori o djeci odrasloj u kulturi ukorijenjenoj u inteligenciji koja razvijaju samopouzdanje, koja inoviraju, grade, takmiče se i održavaju dubok sistem vrijednosti i čije znanje potiče empatiju prema drugima, prevazilazeći geografiju, religiju, rasu, spol, pa čak i lokalne norme, djeci koja tako postaju brižni ljudi. Nažalost, ne moramo pretpostaviti, jer sada znamo, da 165-168 učenica skupa s nastavnicama neće postati ništa, neće prevazići ništa, jer su ih bombe nacije koja učenje smatra svetim ubile.

Gospođa Tramp je još nešto čitala (s A4 papira, font 40) i o mobitelima, i tehnologiji, i vještačkoj inteligenciji. O njoj posebno: Vještačka inteligencija demokratizira znanje, koje je nekada bilo ograničeno na univerzitetske biblioteke. Vještačka inteligencija stvara novu stvarnost za našu djecu remeteći tradicionalni akademski put do informacija. Danas gotovo svako, bilo gdje, može pristupiti ogromnom univerzumu podataka na dlanu. Povežimo sve sa znanjem putem vještačke inteligencije, uključujući i one u najudaljenijim geografskim regijama našeg svijeta, u jednu digitalnu nacionalnu državu koja je možda neizbježna, zahvaljujući blokčejnu.

Sačuvan je i snimak govora: Blago, samouvjereno, kao da zalijeva cvijeće u vrtu Bijele kuće, osoba koja dijeli bračni krevet sa zapovjednikom najjače vojne sile na svijetu, u trenutku dok ta sila u savezu s drugom ubija više od 165 djevojčica i nastavnica, drži predavanje o miru. Društva, uvjerava učiteljica svoje đake za okruglim stolom Vijeća sigurnosti, kojima vladaju znanje i mudrost su mirnija. Moramo njegovati pravednu, moralnu maštu za sljedeću generaciju, za našu djecu – gradeći infrastrukturu razumijevanja. Znanje je moć, nastavlja gospođa Tramp, moramo uhvatiti ovu pozitivnu energiju i rasplamsati je na svim kontinentima kako bismo transformirali naš svijet – kroz našu digitalno povezanu ljudsku rasu. I još: Pogledajte šta ovo zaista znači: za nekoliko sekundi, bez putovanja, neko može brzo saznati o uvjerenjima, religijama, običajima i historijama drugih.

Isto tako, za nekoliko sekundi, bez putovanja, neko može brzo saznati gdje je njegov neistomišljenik, i rascopati mu glavu satelitski navođenom raketom. Znanje je moć, kaže gospođa Tramp, ali nakon njenog dirljivog obraćanja mi ne znamo čije je znanje ubilo preko 165 učenica i nastavnica dok su učile u svojim učionicama.

Završavajući svoje obraćanje Vijeću sigurnosti gospođa Tramp je rekla još i to da put do mira zavisi od toga da preuzmemo odgovornost za osnaživanje naše djece kroz obrazovanje i tehnologiju.

Ko će preuzeti odgovornost za preko 165 učenica i nastavnica u školi Shajareh Tayyebeh, na tom putu do mira, koji se vodi tehnologijom, vještačkom inteligencijom i znanjem koje nije moć nego je u službi moći? O tome od nje nismo čuli ni riječ. Možda je vjerovala u istinitost svake riječi koju je izgovorila, ali je svojom pojavom i govorom pred Vijećem sigurnosti dokazala drugo: da je moć koju ona predstavlja – moralno neznanje.

P.S.

Gospođa Tramp nije samo govorila na sjednici Vijeća, ona je i moderirala, dajući riječ predstavnicima zemalja iz trenutnog sastava. Govorili su redom, uglavnom protokolarno, predstavnici Grčke, Francuske, Konga, Danske, Paname, Liberije, Velike Britanije, Kine, Somalije, Kolumbije, Pakistana, Bahreina, Latvije i Rusije. Većina izjava bile su štreberske varijacije na ključne riječi digitalizacija, obrazovanje, konflikt. Većina se složila da su digitalna učila dobra zamjena za porušene škole djeci koja su u izbjeglištvu, ali ih je svega nekoliko podsjetilo da bi uloga Vijeća sigurnosti trebala biti sprečavanje konflikta, a ne biznis tehnofeudalaca tokom i nakon njega. Nemoć ovog tijela da opravda svoje postojanje čini ga tragično sličnim jednako impotentnoj Ligi naroda.   

Nekoliko puta tokom sesije čuli smo čije su žrtve ukrajinska djeca, ali za sudansku i palestinsku nismo, što je valjda normalno pod predsjedavanjem zemlje koja štiti svoju nauku tako što iz škola izbacuje teoriju evolucije i štiti svoju budućnost tako što negira globalno otopljavanje.

Više govornica i govornika podsjetilo je predsjedavajuću da vještačka inteligencija ne može zamijeniti učitelje, što bi svijetu davalo neku nadu, kad učitelji ne bi bili marionete izvještačene inteligencije.

Dodatak:

Melania Trump

Peace Through Education

First, my heartfelt condolences to the families who have lost their heroes, who sacrificed their lives for freedom. Their bravery and dedication will always be remembered.

I extend my earnest wishes for a swift and smooth recovery to all those who have been injured. You are in my thoughts and prayers during this challenging time.

The U.S. stands with all of the children throughout the world. I hope soon—peace will be yours.

Ambassador Waltz, I am grateful for the distinguished honor to preside over the United Nations Security Council as the United States assumes its presidency.

Under-Secretary-General DiCarlo, thank you for welcoming me here today. Your generosity reflects the dignity with which you hold your post.

Thank you for your warm welcome United Kingdom, France, Russian Federation, China, Greece, the Democratic Republic of Congo, Denmark, Panama, Liberia, Somalia, Colombia, Pakistan, Bahrain, and Latvia.

Collectively, your mission to maintain security while upholding the responsibility of preventing conflict during times of both war and peace is significant, must be applied evenly, and should never be carried out lightly.

Peace … does not need to be fragile.

Enduring peace will be achieved when knowledge and understanding are fully valued within all societies. The value placed on education by a nation’s leaders shapes the core of their country’s belief system.

A nation that makes learning sacred protects its books, its language, its science, and its mathematics—it protects its future. This leads to something powerful—to greater understanding, moral reasoning—and tolerance of others. Peace.

Children raised in a culture rooted in intelligence develop confidence, innovate, build, compete, and maintain a deep value system. Their knowledge fosters empathy for others, transcending geography, religion, race, gender, and even local norms. They become caring people.

But children raised in a culture rooted in ignorance are surrounded by disorder, and sometimes even conflict. These societies are filled with rigid thinkers who embrace prejudice and shun human dignity.

When a nation restricts thought, it restricts its own future.

Education is widely recognized as a fundamental human right. And yet today, so many children and young adults are banned from attending secondary schools and universities.

The cost is not abstract.

Imagine the loss of potential to our collective humanity—new medical breakthroughs, advancements in food security, groundbreaking technologies—all gone.  A society that excludes vast segments of its population can realize only a fraction of its potential.

Societies ruled by knowledge and wisdom are, therefore, more peaceful.

We must cultivate a just, moral imagination for the next generation, for our children—building an infrastructure of understanding.

Knowledge is power—it shapes titans of industry and inspires courageous social pioneers. We must capture this positive energy and ignite it across continents to transform our world—throughout our digitally connected human race.

Intellect blossoms humanity’s fundamental needs: shelter, food security, clean water, and health care. And predictably, almost all communities will have access to knowledge within our lifetimes.

The global community must facilitate complete access to technology so that every individual can reach their full potential though education. We must strive to achieve connectivity in the most remote locations and the furthest distances from our cities.

This objective is entirely feasible and is already on the way. Today, roughly 6 billion individuals, about 70 percent of people on planet Earth, have a mobile device and use the internet. If our nations band together, we can close the technological divide, empowering all to reach their full potential.

From a solitary farmer on a remote Greek island to a quiet genius in Somalia or a dreamer in uptown Manhattan, anyone can read the vast treasury of human knowledge, created over centuries, which is now codified and accessible through artificial intelligence.

Is a single digital nation-state inevitable? Perhaps this idea isn’t so farfetched since digital currency and payment systems via blockchain, plus AI’s massive factual database is already revolutionizing media and financial markets. We are in the age of imagination—a period when technology can be free and unrestricted by land borders. Indeed, now is the time for our generation to elevate our children above ideology through access to wisdom.

AI is democratizing knowledge, which was once confined to university libraries. AI is creating a new reality for our children by disrupting the traditional academic path to information. Today, almost anyone, anywhere can access a vast universe of data in the palm of their hand. Let’s connect everyone to knowledge through AI, including those in the most remote geographic regions of our world.

Look at what this truly means: in a matter of seconds, without travel, one can quickly learn about another’s beliefs, religions, customs, and histories.

We are open, and this is empowering.

AI can provide us with an understanding of each other’s needs and the needs for our children. AI is redefining who gets to participate in the global economy of ideas. I believe our shared intellectual future will prove to be a more secure, harmonious, advanced civilization.

The path to peace depends on us taking responsibility to empower our children through education and technology.

Conflict arises from ignorance, but knowledge creates understanding, replacing fear with peace and unity. Security Council members, I encourage you to pledge to safeguard learning in our communities and promote access to heightened education for all. I implore you to build a future generation of leaders who embrace peace through education.

Thank you.