Nastavnički posao i rad
Oni koji nikad nisu proveli nijedan sat u školskoj učionici sa 25 ili 30 đaka nastavnički posao opisuju kao posao na kojem se ništa ne radi i posao od kojeg se čovjek ne može umoriti. A kako nastavnici i nastavnice ništa ne rade – neprestano su u štrajku! Zašto onda uopće ovolika buka oko štrajka zaposlenih u odgojno-obrazovnim ustanovama ako ionako ništa ne rade, jer ako ne rade onda niko ne bi trebao ispaštati zbog toga što oni štrajkuju...
Razgovor s učenicama i učenicima o štrajku naveo me da se zapitam je li ono za šta dobivam plaću uopće rad, pa sam tražila literaturu iz oblasti sociologije rada, a svoja promišljanja na tu temu podijelila sam i s njima, starijim osnovcima.
Rad se definira kao svjesno organizirana, svrsishodna djelatnost ljudi radi postizanja nekog korisnog učinka, koja zadovoljava određenu pojedinačnu ili društvenu potrebu. S đacima sam došla do zaključka da obrazovanje jeste organizirana svrsishodna djelatnost, ali je problem mjerenje korisnog učinka podučavanja, jer učinak ne zavisi samo od onog koji podučava. Složili smo se i da nastavnički rad nije samo umni, nego i fizički. No, kako nije proizvodni – teško je izmjeriti korisni učinak podučavanja.
Rad u odgojno-obrazovnim ustanovama specifičan je i po tome što su u školama zaposlene osobe različitih stručnih profila. U njima se može naći kompetentan sagovornik o računovodstvu, pravu, matematici, jeziku i književnosti, hemiji, fizici, historiji, meteorologiji, šumarstvu, kulinarstvu i svim drugim ljudskim djelatnostima. Upravo zbog tih različitih struka i različitih mentalnih i psiholoških profila zaposlenih, školama kao radnim kolektivima je teško upravljati. A zbog specifičnosti svakog nastavnog predmeta i različitih nastavih normi, te različite zastupljenosti nastavnih predmeta u planu i programu i različitog broja odjeljenja teško je izraditi pravedne četrdesetosatne radne sedmice za nastavnice i nastavnike.
No, nisu jedini problem Pedagoški standardi i normativi, već i nedostatak osjećaja za pravdu kod velikog broja nastavnica i nastavnika, te potreba pojedinih da imaju privilegije u odnosu na druge zaposlenike. Kada prosvjetni radnici nemaju osjećaj za pravednost, objektivnost, istinu, a za to je potrebna hrabrost, onda i relativno kvalitetni Pedagoški standardi i normativi u njihovim očima izgledaju opasno ili štetno po njih. Naprimjer, prema novim Standardima, posao nastavnika je da kod učenika razvijaju otvorenost uma, radoznalost, iskrenost, poštenje, hrabrost, optimizam i smisao za humor, no oni to ne rade.
Nastavnici multitaskeri
Opis nastavničkih poslova u novim Pedagoškim standardima za Kanton Sarajevo sadrži 20 jasno definiranih i vrednovanih vrsta različitih poslova ili zadataka pretvorenih u radne sate. Dvadeset različitih poslova je previše za jednu osobu, ali u realnosti nastavnici uz to rade, odnosno moraju obavljati poslove koji im se ne priznaju kao rad, iako se ti isti poslovi stručnim saradnicima i pomoćnom osoblju priznaju kao rad!? Tako se, naprimjer, nastavnicima kao zaseban posao ne računa učešće u stručnom timu škole za podršku inkluzivnom odgoju i obrazovanju, učešće u radu stručnih timova i komisija, saradnja sa direktorom, pomoćnikom direktora, stručnim saradnicima, saradnicima i članovima Mobilnog stručnog tima za podršku inkluzivnom obrazovanju, te prikupljanje i korištenje podataka o učenicima i porodicama u skladu sa etikom struke, etičkim kodeksima i važećim propisima o zaštiti ličnih podataka, a stručnim saradnicima računa. Da li to znači da je saradnja stručnih saradnika s nastavnicima posao, a saradnja nastavnika s drugim zaposlenicima, roditeljima i direktorom nije!?
Evo još nekoliko primjera.
Administrativnim radnicima je u opisu posla kopiranje akata za potrebe škole, a nastavnici kopiraju nastavne materijale i razne obrasce, ali im to ne ulazi u 40-satnu radnu sedmicu!?
Radnicima na održavanju higijene se kao posao računa briga o čuvanju inventara i opreme i sprečavanju nastajanja štete u prostorima u kojima održavaju higijenu. Međutim, to čuvanje i sprečavanja štete uglavnom je na leđima nastavnog osoblja, ali se ne računa kao posao, nego kao nešto što se radi usput! Dakle, nastavnici su prisiljeni na multitasking, iako takav način rada povećava nivo stresa i frustracije i jedan je od glavnih uzročnika sindroma sagorijevanja na poslu.
Direktorova je zadnja
Kada pokušam vizualizirati četrdesetosatnu radnu sedmica nastavnika, uvijek mi padne na pamet super-torba iz animirane serije Sport Billy u koju svašta može da stane, a ona uvijek zadržava iste dimenzije. Prije tri godine Školegijum je pisao o različitom obimu poslova u nastavničkim četrdesetosatnim radnim sedmicama, što je pokazalo da ni po starim Pedagoškim standardima i normativima nastavnici nisu imali isti obim poslova u okviru četrdeset sati rada.
Prva promjena koja se uočava poređenjem novih i starih Pedagoških standarda i normativa je smanjenje nastavne norme za sve nastavnike i nastavnice. Po starim Standardima, nastavne norme bile su 18, 19, 20 i 21 čas redovne nastave, a po novim su 17, 18, 19 i 20 časova redovne nastave. Prema starim Standardima, nastavnicama sa razredništvom umanjivala se norma za jedan čas, a nastava je najteži dio posla. Novim Pedagoškim standardima i normativima povećan je broj sati za razredništvo i za dežurstvo, samo što se svim nastavnicima-razrednicima mora dodijeliti pet sati za razredništvo, a svim nastavnicima se može dodijeliti od jednog do šest sati za dežurstvo.
Pravedno je da se razredništvo vrednuje sa pet sati jer zaista oduzima mnogo vremena i energije, ali je diskutabilno da se dodjeljuje šest sati za dežurstvo. Kada se obavezni poslovi nastavnica, s punom nastavnom normom i razredništvom, pretvore u radne sate, dobije se 40 sati bez dežurstva. Do sada su u okviru 40-satne radne sedmice svi nastavnici, i oni bez razredništva i oni sa razredništvom, imali jedan sat na dežurstvo, a po novim Standardima nastavnici s razredništvom nemaju dežurstvo. Naizgled su razrednici na dobitku, ali to samo tako izgleda ako se zanemari da su po starim Standardima nastavnici s razredništvom imali za jedan čas manju nastavnu normu.
Dežurstvo i redovna nastava su neuporedivi
U novim Standardima nema stavke koja bi spriječila direktora da jednoj nastavnici sa nepunom nastavnom normom daje šest sati na dežurstvo jer se dežurstvo ne može porediti ni s nastavom ni s razredništvom. Prema starim Standardima, nastavnicima se na ime dežurstva računao jedan sat u 40-satnoj sedmici, a dežurali su kada nemaju časova. Početak i kraj dežurstva razlikovao se od škole do škole. U nekim školama su dežurni nastavnici obavezni dolaziti na posao u 7:30, uvesti đake u školu, dežurati na dvorištu i hodnicima dok ne počne nastava, a onda dežurati na hodnicima za vrijeme malih i velikog odmora, te ostajati u školi do 13:30 sati. Dakle, ne dežuraju sedmično sat, nego sat i četrdeset pet minuta. U nekim školama nastavnicima nije dozvoljeno napuštati kabinete za vrijeme odmora, iako nisu dežurni, a realno i nemaju vremena negdje otići osim izaći u hodnik, gdje, htjeli ili ne htjeli, dežuraju. Nastavnici dežuraju i za vrijeme školskih priredbi, eksterne mature, takmičenja i maturskih večeri, ali se to nikome ne računa u 40-satnu radnu sedmicu, kao ni mnogi drugi poslovi.
Dugo je četrdesetosatna radna sedmica neslužbeno bila tajna, ali su nekim kanalima dolazile informacije da neki od zaposlenika sa samo deset sati neposrednog odgojno-obrazovnog rada imaju dvije trećine četrdesetosatne radne sedmice tako što im direktor dodijeli više nenastavnih poslova. Očito će i dalje biti takvih slučajeva. Po starim Standardima, svi nastavnici, bez obzira na nastavnu normu i broj planova i programa po kojima izvode nastavu, imali su 12 sati sedmično za pripremu nastave. Ni to nije bilo pravedno, jer ne treba nastavnici koja izvodi nastavu po dva nastavna plana i programa isto vremena za pripremu kao nastavnici koja izvodi nastavu po pet ili šest nastavnih planova i programa. Po novim Pedagoškim standardima i normativima, neposredni odgojni rad nastavnika razvrstan je u šest kategorija. Prva kategorija obuhvata redovnu nastavu sa pripremama, vođenje pedagoške dokumentacije, praćenje i vrednovanje rada učenika, po potrebi realizaciju nastave u kući, zdravstvenoj ustanovi, i nastavu na daljinu. Školski čas traje 45 minuta, najveća norma je 20 časova sedmično, a kada se pretvori u sate – to je 15 sati. Znači, petnaest sati ostaje poslove iz ove kategorije. Nije precizirano koliko sati za koju vrstu posla, a i ne može se precizirati jer zavisi od predmeta, broja učenika čiji će rad pratiti i vrednovati, od toga koliko će pedagoške dokumentacije imati i s koliko učenika će morati raditi online. U ovom kontekstu najteže je nastavnicima koji imaju normu od 20 sati i rade sa petnaest ili dvadeset odjeljenja, a u toj grupi su nastavnici: muzičke, likovne i tjelesne i zdravstvene kulture, historije, geografije i građanskog obrazovanja/demokratija i ljudska prava. To je grupa nastavnika koja radi sa najvećim brojem učenika i po tri i više nastavnih planova i programa. Ovi nastavnici ne mogu izbjeći online nastavu ako i jedan učenik od 6. do 9. razreda nije u mogućnosti dolaziti u školu. Nastavna norma od 17 časova pretvorena u sate je 12,75 sati. Dakle ova kategorija nastavnika za pripremanje nastave, vođenje pedagoške dokumentacije, praćenje i vrednovanje rada učenika i po potrebi realizaciju nastave u kući, zdravstvenoj ustanovi, i nastave na daljinu ima 17,25 sati. Nastavnici iz ove kategorije predaju u najviše šest odjeljenja, a rijetki su oni koji izvode nastavu po tri i više nastavnih planova i programa.
Novim Standardima su i u ovom segmentu napravljene izmjene, ali tim izmjenama su svi nastavnici manje-više oštećeni. U određivanju 40-satnih sedmica ne uzima se u obzir broj učenika, odnosno broj odjeljenja s kojim nastavnica radi. Uzmimo za primjer nastavnice s normom od 20 časova po novim Standardima. U ovoj kategoriji su nastavnice koji izvode časove s pola odjeljenja, pa samim tim imaju manje đačkih radova da pregledaju i članice su manjeg broja odjeljenskih vijeća, odnosno izvode časove sa cijelim odjeljenjima, pa moraju predavati svim odjeljenjima od 6. do 9 razreda da bi ispunile normu od 20 časova sedmično, izvoditi nastavu po tri i više nastavnih planova i programa i učestvovati u radu svih odjeljenskih vijeća.
Opis poslova nastavnica u novim Standardima dosta je konfuzan i moguće je nerazumijevanje, ali bi se dalo zaključiti da će oni ostaviti mogućnost za različita opterećenja nastavnica.
Radi lakšeg razumijevanja nastavničke 40-satne radne sedmice, evo nekoliko primjera.
Moje prvo radno iskustvo u školi bilo je školske 1995/96. godine, s dvije pune radne smjene, a do škole udaljene 8 km dolazila sam pješke. Bila sam u to doba bez plaće jer mi je to bila radna obaveza. Nisam ni znala šta je 40-satna radna sedmica. Prve tri godine sam imala 25 časova i dva dana radila u dvije smjene na način da imam šest časova u prvoj smjeni, pa dva posljednja časa u drugoj smjeni, a udaljenost od mjesta stanovanja do škole bila je oko 25 km, tako da sam ostajala u školi i čekala. Godinama nakon tog prvog iskustva, kreiranje četrdesetosatne radne sedmice činilo mi se kao dobitak na lutriji. Bilo je i lakih školskih godina, ali to je bilo uslovljeno spletom okolnosti. Kako će mi izgledati radni dani mnogo je zavisilo od direktora, nastavnika koji izrađuje raspored i spleta okolnosti, a analizom novih Pedagoških standarda i normativa očekujem da će tako biti i narednih godina.
