Obrazovanje u Sarajevu skoro paralizovano, jutros ponovo stigle dojave o postavljenim bombama u školama, opisuje najposjećeniji bh. informativni portal Klix aktuelna događanja odgađanja nastave.
Nastavnici su mahom ljuti, epidemija dojava podsjeća ih na prve dane korone i online kvazičasove, ministrica se drži svojih uobičajenih fraza – sigurnosni rizik, negativna pojava, narušen odgojno-obrazovni proces, dobrobit učenika... roditelji mlađarije su uglavnom frustrirani jer moraju čuvati djecu pošto škola trenutno ne može... Samo starijim đacima smiješno.
I struka – psiholozi, sociolozi, savjetolozi – priskače u pomoć konstruktivnim prijedlozima, npr. da se djeluje multisektorski, pri tom preventivno, i uzrocima, a ne posljedicama, a uzroci su djeca, koju treba uhvatiti i kazniti, pošto kazna djeluje, kaže struka, stimulativno na bombaše.
Samo se bombaši smiju, oni sud te partije mrtvozboraca ne priznaju.
To što se dobro zajebavaju sa nastavnicima, policijom, roditeljima, stručnjacima, najbolje je što se obrazovanju dogodilo od slavnog PISA testiranja 2018. godine.
Ako smo u svojim odraslim životićima od plate do plate i od rate do rate mislili da nam djeca ne vide gdje i s kim žive jer ne dižu očiju s mobitela, dobili smo šta smo zaslužili.
U tom bijednom pogonu za ispiranje mozgova i savjesti, o čemu Nusret Ahmetović već mjesecima kvaritmetički izvještava kao o moralno bankrotiranoj ustanovi, najmanji je problem to što nema nastave, a najbolji je razlog to što je nema zbog očigledne laži u koju su svi dužni vjerovati. Trojkina ministrica već treću godinu divlja po kantonu jašući na truloj kobili Safer, besmisao i nasilje postaju cilj i metod obrazovanja, sindikat se zabavio o jadu svog predsjednika, Univerzitet u Sarajevu se sav dao u privatluk i akademska tezgarenja, nastavnici uglavnom šute kad ne tračaju, svak pametan i pošten vidi da je obrazovanje u kurcu, samo ne znaju kako bi to rekli pošto se u školi ne smiju govoriti bezobrazne riječi.
I sad problem bomba koje nema.
Čovjek iz zatvora pobijedi na izborima, kamenolom zatrpa pola sela, bujica odvali komad magistrale i pruge, sudovi oslobađaju dilere i ubice zbog nedostatka dokaza, dižu se spomenici ratnim zločincima, mladi i pametni odlaze iz zemlje da se nikad ne vrate, a Sarajevo sjedi na fejsbuku i duma kako da uhvati i kazni krivce. Da kazni vlastitu djecu, stimulativno, nakon što ih je iznevjerilo na svaki mogući način, od tenka Tvrtka da zatvaranja školskih dispanzera zbog manjka pedijatara.
I kako da ih kaznimo?
Nadoknadom nastave?
Ometanje nastave dojavama o podmetnutim bombama originalan je oblik štrajka učenika. Možda bi mogao biti i drugačiji, ali bolje nisu imali od koga naučiti.