Na jednom času u prvom razredu tehničke škole pitao sam učenike gledaju li filmove. Blijedo su me gledali, pa sam počeo nabrajati za mene općepoznate naslove, glumce i glumice, ali, avaj – ta imena njima ništa nisu značila. Pomalo izrevoltiran, priupitam ih gledaju li išta, a iz zadnje klupe stiže odgovor jedne učenice da gledaju storije na Instagramu. Bio sam šokiran jer sam smatrao da je svako gledao barem Gospodara prstenova ili Matrix.
Storiji selebritija na Instagramu i tiktokeri dominiraju u medijskim sadržajima koje mladi prate, a oni uglavnom nude samopromociju, jeftin humor i reklame za proizvode koji ih sponzorišu. Kod najpopularnijih instagramera ili, bolje reći instagramerki, najčešće je u prvom planu isticanje fizičkog izgleda i seksualnosti.
U vremenu u kojem živimo svaki čovjek može postati medij na vrlo jednostavan način, korištenjem pametnih uređaja i društvenih mreža. Usljed hiperprodukcije sadržaja koji ispunjavaju virtuelni prostor izgubili su se svi kvalitativni kriteriji. Živimo u haosu raznolikih sadržaja, koji su dostupni čak i djeci koja u vrlo ranom dobu već nauče koristiti pametne telefone i internet, a niko im ne skrene pažnju kako da biraju i vrednuju sadržaje koje će gledati.
Mladi su uzore u poznatim ličnostima počeli tražiti kada se televizija uselila u naše domove, otprilike od 60-ih godina prošlog stoljeća, pa su uzori postali glumci i glumice, sportisti i sportašice, ali je s razvojem društvenih mreža to dobilo novu dimenziju. Ponuda je postala mnogo veća, ali pažnju ne privlače osobe koje se ističu određenim vještinama, humorom, nego pažnju privlače kratki videosnimci u kojima se često izruguju drugima na različitoj osnovi. Trenutno je viralan TikTok video u kojem učenici jedne srednje škole u Srbiji uništavaju učionicu!?
Moja kćerka je peti razred osnovne škole i prvi dan nastave prisustvovala je svađi koja se odvijala na času između njene dvije školske drugarice jer jedna ne prati omiljenu tiktokerku druge.
I dužina trajanja onog što gledaju je znakovita – pažnju ili koncentraciju drže im videosnimci dužine jedne strofe pjesme. Niko više ne gleda video od nekoliko minuta! Kada sam prije tri godine, kao razrednik, vodio maturalnu ekskurziju, uočio sam da niti jednu pjesmu nisu odslušali do kraja, nego do refrena, i onda se prebacivali na drugu.
Kao nastavnik smatram da film djeci može vratiti ideje o stvarnim životnim i društvenim vrijednostima i da s tim ciljem može biti lektira, da ga gledaju po zadatku i da potom razgovaramo o njemu na način na koji obrađujemo lektire. Jasno je da to nisu svi filmovi koji su dostupni, ali filmska ostvarenja poput Kuma, Gospodara prstenova, Matrixa, Američke ljepote i drugih zaslužuju da se u školi na času razgovara o njima.
Film Matrix (1999) govori upravo o svijetu u kojem će razmišljanje izvan zadane matrice voditi u isključenje iz zajednice još od rane mladosti, pa ako ne pratiš TikTok ili influensere na Instagramu – da li ćeš imati sagovornika? Posebno je zanimljiva scena gdje se glavnom liku (Neu) nudi crvena i plava pilula, a on treba odlučiti da li se želi vratiti u običan život ili spoznati suštinu svijeta koji nam je serviran.
Filmovi Kum I (1972) i Kum II (1974) govore, između ostalog, o svijetu kriminala i korumpiranom društvu, kao i o ulozi porodice u složenim društvenim odnosima.
Gospodar prstenova (trilogija iz 2001, 2002. i 2003) je izuzetno snažna metafora moći, koja preobražava ili deformiše skoro svakog čovjeka koji je se dotakne.
Američka ljepota (1999) je priča o gubitku identiteta u svakodnevnoj trci za materijalnim, o poziciji tinejdžera u savremenom društvu...
Rocky I (1976) je priča o žrtvovanju za uspjeh, istrajnosti.
Apocalypto (2006) može potaknuti raspravu o poziciji malog čovjeka u svijetu u kojem se pojedinac gotovo ništa ne pita, nema mogućnost odlučivanja o svom životu...
Avatar (2009) bi mogao otvoriti razgovor o odnosu zapadne civilizacije prema drugim civilizacijama i kulturama kroz historiju, o politici Zapada prema zemljama trećeg svijeta.
Otok Shutter (2010) je odličan psihološki triler s nevjerovatnim obratima, zanimljiv za psihološke rasprave o perspektivama iz kojih svaki pojedinac posmatra svijet, o poricanju...
Engleski pacijent (1996) je dobar povod za razgovor o tome šta sve utiče na naše živote, kako svaki korak, odluka, potez utiče na tok našeg života.
Kad jaganjci utihnu (1991) je važan film prije svega zbog majstorske glume Antonija Hopkinsa i Jodie Foster i dijaloga između njih – koristan jer je đacima moguće skrenuti pažnju na to kako vrednovati glumce, filmove, dijaloge...
Schindlerova lista (1993) je film koji nas uči da pojedinačna humanost može biti jača od dehumaniziranog svijeta.
Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti istaknutim ostvarenjima domaće kinematografije, kao što je Ničija zemlja (2001), koju bismo mogli analizirati iz raznih uglova – od istine, medija, značaja pojedinih grupa... Pa i Quo vadis, Aida? (2020)...
Ovi filmovi mogu potaknuti rasprave učenica i učenika srednje škole o poziciji moći, utjecaju popularne kulture ili šabloniziranja života savremenog čovjeka, mogu ih zainteresovati za promjene u društvu kroz vrijeme, pokazati kako je nekada bilo, omogućiti im da porede, da uspostave nove kriterije, da analiziraju svoj odnos prema drugima i drugačijim i na taj način prošire pogled na svijet, da shvate razliku između kvalitetnog sadržaja i uništavanja učionice na TikToku jer, kako stvari stoje, opće obrazovanje i kultura na putu su da spavaju s ribama.