Liplje je selo na području opštine Zvornik u Republici Srpskoj. Tamo se nalazi područna škola Osnovne škole Sveti Sava, u kojoj učiteljica Elvisa Kičić, povratnica u Liplje, podučava šest učenika i učenica do petog razreda koji dolaze iz Liplja i okolnih sela Jošanica, Samari, Snagovo.
Do škole se dolazi uglavnom makadamom, kroz šumu visokih borova. Cesta se slabo održava, pa roditelji ponekad macolom razbijaju kamenje koje se odroni na nju ili led koji je pokrije tokom zime. Drugog puta do škole nema.
Među učenicama je i Šadija Bošnjaković. U školu dolazi iz Snagova udaljenog pet kilometara, najčešće pješice, osim kad ima sreće da je neko poveze. Ima devet godina, sve petice i govori četiri jezika – engleski, ruski, jermenski i njemački. Jermenski je naučila od mame Rose koja je došla iz Jerevana zaljubivši se u Šadijinog oca. Trenutno je nezaposlena, što zbog obaveza prema dvije kćeri, što zbog jezičke barijere.
Od šestog razreda će Šadija nastavu pohađati u Zvorniku, u matičnoj Osnovnoj školi Sveti Sava. Tada će svakodnevno putovati po dvadesetak kilometara u oba pravca. Želi da postane doktorica ili stomatologinja.
Njeni roditelji su odlučni da školuju i nju i njenu sestru Adelu koja sada ima četiri godine. Taj proces bi bio mnogo jednostavniji ako bi se u nekoj fazi školovanja mogli nadati stipendiji, no za sada Šadija nema šansi da je dobije. Ni iz Republike Srpske ni iz Tuzlanskog kantona. Ministarstvo nauke i obrazovanja Tuzlanskog kantona ne stipendira učenice koje osnovnu i srednju školu pohađaju izvan tog kantona, a u RS-u djeca povratnika ne mogu aplicirati za stipendije ako jedan od roditelja nije bio pripadnik Vojske RS-a.
Učiteljica Kičić vjeruje u svoje đake. Priča da je u područno odjeljenje u školskoj 2023/24. upisano pet učenika od prvog do petog razreda i da se nastava odvija u jednoj kombinaciji.
Sama činjenica da nastavu pohađaju u kombinovanom odjeljenju govori da su njihovi uvjeti školovanja dosta teži i komplikovaniji od učenika koji se školuju u odjeljenju gdje se nastavni proces odvija onako kako je to zakonom predviđeno. Kada u odjeljenju imate četiri razreda, a znamo da nastavni čas traje 45 minuta, te da se to vrijeme treba podijeliti ravnopravno na obradu četiri različite oblasti, jasno vam je da i učitelj, kao i djeca, mora imati čarobnjačke sposobnosti da to ostvari onako kako bi trebalo. Učenici se trude, spram svojih mogućnosti, ali i uvjeta u kojima se školuju, da postignu što bolje rezultate, kaže učiteljica. Pojašnjava da nakon završenog 5. razreda djeca školovanje nastavljaju u Zvorniku, u centralnoj školi.
Prethodne generacije đaka dokazale su da po odlasku iz našeg područnog odjeljenja mogu postići uspješne rezultate, zavidan prosjek ocjena, naravno, ako se potrude i imaju zacrtan cilj do kojeg žele stići. Nadam se da će Šadija, kao i drugi učenici, uspjeti da ostvari svoj san. Dobra su to i vrijedna dječica. Skromna prije svega, poslušna i razumna, kaže učiteljica Elvisa Kičić.
Naglašava da je saradnja sa upravom škole korektna, da roditelji đaka i direktor imaju dobru saradnju, da su probleme oko izučavanja maternjeg jezika, odnosno naziva, usmjerili na sud, a dotad školska administracija koristi naziv Jezik bošnjačkog naroda. Za izučavanje ovog predmeta djeca koriste udžbenike iz Tuzlanskog kantona, po čijem planu i programu se i vodi nastava za nacionalnu grupu predmeta.
Gradonačelnik Zvornika Bojan Ivaković spreman je Šadijinoj porodici ponuditi jednokratnu pomoć, ali bi možda mogao učiniti nešto da se za đake iz Liplja do Zvornika ustanovi udoban, redovan i siguran prevoz i da škola uvijek ima vodu za piće koju sada često nema.
