Fušnote

Da bih razumio šta se najnovijim Pedagoškim standardima i normativima želi postići, morao sam ih staviti u širi pravni okvir: ponovo sam pročitao Zakon o osnovnom obrazovanju, Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu, Kolektivni ugovor.

Da nisam, ne bih otkrio da u tim dokumentima ima SVEGA. Svako malo pozivaju se kolege pravnici u njima, ničim izazvani, na druge zakone, ustave, konvencije, rezolucije, uredbe, pravilnike, poslovnike... ukupno 22 različita akta, od ustava do propisa, od rezolucije do smjernice, od konvencije do kodeksa... Ukupno 91 komad. Najviše je pravilnika (31), a zatim zakona (26 komada). Evo inventure:

Starost propisa na koje se pozivaju analizirani dokumenti kreće se od nekoliko godina do nekoliko decenija (najstariji dokument je iz 1947. godine). Dokumenti na koje se poziva potiču iz četiri države, i to: Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, Republika Bosna i Hercegovina i Bosna i Hercegovina, iz jedne republike – Socijalističke Republike BiH, jedne zajednice država (EEZ) i jedne međunarodne organizacije. Spominju se tu i dokumenti koji nisu još pripremljeni, a bit će u bližoj ili daljoj budućnosti i pripremljeni i usvojeni.

Nekome sa strane može se činiti da aktuelna vlast UREĐUJE oblast obrazovanja. Činjenice govore da ih ona dodatno UNEREĐUJE. Porazno je da dva ključna dokumenta: Kolektivni ugovor i Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju sadrže zbirku propisa na koje se pozivaju. Prvi doziva 25 drugih, a drugi doziva 48 trećih, što ukupno sa ta dva iznosi 75 dokumenata. Evo ih u tabeli:

Zakon o osnovnoj školi je dokument kojim se propisuje sve od osnivanja škole do njenog nestanka, kao i obaveze, dužnosti i odgovornosti zaposlenika, učenika i njihovih roditelja, spominju se i neka prava, propisan je način rada, vrednovanja, upravljanja i rukovođenja, finansiranje itd.

Kolektivnim ugovorom se propisuju prava i obaveze poslodavca i radnika iz rada i po osnovu rada u osnovnim školama. I to je sve. Ova dva dokumenta su krovna. Ima ih još koji su važni, ali ova dva predstavljaju USTAV za prosvjetare. USTAV osnovnog odgoja i obrazovanja.

Zato bi morali biti konkretni i nedvosmisleni. Poruka koju šalju kad su u pitanju prava i obaveze morala bi biti jednostavna, razumljiva i kristalno jasna.

Kakva je situacija danas u ovoj oblasti najbolje opisuje činjenica da radnici, odnosno nastavnici ne poznaju svoja osnovna prava, naprimjer ona koja se odnose na radno i slobodno vrijeme, dnevni, sedmični i godišnji odmor. Pa tako u stavu 2 član 36 Zakona o radu u FBiH piše:

Puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju.

U stavu 3 član 85 Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju piše:

Nastavnik u okviru četrdesetosatne radne sedmice može imati najviše 25 časova svih vrsta i oblika neposrednog odgojno-obrazovnog rada koji se ostvaruje u školi.

U najnovijim pedagoškim standardima na stranama 59/126 i 60/126 u tabeli poglavlja 5.1. od rednog broja 1 do rednog broja 31 napisane su norme nastavnika po predmetima i iznose kako slijedi:

Razredna nastava od I do V razreda u skladu sa NPP-om, odnosno:

(VAŽNO: Što je veći broj časova, duže je i čekanje između časova na časove, a ovo su ustvari odmori. Nastavnik sa normom od 20 časova ima pet velikih i 13 malih odmora, što iznosi 165 minuta, a nastavnici koji imaju manje časova imaju i manje odmora J). Da li se čekanje u procesu proizvodnje (rada) računa u radno vrijeme?

Na strani 61/126 u tabeli na dnu pod rednim brojem 1 piše:

NEPOSREDNI ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD svaki nastavnik realizuje sa 30 sati u okviru radne sedmice.

Ono što su predstavnici struke krili u fusnotama, to su pravnici vješto sakrili u članovima i stavovima različitih zakona, ugovora, pravilnika... kojima sam dao ime fušnote.

Za kraj prvog dijela ove analize VLASTIMA i SINDIKATU postavljam pitanje od

1.000.000 $

KOLIKO SEDMIČNO TRAJE PUNO RADNO VRIJEME NASTAVNIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI???

Je li to 20 časova bez čekanja ili je 20 časova sa čekanjem od 165 minuta,

ili je to možda 25 časova svih oblika odgojno obrazovnog rada bez čekanja,

ili je 25 časova sa čekanjem od 165 minuta?

Možda je čak i 30 sati svih oblika neposrednog-odgojno obrazovnog rada + 14 različitih ostalih poslova + čekanje, ili možda čekanje treba oduzeti?

Ili je Puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju?

Da li je 30 sati neposrednog odgojno-obrazovnog rada + ostali poslovi + čekanje duže od 40 sati? Ako jeste, to je za krivične prijave i sudskog procesa. Sedmično radno vrijeme po zakonu može biti kraće od 40, nikako duže. Znaju li to moje kolege???

Ono što me uvijek tješi je ČLAN sa STAVOM i sljedećim sadržajem: Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ovim zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo... (ovo piše u stavu 3 člana 19 Zakona o radu).

Hvala onom ČLANU koji je ovaj STAV uvrstio u ZAKON.

Situacija je slična i sa godišnjim odmorom koji može trajati od 20 do 50 radnih dana, sa neradnim je to 70 dana; plaća može biti umanjena 5% i uvećana čak 80%.

Kako?

Sve piše, samo što niko ne čita. A ovamo, djeca nam nepismena...

U narednoj kolumni:

Množenje s nulom

Zašto se učitelji ne bune, zašto ne talasaju, zašto je njima sve potaman...