Pamtim to kao da je bilo danas...
Obično je to bila četvrta sedmica avgusta, čekali su se novi dnevnici (razredna knjiga i/ili dnevnik rada). U koloni ispred kancelarije sekretara škole razrednici čekaju da ih zaduže. Novi su, još mirišu, poznatim mirisom štamparske boje i novog papira. Poslije preuzimanja slijedio je posao u maksimalnom trajanju od 380 dana godišnje (zaduživali su se prije, a razduživali desetak dana po završetku školske godine).
Najveći broj stranica zauzimao je IMENIK UČENIKA i dio koji se odnosio na evidenciju održanih časova. Posao razrednika kad je u pitanju imenik je bio:
– upisati sve nastavne predmete;
– upisati podatke za svakog učenika (redni broj, ime, prezime, datum i mjesto rođenja, imena roditelja, zanimanje roditelja, adresa stanovanja, JMBG učenika i broj telefona roditelja);
– na kraju izračunati uspjeh svakog učenika, tj. zbir svih zaključnih ocjena podijeljen brojem nastavnih predmeta, s tim da, ako je učenik imao zaključenu slabu ocjenu (nedovoljan 1) iz jednog ili više predmeta, vodio se kao učenik sa nedovoljnim uspjehom (to je bilo rijetko, ali se dešavalo); taj prosjek se nije računao ni za učenika koji je bio neocijenjen iz jednog ili više predmeta, a to se dešavalo još rjeđe;
– izračunati i upisati zbirni rezultat o uspjehu učenika, vladanju, uspjehu po predmetima (odličan, vrlo dobar, dobar, dovoljan, nedovoljan i neocijenjen), kao i ukupan broj, prosječnu ocjenu po predmetima, prosječnu ocjenu u odjeljenju...
– izračunati broj izostanaka (opravdanih i neopravdanih) za svakog učenika, a to je opet posebna priča, jer su predmetni nastavnici u drugom dijelu ej-dnevnika evidentirali održane časove prema važećem rasporedu i imena učenika koji nisu bili prisutni na času; razrednik je trebao posebno voditi evidenciju o izostancima (opravdanim i neopravdanim) za svakog učenika, sve te izostanke razvrstati po razlozima, a razloga je bilo više (bolest, opravdanje roditelja i razrednika, odobrenje škole, kao i kašnjenja koja su mogla biti opravdana i bezrazložna ili neopravdana; postojali su i razlozi koji su evidentirani kao ostali); osam različitih razloga izostanaka se moralo razvrstati i zbrojati, a zatim ih sve razvrstati na opravdane i neopravdane (čas se, ko ne zna, pravda na osnovu izjave ili opravdanja, pismenog ili usmenog, roditelja učenika, učenika, predmetnog nastavnika, sportskog kluba, ljekara ili nekog devetog), i na kraju ukupan broj izostanaka, koji je predstavljao zbir opravdanih i neopravdanih; ukupno 294.000 mogućnosti! (175 radnih dana, 4–7 časova svaki dan, oko 30 učenika); izgleda komplikovano, a i jeste za većinu; poznajem kolege koje su samo izostanke na kraju polugodišta i školske godine „SREĐIVALE“ po 12 sati;
– na lijevoj strani u redovima napisati dane od ponedeljka do subote, naravno sa datumom i rednim brojem nastavnog dana; to se obično radilo pred kraj sedmice za narednu sedmicu;
– u desnom gornjem uglu na desnoj strani upisati imena dva redara;
– na kraju svake sedmice prekrižiti rubrike koje nisu iskorištene (7. i 8. čas, svi časovi za subotu, prazne rubrike za odsutne đake...);
– izbrojati i upisati broj održanih i neodržanih časova;
– provjeriti da li su svi časovi upisani po važećem rasporedu, da li je svaki upisani čas predmetni nastavnik numerisao i potpisao;
– voditi zapisnike sa održanih odjeljenskih vijeća (od četiri do šest sjednica u toku školske godine);
– voditi zapisnike sa održanih roditeljskih sastanaka i evidenciju o prisustvu roditelja roditeljskim sastancima i konsultacijama.
Dugo je trajala nastavna godina.
Za sav ispisani tekst i brojeve, za sve realizovane računske operacije, zbrajanja, usklađivanja i oduzimanja, za sve potpise i kontrole razrednik je bio plaćen.
Koliko?
Saradnja sa roditeljima 0,5 sati sedmično
Vođenje dokumentacije i evidencije 0,5 sati sedmično
Rad u stručnim organima 0,5 sati sedmično
Ukupno 1,5 sati sedmično
Čas odjeljenske zajednice (45 minuta) 1,0 sat sedmično
Priprema za čas odjeljenske zajednice 50% 0,5 sati sedmično
Ukupno za razredništvo 3.0 sata sedmično
U vrijeme dok se koristio stari dnevnik od papira, odjeljenja su brojala oko 30 učenika (± 10%) i ovaj posao su obavljali svi. Neki sa pauzama od jedne ili dvije godine, ali svi su to radili.
NAPOMENA: U školi je jedna osoba bila zadužena za pregled ej-dnevnika (najiskusniji učitelj/nastavnik, pomoćnik direktora, pedagog ili direktor, plaćalo se do dva časa), a svaka uočena greška ovjeravala se pečatom škole (ispravku je upisivao i potpisivao direktor škole).
e-dnevnik danas
Odjeljenja danas broje 20 učenika (± 10%). Po mom mišljenju, današnji e-dnevnik predstavlja bazu podataka u koju se informacije o učenicima unose samo jednom (prilikom upisa), a poslije se ovaj imenik sa svim podacima iz godine u godinu provlači i po potrebi koriguje i dopunjava. Dopisuju se novi učenici, a ispisuju se oni koji su iz nekog razloga otišli. Časove unose predmetni nastavnici (ocjene, izostanci, sadržaj održanih časova), a svi izračuni se obavljaju automatski (izostanci po vrstama, danima i mjesecima, opravdani i neopravdani, bolest, kašnjenje, opravdanje roditelja itd.). Prosječna ocjena za učenika, predmet i odjeljenje se automatski izračunavaju, časovi, sedmice i dani se automatski numerišu...
Obim administrativnog posla, a naročito onog koji se odnosi na proračune, numerisanje i kontrolu, koji su obavljali razrednici, gotovo je nestao, a vrijednost tog posla kojeg gotovo da nema se po novim Pedagoškim standardima (red. br. 3 i 4 u tabeli na strani 61) povećala (zahvaljujući sindikatu, ministrici i Vladi) za 0,5 sati od 1. do 3. razreda, a od 4. do 9. za dva sata sedmično.
Prema tome, poslovi razrednika su znatno smanjeni: proračuni se obavljaju automatski (prosjek ocjena po učeniku, predmetu i odjeljenju, broj izostanaka, po učeniku, strukturi...), brojanja i kontrole su automatske (obavlja ih softver, automatski ih nudi: redni broj časa, zbrajanje časova). Popunjavanje knjižica, uvjerenja i svjedočanstava ne postoji, print je automatski, razrednik samo potpisuje.
Širiti priču kako je to teško, i teže nego nekad, uvreda je za svakoga sa IQ-om preko 40. A nju šire nastavnici koji čine većinu u zbornici.
Zašto to rade?
Zato što je to lakše nego raditi deset drugih poslova, od kojih svaki vrijedi 0,5 sati, a dodjeljuju se onima koji nemaju razredništvo, rade u mnogo odjeljenja i u više škola, ukratko: manjini u zbornici.