Okolišni kriminalitet
Nakon na momente mukotrpnog čitanja pripremljenog materijala direktora Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, Adisa Mešića, za riječ se javio Adi Kalem (SDA). Uz ironičnu opasku da bi imao mnogo pitanja, ali da ih zbog novog poslovnika nema kome postaviti, on je izvještaj inspekcije iskoristio da se zauzme za opštinu iz koje dolazi, Hadžiće. Po njemu, ona je taoc Kantonalnog javnog preduzeća Sarajevošume, koje je vlasnik 64% zemlje opštine. Požalio se na uništavanje cesta i manjak inspekcijske brige za njihovu zaštitu.
Zastupnica Marijela Hašimbegović (DF) preciznije je formulisala problem. Profit koji se ostvaruje veći je od simboličnih kazni. (Kasnije je i zastupnik Samir Avdić poentirao primjerom iz izvještaja: inspekcija je na pet lokacija zatekla kršenje zakona o sječi šume, izdala dva naloga za kažnjavanje, pravnom licu 5.000 KM, a fizičkom 2.000 KM, što “nije ni pola kamiona drva“. Kalem je priložio još jedan biser: samo 7% od planiranih sredstava je realizovano za revitalizaciju šuma sadnicama.)
Dvije zastupnice, Hašimbegović i Belma Kapo (SDP), zatražile su češću kontrolu privatnih vrtića i medicinskih laboratorija, na šta im je zastupnik Muamer Bandić (SBiH) skrenuo pažnju da to ne zavisi samo od volje inspektora i plana rada inspekcije nego i od toga da su prijave inspekciji mnogo češće na rad u javnim ustanovama.
Zastupnik Faruk Kapidžić (SDA) iskoristio je priliku da malo zabavi svoju čaršijanersku publiku trihiljadedevetstosedmim pominjanjem po njemu spornog studiranja i diplome Elvedina Konakovića, da bi onda ipak konstruktivno ukazao na nedostatak ljudstva u vojsci (kako on zamišlja efikasnu inspekciju).
Zastupnica Kapo (#SDP) poziva na puno kapacitiranje kantonalne inspekcije. Možda već zna imena i prezimena planiranih dodatnih kapaciteta. #KAPOcitiranje_budžetskih_institucija
Prema izvještaju, Kantonalna uprava za inspekcijske poslove bi po sistematizaciji trebala imati 205, dok trenutno ima 130 zaposlenika, od toga 95 inspektora (a trebalo bi 153). Kritikujući Narod i pravdu zbog istih stvari koje je, što se inspekcije tiče, činila i SDA dok je držala vlast, Kapidžić je ilustrovao kako kritika opozicije u aktuelnom sazivu Skupštine funkcionira kao pljuvanje u ogledalo. Zato je njegovo pitanje kada će se pojaviti vlast koja će inspekciju osloboditi stranačkog uticaja školski primjer vrhunske demagogije.
Kapidžić je također stavio i jednu dobru primjedbu na izvještaj: fale tri mjeseca, što je čudno, jer je podnosilac imao punu godinu da dovrši ono što je u januaru 2024. možda bilo prerano.
Da li je stvarno mislio da u izvještaju nema prijedloga inspekcije za promjenu propisa za koje se pokazalo da nemaju učinka, ili je samo postavio vještu ofsajd zamku u koju je zastupnica Mersiha Mehmedagić (NiP) spremno utrčala, ne možemo znati. Ali je dobar detalj. Mehmedagić ga ispravlja, kaže da izvještaj naravno sadrži prijedloge za izmjenu legislative, da bi Kapidžić poentirao: ako sadrži, zašto ih vi (trojka) kao većina niste usvojili? Time je efektno potvrdio da, što se tiče sličnosti i razlika između SDA i NiP-a, na vreži tikve ne može rasti drugo nego bundeva.
U tom duhu – mi nismo valjali, što vi niste unaprijedili – svoje je medijsko vrijeme potrošio i zastupnik Mahir Dević (SDA) plasirajući jednu zanimljivu sintagmu: medijsko-obavještajni inspekcijski kompleks. Od njega smo čuli da SDA neće glasati za izvještaj, jer kvantitativni podaci ne znače ništa bez dobrih obrazloženja za sve što nije učinjeno. Doprinos kreativnoj upotrebi jezika dao je i poslanik Samir Avdić (SDP) sintagmom okolišni kriminalitet. Dio njegove diskusije koji se odnosio na vršnjačko nasilje u školama – na Ilidži, svi znaju u kojoj školi, ali ja neću reći da ne stigmatiziram, bla... bla... – baš je bio (i ostao!) dobar primjer odnosa njegove stranke prema obrazovanju: nejasno, nedorečeno, mlako, površno, kalkulantski, politički korektno, a suštinski isprazno. Da nije tužna, bila bi smiješna i njegova pohvala inspekciji za rad u tri smjene, pa i nedjeljom, čak. Govoreći o izvještaju, smanjen broj izrečenih mjera kvalifikovao je kao loš trend. hint!
Zastupnica Elza Gaković (N) iskoristila je svojih pet i kusur minuta da izrazi zabrinutost zbog procjednih voda deponije u Smiljevićima, ostavljajući nas u nadi da će na prvu narednu sjednicu doći s realnijom inicijativom od uzdanja u potkapacitiranu inspekciju.
Režim prajmtajm
Izvještaj o radu Fonda za stipendiranje djece vojnih i civilnih žrtava rata ujedinio je u patriotskom zanosu sve prisutne, pa se nakon kratkog primirja u slavu rata prešlo na najvreliju tačku dana – izvještaj o poslovanju TVSA za 2023. godinu.
Direktor TVSA Haris Dučić: "Imali smo problema, ton nismo radili mi ali smo ipak uspjeli prenositi i sat vremena koncerta Severine." #skupštinaKS
Uvodna riječ direktora televizije Harisa Dučića ostaće upamćena po ulozi koju je igrao – dvorske lude – čime je inteligentno sebi otvorio prostor da, dodvoravajući se, istovremeno i kritikuje. Sam kraj njegovog izlaganja bio je antologijski, u pedagoškom maniru ministrice obrazovanja: profesionalac Dučić je zamolio zastupnice i zastupnike da stoje dok govore, kako bi statične kamere i katatonični reditelj direktnog prenosa imali bolje kadrove. (Šteta što nije bio realniji, pa ih samo zamolio da barem govore u mikrofone!) U međuvremenu je zatražio novu zgradu za TVSA, veće plaće (barem za hiljadu i po maraka, kako ne bi prelazili u ministarstva!) i podršku kadrovskoj smjeni generacija.
Zastupnik Dević se nije dao zavesti snishodljivim nastupom prvog čovjeka Kantonalne televizije, smatrajući ga kolateralnom štetom u načinu na koji Naša stranka upravlja tim resorom – kao vlastitim političkim resursom. Kritikujući uređivačku politiku, “providnu toliko da je postala degutantna“, u kojoj u prime-terminima gostuje NiP, NiP, NiP, Naša stranka, NiP, SDP, Naša stranka, NiP, NiP, “i sve tako“, on je TVSA nazvao režimskom televizijom. Argument, teži od njegove duhovitosti, potegla je zastupnica Vedrana Vujović (DF), čitajući pismo osam urednika, u kome oni optužuju za cenzuru izvršnu direktoricu Zerinu Ćosić Vrabac. Saosjećajući profesionalno s kolegama iz struke, zastupnica Vujović je također pozvala Našu stranku, “njen zdravi dio“, da preuzme odgovornost.
A onda je zasvijetlio mikrofon pred zastupnikom Jasminom Šaljićem (SBiH).
Jasmin Šaljić #SBiH: "Vizuelni identitet je bitan – nećemo pustiti voditeljice da se same šminkaju!" #ne_moze_bez_frizera_u_program hint!
U nizu nepovezanih i nedovršenih rečenica Šaljić je, vidno potresen, iz izvještaja o radu TVSA izvukao podatak da je radno mjesto šminkera upražnjeno, zbog čega, skandalozno, “naše voditeljice kad idu na posao od svoje plate treba da plate frizera“. U istom patrijarhalnom sentimentu požalio se na tu televiziju koja se “odstranila da čuva i štiti tekovine naše borbe“, jer je propustila da obilježi godišnjicu pogibije našeg heroja Hakije Turajlića, zbog čega je na kraju rezignirano zaključio da bi borci Armije BiH danas “više prostora dobili na televiziji Lukavica“ nego na kantonalnoj TVSA.
Najzad se oglasila i Naša stranka, u liku Vildane Bešlije. Tonom kojem bi u sinesteziji odgovarao snimak razvijanja jufke, Bešlija je nekoliko minuta govorila krijući se u prvom licu skupštinske množine, nemajući niti jedan konkretan argument protiv ozbiljnih optužbi na račun svoje stranačke firme. Najbolje čega se sjetila bilo je da kaže, jer je prethodna diskusija obuhvatila ne samo 2023. pa će i ona isto, kako je 2022. godine TVSA proglašena za najbolju televiziju u regionu. (Što će zastupnik Faruk Selmanović efektno ismijati, obavijestivši nas da se radi o nagradi koju dodjeljuje direkcija Agencije za izbor najmenadžera BiH, jugoistočne i srednje Evrope, iz Zenice. hint!)
Faruk Kapidžić #SDA: "Nadam se da je prenos na TVSA uključen, da su reklame prošle i da neće biti Prokoško jezero usred mog izlaganja."
Potom se još nekoliko zastupnika zahvalilo zaposlenicima televizije, poželjevši im da potpišu kolektivni ugovor, a onda se za riječ javio zastupnik Bandić, da nas uvjeri u političku podobnost direktora Dučića, koji je “branio ovu državu, to ne smijemo da zaboravimo“, i čak bio “ranjen u ratu“, što su “prerogativi koji će kod nekih nas pojedinaca izazvati poštovanje“, a koji osim toga ima “nivo ponašanja“ i “jako je kulturan“. Usput je poučio zastupnicu Bešliju o značenju riječi režim, koja se može koristiti samo kad se govori o vlasti u Republici Srpskoj, koja je nastala na genocidu. Valjda je sjedio na ušima kad su Dević i Selmanović istu riječ koristili za vlast trojke.
Bandić #SBiH: "Režim je samo vlast koja je nametnuta" Shitbastersi: "Režim – način, stil vladanja, upravljanja državom u okviru nekog političkog poretka, vlast"
Sjednica se ugasila nakon 8 sati i 20 minuta rada kamera, koje su vrijedno snimale i praznu salu, za vrijeme dužih pauza.
Nazad u školu!
1.
Šta nedostaje zastupničkoj ocjeni da je smanjen broj kazni (izrečenih mjera) – loš trend. Očito, kontekst, i objašnjenje. Možda su prethodne mjere dovele do toga, možda naprosto nije bilo više razloga za kažnjavanje. Nemaju li kazne, naime, i odgojnu funkciju? Postižu li odgojne mjere (ministrica obrazovanja ne da reći kazne) svoj cilj u školi? Postoje li primjeri ili okolnosti u kojima bi se nagrađivanjem umjesto kažnjavanjem postiglo više? O tome na zanimljiv i neobičan način govori knjiga Freakonomics, autora Stevena D. Levitta i Stephena J. Dubnera.
2.
Šta je smiješno u tome što se Kantonalna televizija ponosi regionalnom nagradom za menadžera godine? Nekome vjerovatno detalj da se ona velikom Sarajevu dodijelila u maloj Zenici. Ta vrsta podsmješljivog gledanja odozgo s dna kotline, koja je izmislila i podjelu na raju i papke, često nipodaštava i privatne fakultete ako su registrovani u manjim mjestima. Posljedica je ta da važnije stvari ostaju pošteđene kritike. Za šta je tačno Televiziji Kantona Sarajevo dodijeljena nagrada, po kojim kriterijima, u kojoj konkurenciji, o tome nema ni slova, ni na stranici Najmenadžer, ni na portalu TVSA. Ako kriteriji i konkurencija nisu važni, šta jeste?
Kako se može ocjenjivati angažman zastupnika u Skupštini, koji se kriteriji mogu primijeniti u vrednovanju njihovog rada? Kvantitativni – minute govorenja, broj javljanja, broj inicijativa, prisutnost na sjednicama... ili kvalitativni – jasnoća argumentacije, svrsishodnost govorenja, važnost teme, ostvarenje cilja... Gdje bi tu bio problem šminke i frizura voditeljica TVSA?
3.
Ali ako se na čas makne u stranu efektan primjer objektivizacije u iskazu jednog konzervativnog zastupnika, za šta je bitan, kome je bitan, gdje je bitan – vizuelni identitet? Zašto medijske ličnosti moraju voditi računa o svom izgledu? Šta šminka, odjeća, nakit, frizura, modni detalji, robne marke... govore u neverbalnoj komunikaciji? Uči li se taj jezik u školi, kada, gdje i kako?
Potpora Europske komisije za izradu ove publikacije ne znači odobravanje sadržaja, koji odražava samo stavove autora, a Komisija se ne može smatrati odgovornom za bilo kakvu upotrebu informacija sadržanih u njoj.
