Komentar na Facebooku od prvog marta ove godine zbog kojeg je docent PMF-a i urednik portala Prometej Franjo Šarčević već sedam dana izložen kritikama, optužbama, uvredama i prijetnjama odnosio se na zloupotrebu djece u političkom marketingu, konkretno dječaka u maskirnoj uniformi sa ratnim grbom Republike BiH u prigrljaju sarajevske gradonačelnice Benjamine Karić. Takva iskorištavanja djece sve su češća pojava. Početkom ove školske godine učenici su statirali u promocijama načelnika Banovića, Bihaća, Bosanskog Petrovca, Centra, Ilidže, Kladnja, Modriče, Novog Sarajeva, Prnjavora, Sanskog Mosta, Trebinja, Ustikoline, Višegrada, Zvornika, Žepča...
Upravo takve mizanscene je imala na umu hrvatska pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić, kad je prije osam godina preporučila kandidatima za parlamentarne izbore "da vode računa o zaštiti prava i interesa djece te da ne iskorištavaju djecu u političkoj kampanji". Upozorenje je došlo kao rezultat zaključka da su "prikazi djece u političkom oglašavanju postali standard, a taj trend se samo pojačava. Slike djece koriste se u oglasima (u novinama, na plakatima i sl.), političari se fotografiraju zajedno sa svojom djecom, djeca se pojavljuju u kadru pokraj ili iza političara na nekom izbornom skupu, na otvaranju dječjih sportskih klubova, igrališta, knjižnica, škola, vrtića – posebno u slučaju političara na vlasti koji se bore za reizbor pa koriste svoju trenutnu poziciju kako bi otvarali nove objekte za djecu."
Bosna i Hercegovina nema osobu koja bi podsjećala državu na obaveze preuzete prihvatanjem Konvencije o pravima djeteta. Jedina institucija koja bi imala takvu zadaću čini se da je Vijeće za djecu Bosne i Hercegovine, formirano kao "stručno, interresorno, savjetodavno i koordinirajuće tijelo Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, zaduženo za promociju i zaštitu prava djece u Bosni i Hercegovini, a posebno za praćenje provođenja Akcionog plana za djecu Bosne i Hercegovine".
Vijeće djeluje pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, a zadnji saziv imenovan 2021. godine broji 13 članica i članova. (Osam iz reda državnih službenika, dva iz reda nevladinih organizacija i tri iz reda akademske zajednice. Pored odluke o imenovanju nalazi se i odluka o visini naknade za svakog člana – 200 KM mjesečno.) Vijeće je imalo zadatak da do 5. marta ove godine Komitetu za prava djeteta UN-a (CRC) dostavi sedmi Izvještaj o provođenju konvencije o pravima djeteta u Bosni i Hercegovini. (Na sajtu Vijeća nema informacije da je to učinjeno.)
Detaljno Uputstvo za izradu izvještaja sa konkretnim pitanjima na koja je Bosna i Hercegovina trebala odgovoriti ima 72 stranice i ukupno 45 preporuka za napredak u zaštiti prava djeteta, ali se niti jedna ne odnosi na zloupotrebu djece u medijima i političkim kampanjama.
U Smjernicama za procjenu i utvrđivanje najboljeg interesa djeteta – Vodič za profesionalce, objavljenim u Sarajevu 2018. godine u izdanju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, naprimjer, jasno se opisuju načela zaštite pri stručnim i naučnim istraživanjima. Istraživač je obavezan od roditelja dobiti saglasnost, a od djeteta tzv. informirani pristanak, čime se obavezuje na transparentnost, iskrenost i odgovornost. Fotografisanje nije dopušteno.
Zašto ta etika obavezuje istraživače, ali ne i načelnike općina ili načelnice gradova?
Danas, u ponedjeljak, 11. marta 2024. vrtićka grupa moga sina planirala je posjetu gradonačelnici Sarajeva. Posjetu su inicirale i organizovale odgajateljice, koje se na sve načine trude ispuniti predškolski program, konkretno dio koji se odnosi na upoznavanje svoje okoline i ljudi koji tu žive. S tim odgojnim ciljem majka dječaka i ja nismo imali problem. Čak i petogodišnja djeca, sva koja gledaju Psiće u ophodnji, znaju da grad mora imati gradonačelnicu i, ako ništa drugo, zanimaće ih da vide kakvu kokoš za ljubimicu ima njihova gradonačelnica. Ali u vrtiću nam nisu mogli garantovati da se slike neće pojaviti u političkom marketingu gradonačelnice. Iz svega gore opisanog, nju i njene kolege na to ništa niti ne obavezuje. Zato smo odlučili dječaka taj dan lišiti vrtića.
I zahvalni smo Franji Šarčeviću što je to pitanje postavio. Izvan konteksta njegovog političkog angažmana i dugogodišnjeg ličnog sukoba sa neistomišljenicima koji su njegov komentar razumjeli drugačije, to se pitanje tiče svih roditelja. Zašto bi naša djeca statirala u promocijama političara i u njihovom degutantnom populizmu? Na koji način tako štitimo njihovu privatnost, na šta smo se Konvencijom o njihovim pravima obavezali? I šta je uopšte danas privatnost?
Komentar Franje Šarčevića zaslužio je daleko ozbiljniju raspravu od zapjenjene reakcije na društvenim mrežama. Za početak, bilo bi dobro znati kako na iskorištavanje djece u političke svrhe gledaju UNICEF, Save the Children i Vijeće za djecu Bosne i Hercegovine. Njihove komentare Školegijum će rado objaviti.
