Bosno i Hercegovino, naša domovino

Sandra Zlotrg

23.11.2024
DSCN3763
Foto: Omnibus

Bosno i Hercegovino, naša domovino

Danas sam (23.11.2024), nakon priredbe održane u sarajevskom vrtiću Dječiji grad povodom Dana državnosti, razgovarala sa sinom o pjesmama koje su pjevali i slušali.

Nakon odstojane himne, sva djeca su pjevala uz „Dragoj mojoj BiH“, a jedna grupa imala i koreografiju sa zastavicama, ljiljanima i plakatima sa naslikanom zastavom, šarama sa ćilima, dječakom i djevojčicom u narodnoj nošnji… Moćno je sve to kad gruhne ono: „Booosno i Hercegovino, mooooja domovino“.

Analiziram sa sinom stih po stih. Bosna, Neretva, Una, Drina su rijeke. Behar je cvijeće na drveću.

A šta su ognjišta? – Kuće.

Stoput krvlju plaćena? Digni se iz pepela? – Nemam pojma.

Šta je Bosna i Hercegovina? – Naša domovina.

A šta to znači? – Pa mi u njoj živimo.

Dobro. Nakon tri sekunde, ide zaključak: Sarajevo je Bosna i Hercegovina.

Logično. Djeca možda jesu naučila „Bosna i Hercegovina, naša domovina“, ali to ostaje prazna formula, bez značenja.

Šeher Sarajevo

Sarajevo, pak, djeca od pet i šest godina razumiju. Rijeka Miljacka, tramvaj, Baščaršija, naselje u kojem žive, vrtić i parkovi… Utoliko me je obradovalo što je grupa mog sina za priredbu pripremila pjesmu posvećenu Sarajevu.

Pjesma ima zarazan ritam i počinje riječima „Šetam ovim divnim gradom, vrtim se u krug“. Koreografija se sama piše – djeca poredana u krug, „šetaju“ i „vrte se“. Onda dječaci dižu pismo kad u pjesmi kaže „nema pisma, nema glasa, nema ništa od tebe“, a djevojčice dižu srce kad kaže „a moje srce, moja ljubav ruši planine“, te svi zajedno gužvaju krug kad pjevaju „nigdje momke, takve cure nećeš vidjeti / to što Saraj rađa, niče iz ljubavi“. Mašu rukicama na refren „Slušaj poljupce, sreća počinje“. Slatko, lijepo, veselo.

Ali, pjesma nije najsretnija. U prvoj strofi ima stih: „A ti tamo negdje lafo brineš i praviš mi se drug“.

Znači, ti, koji više nisi u Sarajevu, više mi nisi drug, ne javljaš mi se, zaboravio si me… Nema pisma. A ja? Ja volim Sarajevo, sarajevsku kafu, sarajevske momke i cure. Za koga sreća onda počinje, kad se ti ne javljaš i ne vraćaš? Tužna je to ljubavna priča, zar ne?

Druga strofa je zgodna, sva o Sarajevu:

Nigdje pjesmu nećeš čuti, kafu popiti

Kao što je šeher ima, to zapamti

Nigdje momke, takve cure nećeš vidjeti

To što Saraj rađa, niče iz ljubavi

Pitam sina na kraju je li ova pjesma tužna ili sretna. Nemoj me ispitivati. Ne razumijem nikako ovu pjesmu.

Ne razumije, ali rado pjeva. Zarazna melodija, veselo „slušaj poljupce, sreća počinje“…

A iz kostimografije sve sa fesovima i dimijama jasno je da iz Fazline pjesme „Baščaršija“ (ne znam zašto su je u najavi prozvali sevdalinkom) djeca trebaju da čuju samo arhaizme „halači, sarači, čardaklija, dževdžiri“… Kako drugačije objasniti otkud strofa sa jasnom seksualnom konotacijom na dječijoj priredbi:

Ubro sam te, đulbe šećer ružo

prije vremena

ja moram bježati, nemoj brinuti, dušo

ljubavi jedina

I ako za prethodne pjesme možemo naći neko opravdanje jer se spominje „ljubav“, šta reći za izbor iz opere o Hasanaginici za djecu od 5-6 godina?! Može samo i jedino ako nećemo dalje od labudova i snjegova…

S one strane Plive

Momak čuva ovce. Plače. Zašto plače? Zato što je u drugoj zemlji. Pa jesi li ti tužan kad si u nekoj drugoj zemlji? Nisam. Zato što sam s vama. A ovaj momak je bez oca, majke, brata i sestre. Je li zato tužan?

Treba li putovati u tuđe zemlje? Treba.

Ova pjesma govori da je bolje da se ostane u svojoj zemlji. Šta ti kažeš? Ma nemaju pojma kako se prave pjesme.

Ovaj odgovor mog sina možda jeste iznuđen mojim insistiranjem na značenju i smislu. I naravno da ne mogu očekivati od djeteta da razumije kako je momče „u tuđoj zemlji“, ako čuva ovce s ove strane Plive. Niti odgovor očekujem od odgajateljica. Ali, ako ništa, mogu se zapitati. I ako neće i ne žele djeci pričati o ratu i dizanju džamija iz pepela, ne žele opravdavati Hasan-agu, ne mogu objašnjavati sve moguće arhaizme… Kako i zašto onda biraju djeci da pjevaju i plešu uz pjesme koje nisu dječije, koje nisu prilagodile djeci i koju djeca nikako ne mogu razumjeti?

Sa knedlom u grlu i upitnicima u glavi, ipak sam se veselila onom dječaku što začepi uši kad gruhne jaki ton himne, onoj djevojčici što nasmijava drugaricu afektirano otvarajući usta na gromoglasno „Bosno i Hercegovino“, našoj djeci što gužvaju krug, grupi sunčanih dječaka i djevojčica iz Vjeverica koje su plesale ples suncu, onoj djeci što recituju a niko ih ne čuje jer se pokvario mikrofon, djeci koja pocupkuju na tužnu melodiju o momku što tužno plače i još tužnije ječi… Djeca su uredu. Djeca su krasna. Do nas je.

Kaže voditeljica na kraju programa: „Jasna je poruka koju šaljemo…“

Ma nije jasna. Sarajevo, ljubavi moja; Bosno i Hercegovino, ljubavi moja – s jedne strane, a s druge plaćanje u krvi, branjenje ognjišta, tjeranje žene s kućnog praga, tuđa zemlja tuga golema… Šta djeci poručujemo? Ostajte ovdje? Je li to sve što im imamo reći?

Nisam bila usamljena s podignutim obrvama među roditeljima. Zahvalni smo za svaki minut koji naša djeca provedu u vrtiću, i ne želimo umanjivati ogroman trud koji preopterećene i potplaćene odgajateljice ulažu u njihov razvoj. Ali isto tako vjerujemo da se o načinu na koji to čine mora razgovarati, pogotovo ako je on očigledno pogrešan. Kada, s kim i gdje to možemo učiniti?

Najnovije

 
Udar na tržište nerada
Nenad Veličković
29.11.2024
Zarez, uvod, razrada, zaključak, tačka
Benita Zahirović
28.11.2024
Tri reda političara, 5.000 djece i svjetiljke na mobitelima za bolju sliku
Anisa Mahmutović
27.11.2024
Iz kečerskog cirkusa u kabinet predsjednika
Školegijum redakcija
23.11.2024
Vama koji okrećete glavu
Benita Zahirović
22.11.2024
Ne bi bilo naodmet da postoji naznaka nekog sistema, bilo koje vrste
Anisa Mahmutović
20.11.2024
Demant na tekst o OŠ "Sveti Sava"
Školegijum redakcija
18.10.2024
U OŠ Sveti Sava 12 učenika u dva specijalna odjeljenja
Anisa Mahmutović
09.10.2024
Sigurna kota 224
Enes Kurtović i Nenad Veličković
05.10.2024
Sve što se pričalo na stadionima ušlo je u udžbenik
Anisa Mahmutović
07.09.2024
Sizif, škola, patrijarhat
Školegijum redakcija
31.08.2024
Obrazovanje ne doprinosi rodnoj jednakosti
Aiša Isaković
22.08.2024
Glas razuma iz pornoindustrije
Školegijum redakcija
02.08.2024
Kriza u obrazovanju
Školegijum redakcija
02.08.2024
Polemika sa zvučnim filmom
Školegijum redakcija
02.08.2024
Humor i zločin
Školegijum redakcija
02.08.2024
Vitez od proliva
Školegijum redakcija
02.08.2024
Pahulje zvukova i krpice svjetla
Školegijum redakcija
02.08.2024
Indeksi iz kutije za banane
Anisa Mahmutović
25.07.2024
Živi pisci u školama!
Školegijum redakcija
16.07.2024
Nema stipendije za one čiji su roditelji dužni porez
Anisa Mahmutović
12.07.2024
Da sam ja neko
Josipa Kulenović
01.07.2024
Ekoboks u dvorištu škole
Mirela Buljubašić
01.07.2024
Razgovor o knjizi: Čari prepričavanja (Književnost i kurikulum)
Školegijum redakcija
21.06.2024
Karneval rata
Školegijum redakcija
21.06.2024
Prizemna Amerika u školi
Školegijum redakcija
19.06.2024
Dovitljivi sljepari
Školegijum redakcija
17.06.2024
Dio sam svega što sam pročitao
Josipa Kulenović
01.06.2024
Električar osvojio teniski turnir
Mirela Buljubašić
27.05.2024
Ekonomski fakultet iz Sarajeva: Moguće da se u Hrvatskoj ne snalaze
Rubina Čengić
20.05.2024
Čitanje je sanjanje otvorenih očiju
Josipa Kulenović
06.05.2024
Lažna empatija vlasti za inkluziju; ko zna koji primjer
Školegijum redakcija
01.05.2024
Proljeće među borovima
Mirela Buljubašić
26.04.2024
Pripremaju se izmjene Zakona usvojenog prije manje od dvije godine
Rubina Čengić
23.04.2024
Ne za školu, već za život učimo
Josipa Kulenović
08.04.2024
Pauk nije bauk i druge priče
Mirela Buljubašić
08.04.2024
Save the Children podsjeća na očuvanje dječije dobrobiti i zaštitu njihovih prava
Školegijum redakcija
02.04.2024
Ko i kako u Bosni i Hercegovini zastupa Konvenciju o pravima djeteta?
Nenad Veličković
02.04.2024
Objavljujemo pobjednike konkursa Šta je tebi AI?
Školegijum redakcija
23.02.2024
Nikad kasno za učenje i zabavu
Josipa Kulenović
19.02.2024
Od čilanja do ćutanja
Mirela Buljubašić
19.02.2024
Ministarstvo: Za broj angažovanih prebrojte konkurse
Anisa Mahmutović
08.02.2024
Diskriminatoran pravilnik i dalje na snazi
Anisa Mahmutović
16.01.2024
Postnormalna nauka i halal Harari
Samir Lemeš
15.01.2024
Sretna nam Stara 1878. godina!
Svjetlana Nedimović
27.12.2023
Iz škola povučeni zaštitari
Anisa Mahmutović
19.12.2023
Razglednica iz Jajca
Josipa Kulenović
15.12.2023
Suši, narandže za ptice i Jelka Hemičarka
Mirela Buljubašić
15.12.2023
Ako se o nečemu šuti, to ne znači da problem ne postoji
Anisa Mahmutović
12.12.2023
Inkluzivno obrazovanje u Kantonu Sarajevo: Ministarstvo ima tajni plan
Rubina Čengić
01.12.2023
500.000 KM kao i prošle godine, ali promijenjeni kriteriji
Anisa Mahmutović
01.12.2023