Srednjoškolski centar Vuk Karadžić iz Lopara je prvi prosumer u BiH: putem solarnih panela na krovu školske zgrade proizvodi struju iz sunčeve energije i svoje viškove isporučuje nadležnom elektroprivrednom preduzeću u Republici Srpskoj, a kada nema sunca povlači struju iz mreže i na kraju godine svodi račun ko je kome koliko dao i da li je neko nekom dužan. On je prvi u BiH uspio zadovoljiti zakonske procedure i dobiti ugovor s elektroprivrednim preduzećem. Sada svi zainteresovani mogu pratiti proizvodnju i potrošnju električne energije.
Srednjoškolski centar upisuje četiri razreda: tehničar računarstva i programiranja, poslovno-informatički tehničar, bravar zavarivač i jedan razred gimnazije, s tim da jedne godine upisuje razred tehničara računarstva i programiranja, a druge godine razred poslovno-informatičkih tehničara. U posljednjih nekoliko godina najveći je interes za bravare zavarivače jer je to deficitarno zanimanje, ali je generalno đaka sve manje – na kraju 2023/24. školske godine osnovnu školu u Loparama završilo je manje od 40 učenica i učenika, u susjednom Priboju nešto više od deset. No, direktor Srednjoškolskog centra Boro Stanić nada se da će sve promjene koje se dešavaju u školi privući više đaka – prošle godine su prvi put nakon šest godina upisali četiri razreda, a ranije su uvijek bila tri, pa se nada da će tako biti i ove.
Ova škola sa 136 đaka prostire se na oko 4.500 metara kvadratnih i zapošljava 36 ljudi. Plate u školi su od 1.550 do 1.900 KM i direktorova nije najveća. Učenici su ranije, na časovima praktične nastave, napravili solarnu rasvjetu za školski parking. Sada, umjesto ranijih između 800 i 1.500 KM, za struju plaćaju oko 100 KM. Višak novca koji ostaje u budžetu Opštine Lopare, a to je oko 9.000 KM za godinu, može biti usmjeren za zadovoljavanje drugih potreba škole: zamjenu mokrih čvorova, obnovu radionice za praktičnu nastavu i slično.
Stanić objašnjava da se opremljenost škole popravlja – dobila je sedam televizora, ozvučenje, nove računare, Opština je pomogla oko rekonstrukcije mokrih čvorova u sali za tjelesno, no i dalje su problem sitne nabavke poput prekidača, osigurača, utičnica, sitnih kvarova...
Dogovor s načelnikom Opštine je da se novac koji smo ranije trošili za struju preusmjeri za druge potrebe škole. U Republici Srpskoj sve potrebe srednjih škola, osim plata koje obezbjeđuje Ministarstvo obrazovanja RS-a, pokrivaju opštine. Malo je problem što je plaćanje centralizovano i što su ukinuti računi škola. S obzirom na sve ove promjene, mi ćemo ove godine imati veće zahtjeve prema Opštini i nadamo se da će biti odobreni budžetom, iako je uvijek problem s novcem, pogotovo jer su Lopare izrazito nerazvijena opština, a onda se odmah manje ulaže u obrazovanje i kulturu. Na primjeru solarne elektrane pokazali smo da to što nema para nije razlog da se odustane od nečeg, kaže Stanić. Njegova ideja je da promijeni stolariju na školskoj zgradi, postavi novu fasadu koja će stvoriti toplotnu izolaciju i cjelokupno školsko grijanje zimi prebaci na struju.
Cilj je da sasvim izbacimo ugalj i budemo energetski samostalni, kaže Stanić.
Stanić priča da su solarni paneli na krov škole postavljeni za tri dana, struja je puštena odmah, ali tom činu je prethodila administrativna procedura koja je trajala više mjeseci i koštala oko 80.000 KM. Sve te troškove pokrili su donatori poput Fonda otvoreno društvo, Reseta i drugih. Na predstavljanju ovog projekta za lokalnu zajednicu rečeno je da instalacija solarne elektrane na školi treba da posluži kao kanal za informisanje ljudi u lokalnoj zajednici kako bi se sami zainteresovali da za svoj dom urade isto.
Sada je elektrana u trajnom vlasništvu škole, a konačan cilj je da budemo sasvim energetski nezavisni, ali ne samo to, nego da pomognemo zajednici da bolje razumije energetsku tranziciju i da osnujemo energetsku zajednicu. Na početku ovog procesa smo anketirali 120 naših učenika, profesore zaposlene u školi i roditelje i pitali ih šta znaju o zelenoj energiji. Kasnije smo držali predavanje učenicima i u Centru za kulturu organizovali javnu tribinu o obnovljivim izvorima i onda ponovo sve anketirali istim pitanjima i dobili sasvim drugačije odgovore, kaže Stanić.
U ovom konkretnom slučaju prvi korak je napravila Opština Lopare kada je potpisala sporazum o zelenoj tranziciji sa ATS institutom i nevladinim organizacijama Reset i Front slobode. Oni su pozvali školski centar kao organizaciju koja ima potencijal da bude dobar primjer. Školski odbor je prihvatio i odobrio promjene. Izradili su projekat, reviziju projekta, dobili certifikat, energetsku saglasnost... Sada im najviše pomažu nevladine organizacije, Damir Miljević iz Reseta, Mervan Miraščija iz Otvorenog društva, ljudi iz Instituta za napredne tehnologije, Elektrodistribucija Bijeljine i Ministarstvo energetike u Vladi RS-a, a odmažu građani koji često na društvenim mrežama iznose sumnje ili optužbe...
U Loparama, koje su odlukom Vlade RS-a proglašene izuzetno nerazvijenom opštinom, prije rata je živjelo blizu 17.000 ljudi. Sada ih je oko devet hiljada. Nedavno se jedan privrednik vratio iz Austrije i zasadio voćnjak, navodno najveći na Balkanu, a u nedostatku domaće radne snage je, po saznanju direktora Stanića, preko Agencije za zapošljavanje angažovao radnike iz Nepala.
Lopare su, prema prostornom planu RS-a za period od 2015. do 2025. godine, označene kao park prirode i udruženje Čuvari Majevice je podnijelo inicijativu za proglašenje Majevice zaštićenim područjem – parkom prirode. No, ova opština između Tuzle i Bijeljine je u centru pažnje od sredine 2024. godine iz drugog razloga – za vrijeme pandemije COVID-19 od 2020. do 2022. godine tamo je vršeno testno rudarenje s ciljem istraživanja prisutnosti litijuma i utvrđeno je da se u dubinama Majevice nalaze velike količine te rude neophodne za izradu baterija za mobitele, automobile... Iz lokalnog udruženja građana Čuvari Majevice upozoravaju da otvaranje rudnika neće biti dobro za stanovništvo jer će za odvajanje rude od stijena biti korištena sumporna kiselina koja je štetna i za zrak i za vodu i za zemlju, a upozoravaju i da na mjestima gdje su rađena rudarska istraživanja od 2020. do 2022. ni nakon dvije godine vegetacija nije obnovljena.
Iako bi rudnik bi trebao biti na lokaciji koja je od škole udaljena oko 800 metara i iako je protiv rudnika u Loparama potpisivana peticija, Stanić kaže da nema dovoljno informacija, pa samim tim ni stav o rudniku.
Ovdje živim 14 godina i imam dvoje male djece. Kupio sam stan, želim ovdje ostati da živim; idem u nadnicu i skupljam šljive, dnevnica je oko 100 KM, trudim se da doprinesem zajednici. Imam problema sa stanovnicima Lopara – optužuju me da kradem struju i prodajem, a na društvenim mrežama su me optužili da sam uzeo donaciju od firme koja je radila ta rudarska istraživanja – ljudi su nam poklonili LED-rasvjetu i ja sam im dao zahvalnicu. Ne znam za rudnik, nemam mišljenje jer nemam informacije, ne znam koju će tehnologiju koristiti, nemam studije izvodivosti... Bilo je nešto o tome djelimično na nekoj javnoj raspravi. Uostalom, šta god da bude odlučeno – nas neće pitati, ali ja mislim da se taj rudnik koristi u predizborne političke svrhe. Ako se dokaže da rudnik šteti zdravlju i životnoj sredini – ja sam protiv, ali čekam dokaze, ovo što je do sada bilo nije egzaktno, kaže Stanić.
Na početku raspusta usmjeren je na upis nove generacije đaka i na promjene u zgradi škole – prikuplja projekte i ponude za drvenariju i utopljavanje zgrade postavljanjem fasade. Svjestan je političkih igara – njega je imenovala Vlada RS-a u kojoj većinu čini SNSD, a vlast u opštini je u rukama SDS-a koji je opozicioni na nivou RS-a. Ali njegov fokus je zelena energija i mogućnost da što više ljudi koristi dobrobiti solarnih elektrana kakva je školska, smještena na krovu sa sklopkama, ili prekidalima u maloj školskoj prostoriji u prizemlju, na čijim vratima još uvijek piše: Omladinski klub. Kaže da bi volio i da će učiniti sve što može da što više sunčanih škola prođe kroz labirint administrativnih procedura i da i same postanu prosumeri jer to znači zdraviji okoliš i više novca za druge potrebe škole.
