Kucnuo je čas!
– Šta ćeš uraditi?
Zalediti se? – Zar si santa leda?
Istopiti se? – Zar si od sladoleda?
Primiriti se? – Zar si mrtva priroda?
Ukočiti se? – Zar si statua?
Mnogo je posla za uraditi! Zar te toliko plaši taj prilog “mnogo”?
Volite mnogo, radujete se mnogo, tugujete mnogo, a ne smijete da radite mnogo za svoj grad, koji mnogo voli vas!
Zašto nećemo da shvatimo svrhu svog djelovanja u životu?! – Odgovor je jasan i vidljiv u samom pitanju!
Svrha tvog djelovanja u životu je da djeluješ onako kako samo ti znaš! Zar za trideset srebrenika da izdamo svoj grad? Ili, samo jedan?
Moramo djelovati! Ne živite život tako što sve prepuštate drugima!
Sa svakim udahom bori se protiv sile, nasilja i nedjela, da pokažeš ko nisi, kakav ne želiš biti, i da živiš mnogo dobro u svom rodnom gradu!
Nije nemoguće!
Čak i želja, pomisao, riječ zvuče mnogo dobro!
Čim znamo da kažemo kako, ne treba više da ćutimo!
Granice moga jezika su granice moga svijeta, kaže Vitgenštajn. Imaju li djela svoje granice? Djela će učiniti nemoguće - mogućim!
Kucnuo je i taj čas kad nemoguće postaje moguće!
O, šta ćemo uraditi?
Dođimo do svog vlastitog identiteta svojim djelovanjem za promjenu!
Ustanimo i borimo se za svoj grad!
B – bori se
I – imaš za koga i šta
J – jer sam ja tvoj rodni grad
E – eto, kucnuo je čas
LJ – ljudino, svoj glas da daš
I – inat i zube da pokažeš svima
N – nadu da daš mladima
A – sebe da sačuvaš od psina!