Eeee, šta li bi naš čika Šukrija, da je tu, rekao za ove tuđe riječi- bullyng, pa mobing...Nasilje, svjetina.Na našem jeziku zvuči strašnije.Al', svakom isto teške.
Ma, nisu ovo strane riječi, u mojoj školi, učionici i hodnicima punih mojih i naših đaka...Kruže te riječi i te pošasti, k'o duhovi nad nama.Objasne nama to pedagozi, radnici socijalni, dopisi mnogi, prezentacije vrle, sve mi to ,,bistrimo''...Ali, kad' to vidiš, osjetiš, kad dječije srce zaboli, učitelj biva- cirkuzant...Osvaja, pa spašava.Osvješćuje, pa djeluje.I sebe usput nađe, puzzlu, po puzzlu se slaže.
Ja ti djelujem, onako- pomalo.Svojim prvacima, na prvom jutarnjem sastanku ispričam priču.A, ustvari, to sebe podsjećam kako mi sve valja nanovo.Pričam ja njima, kako su jednom davno, uz ocean šetali djed i unuk.I naiđu tako na puuuuno jadnih nasukanih zvijezda.Dječak se sagne i jednu vrati u more.Djed se začudi, pa mu kaže gdje je to besmisleno, te da to ništa ne znači.A unučić mu kaže:,,Ovoj, deko, znači!''
Tako ja sebe podsjetim na tu dječiju percepciju.I na to da oni, koji nisu zadržali u sebi dijete, zapravo- lutaju.
Strategijom ,,Veliko 4''(naučenom na jednom finom jezičkom seminaru), kada do netrepeljivosti dođe, SEBE, dijete u sebi pitam:KO? GDJE I KADA? ALI, ZAŠTO?(...Je neko nekoga ugrozio...)
I?(...šta da poduzmem, zaboga?...)
U to moje ,, veliko i sa upitnikom'' stade ideja o ,,zlatnom sandučetu''.To je staro poštansko sanduče, s početka sedamdesetih.Rekla bih da je ono uistinu zlatno, jer dijete s njim, kao da lakše osvijesti i sebe i brigu, i tugu...Neće, gle čuda pozlata da mu spadne.Biće da je u njemu ostalo starih ljudskih vrijednosti, od prije pola vijeka.
Dakle, na tom sam sandučetu, pred kraj posljednjeg časa, jednog običnog petka, isječcima iz novina, nalijepila naziv- NIJE FER!Bože, kakav je tajac nastupio, nakon što sam sanduče pričvrstila uz vrata i pravila se, tobože kako zaključujem sedmicu, na listu dnevnika.Usput, kada su bili na odlasku, kažem im da, ko želi, može napisati šta to nije fer, u tri rečenice...Bio je to dug vikend, jer ni sama nisam znala šta ću s tim u ponedjeljak.Gledajući američku seriju, lagano štivo, Južnjačko srce, FOX life, strategija za ponedjeljak mi se ukaza.
Došao je ponedjeljak, jutarnji sastanak i ja pročitah poruke( nije ih bilo baš koliko sam očekivala).I krenu obuka...Ako je neko pogriješio prema tebi(loše si se osjećao, to je signal) ti mu napravi jezički kompliment- sendvič.
Recept:
1.Daj mu/joj kompliment(Šta je to što ti se kod te osobe dopada? 'Ajde, mora da ima nešto?)
2.Reci šta te zatištilo, u duši ili na tijelu, nakon tog događaja?Ne boj se!
3.Vjeruj u ljubav, jer- ljubav je sve!Kaži još i da za vas ima nade, pronaći ćeš već neku zajedničku želju.(Jer, osoba nije loša, ako pogriješi.Ako, pak, to ne osvijesti, ponoviće.A mi joj pomažemo ako je prihvatimo.)
Kako sam samo bila sretna, kada zamirisaše friški senviči, slani, slatki, začinjeni, obični...Bila sam sretna jer, u svakom, bez obzira na filove, bi najviše hljeba.Šta to može zamirisati kao hljeb?Onaj domaći(Dobar kao hljeb...Slučajno?!)
Doživjelo je moje sanduče zlatno i zatrpavanja, pa spavalo, pa opet po neko pisamce tuge zaluta, dok najzad nisu sami razgovarali, bez straha, otvoreno.I rješavali se problema.Šta još da poželim za svoje đake- osvješćuju, ne misle da se nevolje događaju samo drugima, postavljaju granice, prihvataju odgovornost?
Tako je i sa mobingom.Njemu je bullyng preteča.Ako razvijemo alate, svako svojim malim hodočašćem, ostaće dijete taj odrasli čovjek.(Opet Goethe:Najveći čovjek uvijek ostaje dijete).Pa će, kada se ogleda u ogledalu, vidjeti ,,čovjeka'', sa srcem i dušom prihvaćenog djeteta.
Čovjek u ogledalu (Dale Wimbrow, 7 tajni uspjeha, Kenan Crnkić)
Kada ponovo postigneš ono što si želio u borbi za sebe i svoj uspjeh i svijet te učini kraljem dana, samo priđi ogledalu, pogledaj samog sebe i vidi šta ti taj čovjek ima za reći On nije tvoj otac, majka, žena, muž, prijatelj ili partner pred kojim moraš polagati svoje ispite; jedina osoba čije mišljenje najviše znači u tvom životu, ona je koja te gleda iz ogledala.Mnogi te mogu smatrati uspješnim, odlučnim, divnim i fantastičnim, ali čovjek u ogledalu nazvat će te izdajicom, ako mu ne možeš iskreno i otvoreno pogledati u oči.Njemu i samo njemu trebaš ugoditi, ostali nisu važni, jer samo je on onaj koji će s tobom ostati zauvijek i do samog kraja.I proći ćeš svoj najteži ispit, ako ti čovjek u ogledalu postane najbolji prijatelj.Na putu svog života možeš prevariti cijeli svijwt i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu, ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze, ako si prevario, izdao i razočarao čovjeka u ogledalu.
Rekoh li da, tik uz sanduče, visi i ogledalce....
Nemoguće je ispratiti sve tuge, nego-pomalo...
Šta dijete, budući čovjek
Kada nasiljem riješiti nešto želi
O tome misli?!
Laže sebe da ga to veseli!
E, korakom sitnim,
Godinu, pet, deset, sto...
I to će da prestane,
Ja, djetetom u sebi, vjerujem u to!
Uvijek je važno njegovat' dobrotu,
Molim učitelje da nađu ,,Ruku na kosi''
u radnom vijeku i životu.