Samo se slabići i kukavice grubo ponašaju prema slabijima od sebe, vrijeđaju ih, ponižavaju, pa često i fizički napadaju.
Svjedoci smo da u današnje vrijeme žrtve nasilja nerijetko tragično skončaju svoj život ili trajno nose posljedice i ožiljke na svojoj duši. Žrtva se često osjeća nesposobno, beskorisno i manje vrijednom, a nasilnicima to i jeste cilj.
Svi akteri u obrazovanju, od učenika, nastavnika, pa i roditelja su u većini slučajeva bili žrtva nekog oblika nasilja.
Nasilje među djecom dolazi kao posljedica prekomjerne upotrebe tehnologije, nezdravog načina života, pogrešnih uzora koje, nažalost, često podržavaju i roditelji nasilne djece. Većini roditelja su jedino važne ocjene njihove djece, dok ponašanje, emocionalno stanje ili teškoće s kojima se susreće dijete stavljaju u drugi plan. Djeca često nisu u stanju opisati problem s kojim se susreću ili ne znaju kome se obratiti.
Nasilje među odraslima je prikriveno iza lažnog smiješka, „dobronamjernih“ savjeta, ogovaranja među kolegama ili sa roditeljima učenika i ide sve do sažaljevanja kolege koji nije sposoban da radi svoj posao.
Svako od nas je imao priliku vidjeti i čuti kako se osoba koja reaguje protiv nasilja proglasi paranoičnom, nesposobnom ili u najboljem slučaju preosjetljivom.
Svoja lična iskustva ne želim iznositi javno, ne iz straha od reakcije nasilnika, nego iz poštovanja prema našoj profesiji i vlastitom dostojanstvu. Samo se često pitam da li i žrtva i nasilnik svijet gledaju istim očima, da li imaju jednaku percepciju dobra i zla, da li shvataju da nije časno ponižavati druge kako bismo sebe „uzdigli“?
Umjesto opisivanja i ponovnog proživljavanja svojih ličnih trauma, što bi bilo patetično, pokušat ću iz ugla roditelja i nastavnika ispričati kako se nositi sa nasiljem i uspješno prevladati neugodne situacije.
Roditelj treba svakodnevno razgovarati sa djecom, interesovati se za njihove probleme i reagovati kao da su najveći na svijetu (jer za dijete u tom momentu i jesu), pažljivo ih slušati i zajedno tražiti rješenje. Roditelji i nastavnici djecu trebaju učiti empatiji, brizi za druge, pomaganju drugima i uvažavanju naših međusobnih razlika.
Nastavnik treba poštovati i uvažavati svako dijete i pravedno postupati prema svima, jer svako je dijete podjednako vrijedno ljubavi, pažnje i brige. Svakom djetetu treba pružiti priliku da kaže šta ima, pažljivo ga saslušati i ponuditi mu konkretna rješenja. Djecu treba učiti da jasno i mirno kažu šta im smeta u ponašanju drugih prema njima i da uvijek reaguju ispravno kad su sudionici ili posmatrači nekog vida nasilja. Najpogubnije je kad izostane reakcija na nasilje, a nažalost i to se sve češće dešava. Svaki problem ili neugodnu situaciju u odjeljenju treba evidentirati u pisanoj formi kako bismo lakše i kvalitetnije sarađivali sa roditeljima, pedagoškom službom i upravom škole.
Nastavnici i ostali uposlenici škole trebaju graditi odnose na međusobnom poštovanju, uvažavanju i podršci. Nikako ne smijemo sebi dopustiti da loše govorimo o svom kolegi, posebno sa roditeljima. Ukoliko to radimo, trebamo se ozbiljno zapitati koji problem imamo mi pa se tako ponašamo.
Saradnja sa roditeljima treba da se temelji na poštovanju, međusobnom razumijevanju i podršci. Nastavnici i roditelji trebaju imati isti cilj, a to je napredak i blagostanje djeteta. Ukoliko se nastavnik ili roditelj ponašaju neprimjereno, taj razgovor treba odmah prekinuti. Nastavnik ne smije provoditi, ali ni trpiti ničije grubo ponašanje, ma ko to bio.
Ako ste vi ili vaše dijete bili žrtva nasilja, nemojte dozvoliti sebi da vas bilo ko sažaljeva ili savjetuje šta trebate raditi. Insistirajte na razgovoru između svih sudionika nemilog događaja i staloženo iznesite svoj stav i vjerujte dobit ćete podšku, ponekad otkud se najmanje nadate.
Kako ne biste vaše probleme sa nasilnicima prenosili u kuću, porodicu i tako rastuživali najdraže osobe u svom životu ili ugrožavali vlastito zdravlje, nađite svoj način rješavanja situacija na licu mjesta. Moj način je vođenje dnevnika i bilješki gdje jasno izložim događaj ili osobu i lični stav prema tome. Divan je osjećaj kad „padnu maske“ i jasno shvatite tuđe namjere, a uopće nemate potrebu da bilo šta bilo kome dokazujete.
Najvažnije je upamtiti i djecu naučiti da vas nikada neće uznemiravati i napadati neko ko je bolji, uspješniji i kvalitetniji od vas. Nasilnici su uglavnom kukavice i slabi karakteri, vrlo često nezadovoljni, frustrirani i ljubomorni pojedinci i samo im se treba mirno suprotstaviti i jasno postaviti granice i svijet će biti puno sretnije mjesto.
“Prava veličina čovjeka se ogleda u načinu na koji se ophodi prema slabijima od sebe.“