Kameleoni, bre, - čibe!

30.06.2024
Ljiljana Dragić

Kameleoni, bre, - čibe!

Rad pristigao na konkurs Šukrija Pandžo 2024.

Uvijek sam se pitao i tražio odgovore

Kako neki prihvataju svaku promjenu na gore i lošije sa istim osmijehom?

Pitao bih se isto i kad je ušetao u naše živote delija Ćime, glavat, trom i spor,

Kako mu dobro obučeni Feđa i Nađa sa osmijehom otvoriše prvi put vrata

Iako još juče suzu prolivaše zbog odlaska prošlog školskog 'Velikog Brata'.

Pitam se kakvog kova su Feđa i Nađa, još juče slaviše sa gazdom iza zatvorenih vrata,

I vodiše razgovore tet-a-tet o tajnom angažmanu i novoj miljeničkoj grupi,

A, danas, kad uđe novi čivija - Ćime

Rekoše prethodnom šefu, zamisli samo, uh, 'Bre, čibe!'

O, pitam se, da li smijem da mislim o Feđi i Nađi,

Da sjedim blizu i prozborim koju

Da mi ne počnu mutiti o mom soju

Jer znam da takvi kao oni svima podmeću nogu,

I, zamislim se što o takvim sada pišem

Kada moja savjest, što se zbog ovakvih jedim, novi paragraf piše.

Zamislim se, tada, još više,

Premotam svoj život kao da čitam sinoćni filmski siže

I shvatim da čovjeku sreća stiže

Kad ne diraš tuđe i ne živiš život Feđe i Nađe

Već slobodno svakom ono što misliš kažeš

Čak i sutra kad nećeš ni s kim kafu piti

Čak i onda kada ćeš negdje danas sa njima sličnim u blizini biti.

Pišem o svim prevrtljivim, beznačelnim, podlim ulizicama svakog kutka naše vaseljene,

Koje se smješkaju svima s kojim rade,

Dok moje i tvoje pare kradu i slažu na gomilu k'o salate,

I koji se sad prepoznaju u ovoj kratkoj pisanoj riječi –

Neka svi takvi bježe iz ovog grada jer mi je dosta njihovog smrada,

Čibe - BRE!