Kako jedna jedanaestogodišnja djevojčica posmatra vršnjačko nasilje

01.07.2024
Bušra Spahić

Kako jedna jedanaestogodišnja djevojčica posmatra vršnjačko nasilje

Rad pristigao na konkurs Šukrija Pandžo 2024.

Ova priča se vraća skroz do godine 1965 kada se rodio mali Francis. On je imao autizam.  Njegova porodica nije imala mnogo novca, ali to nije utjecalo na njegovo odrastanje, izuzev kad je u pitanju škola. U svojoj sedmoj godini krenuo je u prvi razred osnovne škole. Nije imao asistenta zbog  rezanja budžeta u školi, ali to za Francisa nije bio problem jer je sam radio sve zadatke u školi. Jedini problem je bio Ethan, glavni nasilnik u školi. Svaki nastavnik je pokušao obuzdati  Ethana ali niko nije uspio. Kada je Francis bio prvi razred Ethan je bio peti i rijetko su se rijetko viđali, ali to nije zaustavilo Ethana da nađe novu laku metu za izazivanje. Jedini put u školskom danu kada se se Francis i Ethan viđali jest na velikom odmoru kada su sva djeca vani.  Tada svaki učenik je za sebe, nikog nije briga šta se dešava između dvoje ljudi ,iskreno i nastavnike je briga oni samo izađu vani jer će dobiti slom živaca unutra. U toj školi takvi su bili svi nastavnici izuzev jednog. Zvao se Alen. On je bio učitel,j ne nastavnik, predavao je djeci sve predmete od prvog do petog razreda. Francis je imao njega za učitelja pa bi mu je Alen svakoga dana pomagao sa zadacima. S vremena na vrijeme Francisu je život bio dobar. Znao je sve u školi, njegova porodica je osvojila lutriju od 95.500KM, dobio je novi bicikl za rođendan, stekao je nove prijatelje u školi …, ali sve to će uskoro postati bezvrijedno.

Jedan dan Francis se vratio iz škole i bio je jako, jako tužan. Mama ga je pitala da li se nešto desilo, ali on nije odgovarao. Desilo se da je Francis na velikom odmoru udario  u Ethana i Ethan mu je počeo prijetiti kako će mu doći kući i pretući ga. Zapravo Ethan nije znao gdje Francis živi. I tako je bilo svaki dan, prijetnje su se nastavile.  Francis se počeo mijenjati,  prestao je pričati, raditi zadatke u školi. Svaki dan je dolazio tužan kući i prestao je ići na treninge fudbala. Sve to je sve primijetio učitelj  Alen. Kad ga je  pitao jel sve uredu Francis je počeo plakati. Kroz suze je sve ispričao o Ethanu i o nasilju koji mu on čini. Alen je samo otišao. Vratio se na čas 15 minuta poslije sa malo krvi na rukama. Te noći je saznao da je Alen pretukao Ethana i otpušten je sa posla isti dan.

Sljedeću sedmicu Francisova porodica je odvela na sud Ethanova porodicu i tada je Ethan sve priznao. On je vršio nasilje na Francisu zato što je i sam imao brata sa autizmom. Njegovi roditelji su razmazili njegovog brata toliko da su nekada zaboravili na Ethana.Tu sedmicu Ethana je preuzeo Centar za socijalni rad, a poslije je o njemu brinula Francisova porodica. Sada su i Francis i Ethan imali najboljeg prijatelja. Jedan drugog.

 

Posveta :

Mom učitelju Alenu Salihoviću

Jer je uvijek vjerovao u mene  i moje pisanje

Jedanestogodišnja djevojčica,

Bušra Spahić