Magistrica sam filozofije nastavničkog smjera, na Zavodu za zapošljavanje se vodim kao profesor filozofije. Već dvije školske godine sam u potrazi za poslom u struci. Da bih uopće položila Stručni ispit i samim tim opravdala svoju titulu magistrice nastavničkog smjera, prvenstveno trebam započeti svoju nastavničku karijeru kao pripravnik. Pripravnik nakon stažiranja stiče uslove da pristupi Stručnom ispitu. Šta je uopće filozofija i kome to treba?
Najčešća emocija , koje je prisutna kod mene u ovom periodu potrage za poslom jeste bijes. Dugo vremena mi je trebalo da sama sebi priznam da sam bijesna. U početku je to bila ljutnja na sistem, kao i kod većine, vremenom se pretvorilo u ljutnju prema određenim ljudima na pozicijama, na kojima im je u opisu samog obnašanja date funkcije da rade na riješavanju mog problema. Bijesna sam bila i na samu sebe i tražila sam greške u samoj sebi, a najteže od svega mi je što sam postala bijesna na ljude. Na ljude koje sam smatrala dobrim ljudima, na ljude, koje sam vidjela kao pozitivne tačke u moru negativnosti. Niko ko ne prolazi kroz sličan problem vašem vas ne može razumijeti. U biti meni nije potrebno razumijevanje i utjeha, meni je potrebno da se problem riješi. Ne postoji neriješiv problem, postoje samo ljudi, koji ne žele da ulože napore da se dati problem riješe, a kojih se isti tiče.
Sistem obrazovanja je u kolapsu. Ovaj moj stav nije zasnovan samo na tome što ja ne mogu da pronađem posao u struci. Obraćala sam se u više navrata ljudima, koji su na pozicijama i koji trebaju da rade na samom riješavanju problema u Obrazovnom sistemu. Njihovi odgovori, a vjerujte da mi je bilo drago da sam uopće dobila njihove odgovore, jer mi je to značilo promjena u sistemu, su bili da nije u njihovoj nadležnosti i da se suosjećaju sa mojom situacijom. Jedan od odgovora je bio i da će se moj prigovor proslijediti komisiji koja radi na nacrtu novih prijedloga za reformu Zakona Obrazovanja. Pročitala sam član 100. njihovog prijedloga zakona u obrazovanju i koliko ja kao nestručno lice, nisam pravnik po struci, mogu razlučiti dati član o reformi zakona za zapošljavanje pripravnika, o promjeni bodovanje prilikom zapošljavanja nema riječi.
Kako se prosvjetni radnici zapšljavaju u škole i kakvi vam prosvjetni radnici edukuju djecu i po kojim pravilima rade? Ovo moje pitanje ne implicira da su svi prosvjetni radnici loši, kao ni da su svi ljudi, koji rade na donošenju zakona i predlaganju istih loši. Kritika je na loš rad pojedinaca, koji su na različitim pozicijama. Djeca uče na primjerima odraslih, a primjeri su jako loši. U današnjem kapitalističkom, materijalno orijentiranom društvu imati ideju, koja nije sukladna učahurenim ili utabanim stazama vas stavlja u kutiju društvenih heretika. Ono što mase u današnjem društvu orijentira jeste iracionalni strah od bolje sutrašnjice. Reforme u bilo kojoj društvenoj pori nisu prihvatljive, a ukoliko se prihvate znajte da su samo igre riječi, koje čovjek koji se bori za egzistenciju sebe i svoje obitelji, nema vremena da tumači. A zašto smo se doveli u stanje da budemo konstantno prinuđeni da interpretiramo sve. Od loše ispečenog hljeba u pekari, do pogrešno povučenog poteza hirurga. Nismo relevantni za sve i nikada pojedinac, a ni skupine pojedinaca neće biti relevantni za sve.
Učite djecu kako sami otići kod stomatologa, učite djecu kako platiti račun za struju. Učite djecu da prelaze cestu na pješačkom prelazu, učite djecu da njegov školski drugar nije dobar drugar jer nosi najki patike, već je dobar ako se on osjeća dobro u interakciji s njim. Djeca imaju čiste misli, a interakcija sa odraslima im prlja um, jer su odrasli uprljani i pri tome ponosni na sopstvenu zaprljanost.
Ljudi, i oni bliski i manje bliski me pitaju, a je li baš moraš raditi u struci? Predlažu mi rad u pekari, prodavnici ili bavljenje poljoprivredom, kažu u tome je budućnost. Volim analitičku filozofiju, ali mi je postalo gnusno analizirati svakojake stavove, zlurade komentare i opravdavati ljudsku zlobu. Nije poenta da jedna Zerina, profesorica filozofije predaje vašoj djeci predmet, koji većina vas smatra iz neadekvatnog razumijevanja samog pojma filozofija, nebitnim i opterećavajućim. Poenta je da se pokrenete i izađete iz učahurenih bunkera, da se maknete sa utabanih staza i da počnete gaziti nove. I znajte nije žarišni problem u ljudima, koji ne znaju šta je filozofija, ne moraju ni znati, žarište je u ljudima, koji su stručnjaci, sebe vole tako nazivati i imaju diplome da to potkrijepe. Recimo jedan od takvih stručnjaka mi je predložio da tražim posao u hotelima, kao sobarica. Ne potcjenjujem nijedan pošten posao, ali mi je žao ljudi, koji su mi kolege po struci i koji nisu svjesni da bi vidjevši mene kako radim, kao sobarica sami ponizili svoju struku.
Filozofija je život, a život nije crn ili bijel, već šaren!