Temelj zdravog sistema odgoja i obrazovanja je uključenost roditelja u sve obrazovne akcije.
Danas su roditelji u školi u ulozi koju im sistem daje i njihova zajednica se ne može posmatrati izolovano od zajednice učenika, prosvjetnih radnika i društva u kojem živimo.
Nekadašnji pedagoški trougao je prerastao u svojevrsni četverougao jer nam je četvrti ugao zauzela društvena zajednica sa izuzetno jakim uticajem.Primjenimo li zakon spojenih posuda na taj četverougao,vidjet ćemo da je protok sadržaja iz jedne zajednice u drugu nemoguće zaustaviti. U sadašnjoj situaciji rješenje je postavljanje zaštitnih filtera koji mogu ublažiti štetne uticaje. Neophodno je sagledati činjenice i na osnovu njih djelovati.
Društvo u kojem živimo je izgubilo općeprihvaćene moralne norme koje su bile putokaz odgoju i obrazovanju. Sistem vrijednosti je poremećen i to neminovno dovodi do negativnih efekata u pedagoškom trouglu. U njemu svi trebaju stremiti ciljevima koji su u interesu djece i međusobno se podupirati na tom putu, a šira zajednica je tu da osigurava uslove za ispunjenje tih ciljeva.
Djeca su sve manje sretna i vesela, ne znaju za igru i zabavu. Žale se na veliku količinu nastavnih sadržaja, metode rada koje im ne odgovaraju, pritisak roditelja za što boljim uspjehom i nastavnika koji žele više truda i rada. Tu je i pritisak vršnjačkih grupa i društvenih mreža.
Usljed nedostatka razumijevanja i podrške sve je više anksiozne i agresivne djece. Došlo je do otuđenja i bježanja u virtuelni svijet. Izgleda da to nije dovoljan alarm za sveobuhvatnu akciju.
Nezadovoljstvo djece se direktno prenosi na okolinu, roditelje i prosvjetne radnike. Vrijeme je da čujemo šta djeca žele i dogovorimo se šta realno možemo promijeniti.
Prosvjetnim radnicima je povećana količina administrativnog posla i tako oduzeto vrijeme namjenjeno odgoju, poučavanju i saradnji sa roditeljima. Zakon ih primorava da realizuju nastavne sadržaje bez pogovora i da ostvare ishode učenja koje je, bez adekvatnih konsultacija,
napisao neko drugi. Najbolji profesionalci teško se odupiru pritisku nezadovoljnih učenika, roditelja i zajednice. Tako možemo naći mnogo primjera gdje se nezadovoljstvo usmjerava prema drugim sudionicima procesa što je nedopustivo. Stvara se začarani krug u kojem tražimo krivca za sve.
Oni koji okrivljuju roditelje nisu sagledali problem iz svih uglova.
Jedna od najljepših i najtežih uloga u životu je biti roditelj. Ne postoji škola roditeljstva niti podrška zajednice koja pomaže u odgoju djece kao u razvijenim društvima. Većina roditelja
se bore da zadovolje osnovne potrebe porodice.Društvo utiče na granice koje postavljaju djeci i ugrožene su porodične moralne norme. Pokušavaju zaštititi dijete, ali na pogrešan način.
Vrše pritisak na djecu i prosvjetne radnike jer ne znaju za drugi način .
Roditeljska prava u školi su zakonski regulisana pravom i obavezom dolaska na individualne informacije, roditeljske sastanke i sudjelovanjem u Vijeću roditelja. Trebaju znati sve važne informacije o radu škole koje su vezane za učenike, roditelje, nastavnike i biti motivisani za djelovanje u Vijeću roditelja.
Škola koja je usmjerena na dijete roditelje vidi kao najvažnije partnere jer su oni ti koji ga najbolje poznaju, što olakšava posao nastavniku. U njoj postoji izuzetno međusobno uvažavanje i komunikacija. Uloge roditelja i nastavnika su različite, ali komplementarne.
Važno je vratiti učenika učenju, prosvjetnom radniku učenika, a roditelje školi.
Učenici će više učiti ako znanje počne cijeniti društvena sredina.
Prosvjetni radnik treba biti profesionalac, otvoriti kanale komunikacije prema učeniku, roditelju i postaviti jasne granice u ponašanju. Učenici trebaju znati nivoe znanja koje odgovaraju ocjenama i toga se principijelno držati.
Svakog roditelja treba dočekati kao dragog gosta, pa čak i onog koji se odnosi potcjenjivački prema nastavničkoj profesiji. Ponekad obično pitanje kako ste podiže komunikaciju na viši nivo.
Nezadovoljstvo ocjenama bit će izbjegnuto ako roditelji znaju standarde postignuća učenika za svaki predmet od kojih ne treba odustajati. Mnogo je još pozitivnih primjera iz prakse koji pomažu konstruktivnom rješavanju problema.
Protok sadržaja u spojenim posudama nemoguće je zaustaviti, ali možemo uticati na sam sadržaj. Uzajamno poštovanje, dijeljenje informacija, osjećaja i vještina, dogovor i zajedničko odlučivanje je neophodno za razvoj djece. Samo tako ćemo napredovati.