Uticaj roditelja na školovanje djeteta
Septembar je dakle po meni jedan od najdražih mjeseca u godini. Još i dan danas pamtim taj Septembar 2001. godine kada sam još bio prvačić, i moja majka i ja smo kupovali pernice, sveske, neophodan pribor za školu, i prvo čega se sjećam jeste da smo došli u veliku, lijepu učionicu i trebali smo da upoznamo našu učiteljicu koja nam se trebala predstaviti. Bili smo oduševljeni izborom učiteljice, učila nas je četiri godine, nakon toga su došli nastavnici i moram priznati da su oni imali veliku saradnju sa nama. Međutim, u svemu tome najveću ulogu su definitivno odigrali moji roditelji. Oni su ti koji su bdili nad mnom svih osam godina školovanja u Osnovnoj, nakon toga četiri godine u Srednjoj, pomagali su mi kako i financijski, tako su mi i moralno pružili podršku. Najveću ulogu imala je moja majka, koja je redovno dolazila na roditeljske sastanke, uvijek kupovala neophodan pribor za školu, i viječito se brinula o meni i mojim ocjenama, i da moram priznati veliki uticaj je imala na moje školovanje, kako u osnovnom, srednjoj školi, poslije i na Pravnom fakultetu koji sam upisao, njezine su brige bile hoću li se moći adaptirati u visookobrazovni svijet i afirmisati se u Fakultetsku ustanovu. Mislim nisu svi primjeri kao moji, i nije svako imao sreću da ima roditelje kao ja. Kod mnogih mojih drugara iz razreda roditelji nisu toliko vodili o brigu, ni da li su gladni, zlostavljani, ni da li mogu izaći na kraj sa školskim obavezama, čak nisu ni dolazili na roditeljske sastanke, njihov utjecaj na školavanje djeteta uopšte kao da nije postojao. I dan danas mi je ostalo u sjećanju da kada je jednom učeniku smanjeno vladanje zbog lošeg ponašanja, da ga je njegov rođeni otac opravdao, govoreći kako on nije kriv, te da je školstvo za to krivo. Slične stvari su se dešavale ne samo u mom razredu, nego i u mom cjelokupnom naselju i okruženju, gdje su zbog lošeg odgoja roditelja djeca stalno pravila probleme u školi. Tome je svakako doprinijela destruktivna odgovornost njihovih roditelja koji su više pružali pozornost nekim drugim dešavanjima nego svojoj djeci. Danas je nažalost po mom mišljenju potcijenjena uloga roditelja u školi, jer oni zapravo ne poštuju reformu školstva i obrazovanja i ne udovoljavaju tim reformama, naravno ništa nije kao vrijeme kada sam ja išao u Osnovnu školu, nego se sa godinama sve promijenilo, po meni se zato dešava ono što se dešava. Današnja djeca su prepuštena sebi, i to najviše dokazuju ova dva slučaja koja su se desila u Beogradu i u Lukavcu koji je uzdrmao cijeli svijet. U oba slučaja je došlo do diječeg nasilja prema nastavničkom osoblju, naravno zbog roditeljske neodgovornosti. Dakle, subjektivno gledajući u ovom slučaju se to itekako desilo zbog lošeg uticaja roditelja na njihovu školovanje, i zašto se to uopšte moralo desiti, smatram da su zato podjednako krivi kako i roditelji tako i politika školstva.
Kako se Roditeljska odgovornost tumači po drugim zakonima
Roditeljska odgovornost djece u školama može se naći na internetu, u brojnim istraživanjima, diplomskim radovima, člancima, knjigama i ostalo. Prava djece i roditelja navedena su u mnogim međunarodnim dokumentima. Najveći od njih je Porodični Zakon Fbih. Prema Porodičnom zakonu roditelji su ti koji najviše utiču na obrazovanje djeteta, oni su njihov najveći uzor i moralni učitelji, zaslužni su za njegov razvoj kao ličnosti, i dužni su dijete odgajati u duhu mira, tolerancije i moralnih i ljudskih vrijednosti i dužni su mu tokom školovanja pružiti financijsku odnosno materijalnu i moralnu podršku. Ipak pored ovog zakona, ova prava se različito tumače i u drugim zakonima. Jedna od njih je Deklaracija o pravima djeteta UN iz 1959 godine gdje se u članu 6. navodi da za potpun i skladan razvoj djetetove osobnosti potrebni ljubav i razumijevanje. Ukoliko je to moguće, neka se o djetetu brinu i neka za njega budu odgovorni njegovi roditelji, a u svakom slučaju treba odrasti u ozračju naklonjenosti moralne i materijalne sigurnosti. Samo u iznimnim okolonostima dijete može biti odvojeno od majke. Za izdržavanje djece u velikim obiteljima potrebna je novčana potpora i pomoć države. Sa druge strane u članu 7. Ove Deklaracije se navodi da dijete ima pravo na školovanje, besplatno i obavezno barem na stepenu osnovne škole. Interese djeteta trebaju voditi oni koji su odgovorni za odgoj i naobrazbu a to su ponajprije njihovi roditelji. Djetetu treba pružiti igru i razonodu, čija je svrha isto tako odgojna. Društvo i javne vlasti trebaju nastojati da djeca što je više moguće uživaju ova prava. U Konvenciji UN o pravima djeteta obaveze države kao i roditelja odnose se na preduzimanje svih mogućih zakonskih, upravnih i drugih mjera kao i međunarodnu saradnju u svrhu zaštite djetetovih prava. Ova Konvencija razvrstava prava djece u nekoliko kategorija a to su osobna, društvena, obrazovna, socijalna, kulturna, ekonomska i pravosudno- zaštitna. Danas se sva prava djece u našim domaćim zakonodavstvima podjednako gledaju i tumače. Prema porodičnom zakonu u članu 91 navodi se da roditeljsku odgovornost čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja kojima je cilj zaštita dobrobiti djeteta, kao i njegovih ekonomskih i pravnih interesa. Na streni roditelja istaknute su dvije fukncije a to su odgovornost za postizanje i dobrobiti djeteta i zaštita djetetovih osobnih i imovinskih interesa. Zbog same koleracfije djetetovih prava sa roditeljskim odgovornostima, pravima i dužnostima, važno je prikazati ne samo pojedina prava djece, već i roditeljske obaveze u ostavarivanju tih prava. Naravno, ovo se sve radi po pravnim tumačenjima u cilju postizanja najboljeg interesa djeteta. Najbolji interes djeteta jesta pravni pojam koji omogućuje njegovu primjenu u svim situacijama od strane nekog pojedinca. Prema odredbi Konvencije različiti subjekti mogu pridonositi zaštiti djetetovog najboljeg interesa. Standard zaštite djetetovog najboljeg interesa proteže se na sva područja, svaku instituciju i svakog pojedinca koji postupa sa djetetom, neovisno o tome mora li donijeti formalnu ili neformalnu odluku o djetetu. Iz moga prvog izlaganja možemo da zaključimo da Kod uloge odgoja roditelje ima dobrih i loših primjera , nažalost ali tako je, Shodno tome, svim bih roditeljima preporučio da paze i čuvaju svoju djecu jer su današanjem društvu RODITELJI SU NAJVEĆI PRIJE SVEGA PRIJATELJI, ZATIM UČITELJI I NA KRAJU UZOR SVOJOJ DJECI.