Moja majka nije dolazila na moje roditeljske sastanke. Nije imala ni velike potrebe da ide jer sam bila relativno dobra učenica sa prosječnim ocjenama i bez navike da pravim probleme ili da bježim sa časova. Mene nikad nije bilo strah roditeljskog sastanka, čak ni onda kada sam dobila keca iz bosanskog jezika u osmom razredu osnovne škole. Jer sam znala da moja majka neće doći i da ću ja tog keca dobijenog na nepročitanoj lektiri brzo ispraviti.
U stvari, moja majka nije imala vremena da dolazi na moje roditeljske sastanke. Niti da me vodi u školu, pokupi iz iste, ili sretne na pola puta, pomogne sa ruksakom i vrlo brzo i sa zadaćom. Moja mama nije bila lijena, ni zaboravna, ni zainteresovana. Moja majka je bila samohrana majka.
Zbog te jedinice me je razrednica nakon još jednog održanog sastanka bez moje majke optuživačkim tonom upitala: „A gdje ti je majka? A što ona jednom ne dođe?“ Kao da sam ja svoju majku sakrila, zatvorila, kao da sam ja kriva jer nije došla. Na moju konstataciju da radi, razrednica je rekla: „Pa zar uvijek“?
Da, baš uvijek. Sedam dana u sedmici. U prodavnici, u pekari, kao dadilja, kao majka. Svaki dan, stalno. Slobodan dan je bio rijetkost i to obično vikendom, ali tad škola ne bi radila. Jer škole ne vode računa o zaposlenim roditeljima i njihovom rasporedu. Ne uzimaju u obzir da samohrani roditelji nemaju izbora. Njih nema ko odmijeniti, odvesti djecu u park, napraviti večeru, uraditi sa njima zadaću. Samohrani roditelj je i majka i otac, i učitelj, i razrednica, i kuhar, i blagajnica. To je nešto što moja razrednica nije mogla ili nije željela da razumije.
A i ondje gdje su dva roditelja, više nije dovoljno da samo jedan roditelj radi. Sindikalna potrošačka korpa za FBiH je u mjesecu maju 2023. godine iznosila 2.748,60 KM dok je prosječna plata za mjesec mart u Federaciji BiH iznosila 1.265 KM. Prostom računicom dođemo do toga da dvije prosječne plate iznose 2530 KM. Roditelji u FBiH su u manjku za 218,60 KM. U Republici Srpskoj je situacija malo bolja, i sindikalna potrošačka korpa za mjesec maj je iznosila 2456,85 КМ dok je prosječna isplaćena plata za mjesec maj iznosila 1280 KM. To znači da roditeljima u RS-u ostanu cijele 103 marke „viška“ svaki mjesec.
Lako je uperiti prst u roditelja. I sigurna sam da se mnogi roditelji trude i pokušavaju da budu više uključeni. Da rade zadaće, da pitaju djecu kako im je bilo u školi, da se trude biti uključeni. Ali vrijeme i umor rade svoje, naročito u porodicama sa više djece. I ne poričem, neki roditelji jednostavno nisu zainteresovani za školu i šta se tamo događa, da li im dijete ima dobre ocjene i dobro ponašanje. Ali smatram da su ti roditelji u manjini. Smatram da roditelji jednostavno više nemaju vremena ni kapaciteta da budu uključeni na nivou koji to od njih škola i obrazovni sistem očekuje, Ti isti roditelji nekad i ne vide svoju djecu tokom dana. Ako je dijete suprotna smjena od roditelja, nekad zna proći i sedmica gdje se samo u hodniku sretnu, jedno na dolasku a drugo na odlasku.
I šta sad tu raditi?
Za početak, priznati da su se vremana promijenila. Kapitalizam, inflacija, drugačiji porodični odnosi, razvoj tehnike i tehnologije, sve to treba uzeti u obzir. I bilo je znakova da je nešto trulo u obrazovnom sistemu države Bosne i Hercegovine. Na Programu za međunarodnu procjenu postignuća učenika(PISA testiranje) BiH je zauzela 62. mjesto od 79. zemalja učesnica. Test je pokazao da su BH učenici u nekim oblastima nepismeni te je dao preporuke za unapređenje obrazovnog sistema. Godinu kasnije, na TIMMS istraživanju, učenici su postigli ispodprosječne rezultate. Dva testa u dvije godine su pokazala da obrazovni sistem BiH ima ogromne nedostatke te da je reforma u obrazovanju prijeko potrebna.
Ta reforma mora uzeti u obzir i potrebe roditelja. Ta reforma treba revidirati količinu zadaće koju učesnici imaju kao i količinu vremena koju učenici provode sa svojim roditeljima. Potrebe i jednih i drugih trebaju biti uzete u razmatranje. Inače ćemo nastaviti da radimo što i dosad: škola će upirati prstom u roditelje, roditelji u školu a najveći gubitnici svega ovoga će i dalje biti učenici.