Pomisao na biblioteku u meni pokreće film uspomena.
Knjigu ne može napisati svako. Ili znaš, ili ne znaš. Talent, upornost, prikupljanje informacija, podataka, resetovanje sjećanja. Istraživanje, komunikacija, pismenost, bogatstvo jezika. Čak i za najobičniji ljubavni roman moraš imati makar bujnu maštu, kao i za crtane stripove.
Pokušavam napisati knjigu jer oduvijek to i želim. Želim mjesto u biblioteci, u nečijem domu. Težak je to posao. Moraš ponuditi dobro štivo da privučeš i zadržiš pažnju čitaoca. Da je gladan tvoje riječi.
Pisac nesebično sebe daje i svoje znanje i virtualnost da te uvede u svoj svijet, da se osjećaš kao lik sa stranica i proživljavaš kroz nevidljivu 3D, 4D rezoluciju pročitano.
U meni knjige bude pozitivne emocije, na neka lijepa vremena, sretno djetinjstvo, bezbrižno i nepotkupljivo.
Vrijednosti života su bile kao u knjigama, stvarne, zaslužene. Drug je bio drug, i svi smo slično imali. Takmičarski duh je bio na terenu i u znanju, a danas su malo pobrkani lončići.
Nova tehnologija uzima danak. I stariji su zamajani društvenim mrežama koje su kao reklama, droga za sve uzraste. Čak se nove generacije rađaju sa osnovnim znanjem iz informatike i koriste ga prije nego i progovore maternji jezik.
Knjiga je kao antikvitet. Ona je trag vremena, sjećanja. Opipljiva. Često i sa ličnom porukom nekog tebi dragog. Uspomena. Poklon sa kojim ne možeš pogriješiti.
Posjetiš li biblioteku, poseban si. Biti član je privilegija. Imati vlastitu biblioteku – neprocjenljivo.
Knjiga ti je prijatelj. S knjigom nisi sam. Nosiš je sa sobom na putovanja, plažu, bolnicu, rođendan, na zimovanje, kampovanje, posao, školu. Bezbroj mogućnosti. Konekcija je besplatna, ako se veza uspostavi, ne puca više.
S knjigom putuješ, plačeš, smiješ se. Proživljavaš i strah i tugu i nestrpljivo očekuješ kraj. Uz knjigu si i dijete, i muškarac i žena. Nadograđuješ se, rasteš. Gledaš svijet i tuđim očima. Istražuješ.
Volim knjige i volim čitati. Ponosna sam na to. Mislim da je obavezna lektira u školi dobar način i dobra stvar da se upozna i zavoli knjiga. Uz to još ide i učiteljica koja će prenijeti ljubav za čitanjem, da budu ljubitelji knjige i čitanja za cijeli život. I naravno, neizostavni kućni odgoj kao dodatni vjetar u leđa.
Internet i nova era nam također donose dobre stvari. Sve na jednom mjestu, jednim klikom odgovor na svako pitanje. Nove generacije isto puno čitaju, ali digitalno. Možda se moramo pomiriti sa tim da svaka knjiga ima svoj novi izgled u PDF sistemu, nove korice otprilike.
Tehnologija tjera starije da manje ili nikako čitaju, živi se brzo pa se nema vremena za to. Tako da mladima nije lako, već ih zamišljam kako u biblioteku ulaze i čude se kako smo mi mogli biti tako staromodni i čitati iz knjiga.
Ali svakako će biblioteke biti i ostati muzeji dobrog ukusa i vremena.