Jutro je već odavno svanulo i sat u mojoj sobi otkucava osam sati. Umjesto školskog rusaka u ruke uzimam laptop i u Pretraživač ukucavam link online platforme. Naši vrijedni profesori su već odavno postavili materijale za vježbu: videa, prezentacije, zadatke.
Po mom mišljenju, mlađe generacije su naprosto „ vezane “ za tehnologiju – u svojim mobitelima vide produžetak sebe. U mislima mladih ljudi žive dva svijeta – realni i virtualni ( iako za mnoge od nas realnost se već umnogome presila u virtualnost.) Svo šarenilo aplikacija nađe mlade sve više „uvlači“ u ekrane. U okviru online nastave, mogu da tvrdim, da mi se nastavni sadržaj plasiran na Moodle platformu čino zanimljivijim nego puko pisanje po tabli i diktiranje profesora. Naša predavanja su postava više vizuelnog nego auditornog tipa. Sada sam mogla i veću pažnju posvetiti istraživanjem zadane teme – više puta sam mogla iščitati lekciju i vratititi videozapis, pa mi je samim time srž lekcije postala jasnija. Ipak, to ne može da upotpunosti zamijeni naše vrijedne profesore, učitelje i nastavnike te naša druženja i interakcije koje ostvarujemo u školskim klupama.
Pošto sam maturant, moram priznati da se osjećam tužno jer nam je ova pandemija na neki način uništila željno iščekivanu maturalnu večer ali i zajednička druženja. Kao da nam je istgnula papir posljednje uspomene iz srednjoškolskih klupa.
Smatram da je online nastava u jednu ruku edukovala i nas, ali i naše starije profesore i roditelje. Svi zajedno smo uvidjeli da u eri nasrtaja novih mreža i mobitela, u virtualni svijet možemo unijeti i strogo fiksirano obrazovanje u školskim klupama, a ne samo svoju razonodu i „razbijanje“ dosade, kako su mnogi do sada činili. U ovoj novini naši profesori su se pokazali kao pravi junaci. Iako neki od njih nisu u velikoj mjeri koristili tehnologiju u edukativne svrhe, brzo su to naučili i savladali prepreku. To je uzrokovalo činjenici da profesori nikada nisu pogriješili u ocjenjivanju, u postavljanju tema i zadataka i sa tim postavljanjem nikada nisu kasnili.
Po meni, neki vid idealne nastave je mješavina online nastave i klasične nastave. Bilo bi dobro kada bi svoje laptope i mobitele mogli korisiti na času i u interakciji sa našim profesrima detaljno obrađivati gradivo. Mislim da bi to bila idealna kombinacija.Smatram da trebamo proširiti svoje svjetonazore i vidike i da u naš siste, obrazovanja ugradimo i online sistem. Sa tim ne trebamo pokušavati, već to trebamo usvojiti i razvijati, jer smo pokazali da mi to možemo.