Ni po čemu se posebno Gomila ne razlikuje od okolnih sela. Frtalj asfalta, nešto šume, par sokaka i hrpa rastavljenih i neudatih cura. Kako se koja rastajala, tako je selom odzvanjalo bajanje o njoj. „Pobigla. Nije šćela služiti svekra i svekrvu.“ – govorili bi jedni. „Nadulo je nju dobro“ – govorili bi drugi. A kada bi ti senzacionalistički tračevi postali dosadni, onda bi se osula paljba po nekoj staroj curi. „To da valja, davno bi se udalo. Kako će se udati kad je niko nije ni tražio? Gledam onu Hakijinu ćerku, eno je ostarila haman ko i Hakinca. Niko je neće.“ Pomislit ćete vjerovatno kakve veze imaju te silne raspuštenice i potencijalne udavače s našom pričom. Nikakve kada ih ne bi bilo najviše u prosvjeti. A u Gomili, kad zlo hoće, naredalo ih se haman koliko i ljudi pred njemačkom ambasadom. Što neudatih, što rastavljenih učiteljica. A od rastavljene učiteljice gora je još samo – učiteljica usidjelica.
Desit će se decembra nekog da je u Kini buknula neka ultra nova pandemija i da se mahom umire. Uglavnom starci, ali i oni mlađi s kroničnim oboljenjima. Mada, Azija je to, dok dođe do Evrope, Balkan može rahat disati. Nas je zaobišlo sve, pa tako će i to, ili se bar računalo da će. I dok se žuga korona ovdje još uvijek spominjala samo u drugom i trećem tipu kondicionalnih rečenica, ipak je stigla do Talijana. Nije joj dugo trebalo ni da krene harati po susjednim joj zemljama. A onda se lijepo udomaćila i kod nas. Odjednom se sve počelo vrtiti oko magičnog broja 18. Do 18 h radi market. Policijski sat se uvodi u srijedu od 18 časova. Ostalo je još 18 vreća brašna na 18 hiljada stanovnika. Od 18. marta kreće online nastava. 18 posto od plate.
Iako je bila u trendu s najnovijim aplikacijama, učiteljici Almi je online nastava išla na nerve. Taman se malo oporavila od ljubavnih jada i propalog braka, a ono valja sad djecu učiti putem ekrana. Dosta joj što godinama radi po ugovoru na određeno, treba da strepi još i hoće li je koji pubertetlija skrinšotati pa uokolo slati. Uz redovnih 30 miligrama seroksata, poneki leksić i par krugova svojom škodom, naša Alma je pobijedila panične kovid-atake. A u međuvremenu kod Fahre zadrugara uspjela naći čak tri pakla germe. Ne bi ona, ionako je na jutjubu pogledala hit video hommeid kvasac, ali materina fobija da neće imati čime zamijesiti somun žicirala ju je jednako kao i rečenica: „Moja mama kaže da se ona rastala, možda se zato više ne šminka“. A živcirale su je i te djevojčice koje su je od glave do pete svaki čas odmjeravale i došaptavale se. Možda je to bio i jedan od razloga zbog čega je ponekad voljela zoomanje umjesto klasične nastave. Niko je nije gledao, mogla je istovremeno ležati, grebati ono što je ostalo od Nutele i objašnjavati po hiljaditi put da se u trećem licu prezenta dodaje nastavak s. Ako bi i nakon toga bilo mozgova koji to nisu kapirali, mogla ih je izbaciti bez da se opravdava pedagogici. Nužda zakon mijenja. Ionako će na kraju svi morati proći, čemu se bespotrebno stresirati.
Pored Gomile, nalazio se zaseok Bujadnica. Kakve li su se tek korona-zgode u njemu zbivale. Pričalo se da tu niko ni sa kim ne komunicira. Ili da preciziramo, komšinice su zaratovale zbog zadaće. Svaka je na viberu pratila kad je čije dijete poslalo ono što je učitelj Hamo zadao. Da stvar bude gora, djeca nisu ni radila svoju zadaću. Sve što je trebalo, pisale bi bujadničke mame i tako se natjecale. I to se nekako kotrljalo, dok od ove jedne dječak nije poslao u razrednu viber grupu zadaću od drugog dječaka. Tad je ubogi Hamo čuo što nikad.
„Kakav si ti učitelj kad ne vidiš da su zadaće iste?“ Bi dovoljno da samo jedna započne pa se i druge očepile: „Zašto si pred svim roditeljima rekao da samo ja svom djetetu pomažem kad to svi rade? Moje je dijete razlomke znalo prije nego što je prohodalo. Da manje tutnjiš oko aronije i bašče, a više oko svojih đaka, možda bi moja Hana dosad naučila veliko i malo slovo.“ Posramljen i izbezumljen nakon silnih prozivki, Hamo bi se samo zaputio u svoju malu plantažu aronije i tako se oslobađao alapača koje su ga davile.
– Zbilja, je li istina da od aprila ide 18 posto od plate? – upitala je Alma kolegicu iz bosanskog pred početak zoom sjednice.
– Nešto su kazivali sinoć na dnevniku. – odgovara ova.
– Jesu, jesu. 18 posto od plate i nema toplog do daljnjeg – ubaci se Salko iz Dervente, koji je netom nakon rata doselio na ove prostore - brvana ćemo jesti kako je krenulo, ili oni možda misle da izgladnjivanje radnika ubija virus. Ali još po' godine i ode Salko via penzija a oni nek režu kome hoće.
– Tako je Salkane, nije nas ubio rat, pa neće ni ova izmišljotina. Pozatvarali nas k'o džukele u kolibe dok bacaju prah iz aviona i pustaju 5 g mrežu. Neće moći, pa vidi narod šta se radi. Još natovarili nam ova čuda da se po stare dane bakćemo i predajemo nastavu – ogorčeno će Mirta, rođena Tuzlanka, udana za Krajišnikom.
Nakon dvoiposatne online sjednice Nastavničkog vijeća, Alma je malo čalabrcnula šarenog bureka u gužve kojeg je mati spremila. Bila je uznemirena. Brinula se šta će s kreditom ako se smanji plata ili ne daj Bože ako njih na određeno odjave zarad ušteda. Lako se Salki i Mirti zajebavati, mislila se, njima nije ugrožena egzistencija. Dok je tako ležala, na njenom samsungu iskočila je vijest pod naslovom „Dvije škole pod istim krovom“. Kliknula je. Pročitala u dahu. Ne bi joj pravo. Ježila se od svakog oblika diskriminacije. Zar u ovakvom vremenu kada smo svi postali svjesni da se moraju rehabilitirati stare, istinske vrijednosti i da je biti postalo važnije nego imati, oni promovišu segregaciju. Još je neko vrijeme o tome razmišljala a potom pustila par epizoda svoje omiljene serije Seks i grad. To je radila kad joj se činilo da više ne može. Nakon treće epizode i Samantine luckaste žurke, uspjela je zaspati. Sutrašnji dan je bio jednak kao i proteklih par sedmica. Zoomanje, naduravanje s učenicima, predavanje izvještaja, hvatanje broja oboljelih i umrlih. U tome je stigla i noć. Na fejsu je negdje naletjela slika bivšeg s porodicom. Po prvi put je nije zaboljelo. Osjetila je samo hladan znoj. Sve što ju je tištilo odjednom je bilo pred njom – sudski sporovi, nepravda zbog posla kojeg joj godinama nisu dali, opstrukcije koje je proživljavala, samoća koja ju je razjedala...A onda se sjetila priče o dvije škole pod istim krovom, Hame koji je sadio dunum aronije i razišao se s djevojkom nakon dvanaest godina tajne veze, neudate Mirsade koja je živjela sa istom takvom sestrom, Renate koju tuče muž...i najednom joj se njena samoća učinila tako lijepa da je cijelu noć mirno spavala.