Moje ime je Anida. Rođena sam Maglajka. Diplomu profesora turskog jezika i književnosti posjedujem već godinu dana. Isto toliko imam i radnog iskustva. Sigurno se pitate kako?! Po završetku studija, sreća mi se osmijenula te sam po primitku svoje diplome ubrzo i zasnovala radni odnos. Tada još, zanimanje o kojem sam sanjala – stručni saradnik za kulturu i obrazovanje u JU Dom kulture „Edhem Mulabdić“ Maglaj, će postati stvarnost!
Vrijeme je prolazilo… učenje svakog dana, napredak, osnaživanje, koordinacija, fleksibilnost, sve ono što je svršeniku visokoobrazovne ustanove trebalo, dobivam upravo tamo. Ubrzo dobijam i priliku za prvi samostalni projekat – Kurs turskog jezika. Opet će se nametnuti pitanje kako?! Ehh… odlučno ulazim u to, razmijenim iskustva sa nastavnicima i profesorima koji posjeduju iskustvo u istim ili sličnim aktivnostima, a opet, dam sebi zadatak da će ovaj kurs biti nešto drugačiji, mladalačkiji i originalniji. Ni slutila nisam da će cjelokupna planeta „raditi za mene“ i učiniti ovaj kurs pravom kreativnom avanturom i nadasve jedinstvenim projektom.
No, vratimo se kursu... Zainteresovanih polaznika, iznenađujuće, mnogo. Oformljena je grupa… Kurs za odrasle je počeo! Jezik kao jezik… Nikada zatvorena forma, što se umnogome odrazilo i na kurs. Vrijeme prolazi, grupa napreduje. U meni se budi osjećaj sreće, ushićenja i ponosa, jer, kako tuđe znanje jezika i tuđi jezički napredak može predavača činiti sretnim?! Kako, kako?… još jedno kako!
Mart mjesec, svakog dana nove restrikcije.
Sredina marta mjeseca, tačnije 17.03.2020. god. potpuna zabrana rada i okupljanja. Sve to rezultiralo je i obustavom kursa.
Vrijeme prolazi. Svugdje na ulici ljudi sa maskama, rukavicama i vidno zabrinuti. Na televiziji ništa osim poražavajućih statističkih podataka o oboljelim i porastu broja umrlih. „Ostanimo kući“, „Ostanimo kod kuće“, „Ne napuštajmo dom“… i slične upute za građane su postale naša svakodnevnica. A kako to da život stane ako smo ostali kod kuće? Odgovor na ovo pitanje ja nisam ni pokušala dokučiti budući da je ovo pitanje isuviše subjektivnog tipa. Jedino što znam je da i ostanak kod kuće može biti koristan. Svoj stav braniću tvrdnjom da znanje uvijek nađe svoj put! S ovom tvrdnjom u doba ove virusne nemani, javit će se i jedna, tada, slabašna ideja – ideja o pokretanju online kursa turskog jezika. Naizgled, isuviše utopijska, ali dovoljna da nahrani ambicije mlade profesorice željne rada, uspjeha i napredovanja. Tada, a i sada, tvrdim da to nipošto nije prijaviti se u aplikaciju i razgovarati sa polaznicima, dati im zadatke, zadaću i da tu sva priča završava. A koronavirus je prisutan… ne mogu otići na obuku/seminar… Kako doći do obuke i pokrenuti aplikaciju i iskoristiti sve njene mogućnosti?! Naši stariji znaju vrlo često reći da ideju treba realizovati dok je „vruća“ pa sam tako i ja…
Uslijedila je obuka mene – predavača, od strane sugrađanina Adisa M. za platformu Microsoft Teams koji se nesebično stavio na raspolaganje za sve upite vezane za platformu.
A kako se uradilo sve ostalo?! – javni poziv za polaznike, formiranje grupa, pravljenje editovanog nastavnog plana i programa(koji je morao biti drugačiji od „živog“ kursa) je bila apsolutna MAGIJA! Za samo sedam dana, više od dvadeset i pet polaznika se prijavilo. JU Dom kulture „Edhem Mulabdić“ Maglaj je odlučio da ovaj kurs bude besplatan i svojevrstan poklon gradu Maglaju za vrijeme „ostanka kući“. A kurs, kurs je uspio da se plasira i van Maglaja… kako? …budući da smo imali i stranih aplikanata, kao i polaznika iz susjednih općina…
Za mene, kao predavača, cjelokupan kurs je bio jedno predivno iskustvo. Slagala bih kad bih rekla da u početku nije bilo treme i straha… bilo je… ali pozitivnog, koji tjera čovjeka da ide naprijed bolji i hrabriji. Neočekivano, izuzetno uspješan, prvi besplatni online kurs turskog jezika na području općine Maglaj je završio svoju priču, nadasve uspješno!
Recepta za uspjeh nije bilo budući da je ovo bilo, u isto vrijeme, i moje prvo radno iskustvo a i prvo online nastavničko iskustvo. O uspjehu kursa govore i brojni televizijski prilozi na lokalnoj RTV Maglaj, ali i novinski članak objavljen u novinama „Dnevni avaz“. Govoreći o tehničkom dijelu realizacije kursa koji se reflektovao na jezički, ograničenja nismo imali. Aplikacija je u potpunosti odgovorila na sve naše zahtjeve. Pored intereaktivnosti na kursu, sklopila su se tu i brojna priajteljstva.
Intenzivan rad urodio je plodom. Kako?! Ukupno dvadeset i jedan polaznik je prvi bespaltni online kurs završio uspješno.
Željela bih za kraj ovog nazovimo „izvještaja“ o radu pod koronauslovima svima reći da svaka nedaća sa sobom nosi i nešto dobro! Toliko je bilo pitanja kako, a trebalo je na svako odlučno odgovoriti lahko i uzeti se u koštac s njima…
I ne zaboravimo da se nipošto ne smijemo obeshrabrivat, jer, ZNANJE UVIJEK NAĐE SVOJ PUT. Učite i dijelite znanje… to je ključ za individualni uspjeh i kolektivnu sreću!