„Učenici u Bosni i Hercegovini, a i u regionu, u narednom periodu umjesto u školama, gradivo će realizovti online nastavom koristiće više platformi“, Ministarstvo obrazovanja BiH.
Učenici koji nemaju računar ili tablet, morali su se zadovoljiti svojim telefonom. Nastavnici su sa djecom komunicirali putem raznih platformi, gdje su preko maila mogli vidjeti ko prati nastavu. Prvih sedam dana online nastave nastavnici su živjeli u strahu. Da li smo na pravom putu? Kako pratiti rad učenika? Da li smo dobar online nastavnik? Kako organizovati život u vanrednom stanju?
Odgovore sretamo u društvu. Prividno sve funkcioniše. Dugo nam je trebalo da se navikenemo na novi način života koji je preko noći donio jednakost za sve. Bogati, siromašni, crni i bijeli, mali i veliki, svi smo zatvoreni u svojim kućama pored TV-a. Pare nisu davale sigurnost čovjeku. Veliki broj nastavnika ranije nije koristio nikakv vid online platformi, te se iz tog razloga kod mnogih javio strah. Na svu sreću, nastavnici su uz veliki trud uspjeli veoma brzo savladati sve platforme koje su im bile potrebne za rad. Međusobno razmjenjivanje, ispitivanje učenika i testiranje, smo zamijenili raznim platformama i alatkama za online nastavu. Uz ogroman trud, mnogo više vremena i ljubavi prema djeci, uz razne vebinare, savladali smo sve prepreke i online nastavu uspješno realizovali. Najbolje iskustvo u radu sa učenicima navodim upotrebom asocijacija u uvodnom dijelu časa, upotrebom Power point prezentacija, google učionice,u glavnom dijelu, a provjeru usvojenog znanja na ZOOM-u.
Online nastava je test iz koga smo svi mnogo naučili (učenici, roditelji i nastavnici). Sigurna sam da ćemo dugo analizirati prednosti i nedostatke online nastave.
Razlozi zbog kojih su mnogi nespremno ušli u ovaj izazov je loš internet, tehnička opremljenost nastavnika i učenika, a prednsosti su bile TV nasatava i informatička pismenost.
Nastavnici su predugo trošili vrijeme za realizaciju jednog časa. Konstantno su radili i ulagali u sebe, napredujući informatički. Nesebično su davali učenicima objašnjenja elektronskom poštom.
RoditeljI su provodili dovoljno vremena sa svojom djecom, pružajući im veliku podršku, a teret nastavnika, po prvi put, priznali javno. Ovo je bio veliki izazov za sve nas, koji smo, vjerujem, uspješno riješili. Nažalost, aplauz za nastavnike je pored velikog truda i rada, izostao!
Rezulteti sprovedene ankete sa roditeljima i učenicima
Anketiranje roditelja i učenika o online nastavi pokazuje sljedeće rezultate:
Na pitanje upućeno roditeljima kako ocenjuju onlajn nastavu, roditelji su u najvećoj mjeri zadovoljni. Najvišom ocjenom, ocijenili su kvalitet nastave koji smo realizovali, a nešto nižu ocjenu dobili smo za vrijeme potrebno za izradu zadaće. Jasna je poruka da su nastavni sadržaji manje prilagođeni potrebi učenika (ne prate nastavni program) i da je vrijeme trajanja časova, ili prekratko ili predugo.
Sljedeće ankentno pitanje; kako njihovo dijte reaguje na ovaj oblik nastave? Dobila sam zanimljive odgovore, možda pomalo i neočekivane:
- 7,5% nije se snašlo u nastavi na daljinu
- 15% oduševljeno je nastavom na daljinu
- 15% izebegava ovaj vid nastave
- 62,5% voli ovaj vid nastave
- Iz ovih rezultata vidljivo je da čak 77.5% vrlo pozitivno nastrojeno prema nastavi na daljinu, dok njih 22.5%, ili se nije snašlo ili nije oduševljno ovim vidom nastave.
- Zanimljivo bi bilo saznati na koji način mi ovim učenicima možemo pomoći. Da li je to kroz promjenu pristupa oraganizaciji ovog vida nastave, ili njima samo treba malo više vremena da se na sve ovo naviknu, što pretpostavljamo da je najbliže istini. Naravno, ova brojka od 22.5% mora da bude i alarm svima nama da dopremo do ovih učenika i da pronađemo rješenja u narednom periodu.
- Roditelji su uglavnom pokazali da su u većoj mjeri zadovoljni samom organizacijom, nastave, a polovina njih to ocjenjuje ocjenom „odlično“. Nijedan roditelj se nije izjasnio da je organizacija nastave neprimjerana, što ohrabruje.
- Danas je takvo vrijeme da nije dovoljno biti samo dobar nastavnik/predavač, kako bi se postigao uspjeh. Našem poslu je potrebno pristupiti preduzetnički, što znači, sagledati sve elemente koji ga čine. Nažalost, čest je slučaj da škola, lokalna samouprava ili država ne žele ili ne mogu pomoći i onda sami moramo da pronalazimo rješenja.
Poruke učenika na koje se ne smijemo oglušiti :
– Vi ste me učili zakone fizike, a ja ne znam kako da preživim na ulicama moga grada.
– Vi ste me učili o bogatstvima u našoj zemlji, ali ja ne znam šta da učinim da spriječim uništenje moga svijeta.
– Vi ste me učili da riješim matematičke probleme, ali ja još uvijek ne mogu da riješim vlastite probleme.
– Vi ste me učili mnogim činjenicama, zašto osjećam da moram napustiti školu kako bih naučio „nositi se" sa životom.
– U školi nam predaju lekcije, pa nas onda testiraju, a život nam daje prvo testove, da bismo iz njih izvukli lekcije.