Moje iskustvo sa online nastavom i nije toliko dugo trajalo jer sam maturant. Online nastavu sam pohadala 3 mjeseca sto mislim da je dovoljno da Vam ispricam svoje iskustvo. Svi smo bili presretni kada su nam rekli da se skole zatvaraju pogotovo nama maturantima jer smo imali previse testova. Da smo znali da ce sve ovako ispasti sumnjem da bi bili srecni... Nismo ocekivali da cemo citavu skolsku godinu zavrsiti preko nasih laptopa i mobitela,da nam je neko to ispricao samo bi odmahnuli rukom. Vec nakon 2 dana razrednik nas je dodao u grupu i objasnjavao o toj “famoznoj" online nastavi. Dobili smo sve potrebne informacije i ubrzo skontali kako stranica radi. Online nastava je definitivno bila laksa od nase normalne skole, medutim rokovi su bili prenatrpani. Dani su prolazili, dosada je dosegnula svoj vrhunac. Dosadjivali smo citav skolski kolektiv zbog informacija o polasku u skolu. Upijali smo sve informacije na vijestima iako ih nikada prije nismo voljeli gledati, iscekivali smo ih nestrpljivo. Svaka vijest o polasku u skolu je budila nadu u nama, odmah bi prenijeli tu vijest nasem razrednom starijesini koji bi sa tugom negirao svaku vijest o polasku u skolu. Tada smo shvatili da niko ne mrzi skolu, vec testove. Zapravo svi mi volimo skolu pogotovo zbog drustva i prijatnog skolskog kolektiva. Zazelila sam se nasih momenata iz skolskih klupi, kada bi taj jedan skolski „klaun“ zasmijao citav razred cak i nastavnika. Tolike pripreme za eksternu i malu maturu su pale u vodu. Za eksternu maturu sam se krenula pripremati od ljeta 2019. god. no ne mogu reci da nisam osjetila olaksanje kada su rekli da eksterne nece biti. Malu maturu nikada necu moci prezaliti, ali zdravlje je najbitnije. Nismo docekali tu matursku vece da nam svira poznata pjesma „Danas se rastajemo svi“. Nismo proveli te slatke zadnje momente u nasoj skolici. Ali sto je bilo bilo je. Malo cu vam pricati i o mojim mislima tokom karantina. Bili smo “zatoceni“ u svojim kucama, nase kretanje se vrsilo isljucivo u kuci. Zazeleljela sam se rodbine i svojih prijatelja. Bila sam te srece da karantin provodim sa svojom porodicom,nisu svi bili te srece... Toliko mojih prijatelja je bilo tuzno sto njihovi ocevi ili majke nisu bili sa njima. Srce mi se para cak i kada pomislim kako bi mi bilo da mi je otac u stranoj drzavi, ne znajuci kada cu ga opet vidjeti... Tokom karantina mi je falila jedna osoba, moja sestra. Na ljeto je se udala i zivi u potpuno drugom gradu i ne mogu Vam opisati koliko sam je se bila zazelila. U tom periodu je bila trudna i konstantno smo se svi plasili da li ce se nesto iskomplicirati, ali hvala Bogu danas ima jednog zdravog veselog djecaka. Nas prvi susret nakon karantina je bio neopisiv, toliko sam je se zaljela nje i njenog prepoznatljivog mirisa... Sada znam cijeniti svaki sekund slobode kretanja i koristim svaku priliku da nadnoknadim vrijeme koje sam provela u kuci.
