Sad, kada nam je korona-perspektiva samo retrospektiva, dobro je da sam uopšte živa!Dakle, ljudi, evo, propjevaju uvijek kad je najteže, sve što vrijedi izađe iz njih i stane na prvu liniju odbrane.
Ako je neprijatelj veliki i snažan, pa prijeti da nas istetovira đonom vojničke čizme, tad ratne strategije prepuštamo generalima i šarenim mešetarima, po poznatom scenariju koji se nije mijenjao od Kaina i Avelja!
Ali, kad u borbu ideš protiv nevidljive vojske, naoružan samo maskom preko nosa i usta i najlon-rukavicama u kojima se ruke znoje do kosti, onda se napada sa nekih drugih frontova.
Prva linija odbrane-ljekari! I to ne bilo koji ljekari, već eminent stručnjaci okupljeni u "krizni štab", nalik jedan na drugog kao jaje jajetu, i po bijelim maskama i po terminologiji:iste prognoze, iste brojke, pandemije, epidemije, socijalna distanca, policijski sat, respiratori, karantini, korona-bolnice zaraženi, imuni, vakcine, mrtvi. . .
Potpuna bespomoćnost i potpuni šok na prvoj barikadi!
Imaš oči, a ne vidiš, imaš mozak, a ne misliš, imaš uši ali čuješ samo krizne vijesti iz kriznog štaba.
Druga linija odbrane je grudobran odgojnog i obrazovnog rada... hm... da, ipak rada.
E, tu su čekali rovovi, bunkeri i minska polja.
Preko noći sam postala "online mama", "online učiteljica", "online radnik", pa čak i "online supruga"!
A ja jedva da sam znala šta tačno znači "online"!
Do juče ljuti protivnik tehničkih dostignuća koja su nam djecu odvodila u nama potpuno nepoznate sfere 21. vijeka, odjednom moram da se ukrcam u taj vagon, preko reda, bez karte, nelegalno nerealno!
Pomoć pri zadaći odjednom izgleda kao ludi maraton u kom na sto pitanja nekog kviza na engleskom jeziku, treba odgovoriti za manje od deset minuta, tokom kojih se izgubi više kalorija nego pomoću "slim" tableta.
Još se i ne povratim od zadaće, moj novi "onlajn posao" čeka da bude odrađen bez greške.
Đaci i ja dopisujemo se putem mreža za koje nisam znala ni da postoje, objašnjavanje je nalik na pozorišne predstave i beskrajne teoretske lekcije pozajmljene sa PDF-a.
Spavaća soba mi se pretvorila u neuredan kabinet, po krevetu(bračnom)su razbacane knjige i plišani glumci, olovke, oštrila, zgužvani listovi, ištampani tekstovi;kompjuter se usijao a štampač pregorio... i, muž mi se poslije 3o godina braka, demonstrativno preselio u dnevni boravak, na kauč!
Online razvod na vidiku, a moj jedini komentar je bio OMG!
Dan proleti dok trepnem!
Niti kuvam, niti čistim, niti peglam!Samo štampam, guglam, četujem, šaljem mejlove, kucam poruke... Svi smo dobili po pet-šest kila od kifli i krompiruša iz pekare, !I od sjedenja!
Ne izlazim nigdje, ni pred kuću daleko... i psa i mačku kad hranim stavljam masku... pas je htio da me ugrize prvih par dana, a mačak me i dan danas čudno gleda.
Sin, student, ekspresno vraćen kući usred ispitnog roka i vježbi na medicini, iz studentskog doma u svoj stari krevet, nervozan i ljut:niti može na kafu sa djevojkom zbog policijskog sata, niti može učiti od mene, jer stalno trebam pomoć, oko tehnike...
"Mama, lijevim klikom sasvim u desni ugao... vidiš li onaj šareni kvadratić? E, klikni... Dobro, sad pritisni "print" pa će ti se pojaviti OK! Jesi li zapamtila?!"
Dan po dan... dva i po mjeseca! Evo nas danas, početak juna, osjećam se umorno, izmoždeno, ali nekako i ponosno...
Sutra idem na stari posao...
Na stari način...
Razgovaraću (sa maskom, doduše) sa djecom, ne sa monitorom!
Seminar po starom, sjediću sa živim ljudima (na socijalnoj razdaljini, doduše) ali pričaćemo i imati miris.
Sin se juče vratio u studentski dom, počinju vježbe, nema više kvizova.
Ali... iako se sve vraća na staro, sve mi je ipak nekako drugačije... Drugačija sam JA!
Kao da sam nekim novim, trećim okom sagledala svijet oko sebe i vidjela dobre stvari tamo gdje su bili zidovi još iz mojih socijalističkih osamdesetih.
Vrijeme se opet usudilo!!!
Znanje nađe način, čovjek napipa i u mraku, život stvori prilike, a volja odškrine teška vrata i sa zarđalim šarkama.
Evo, ne trebam pismo, ni koverat i markicu, mejlom ću poslati ovaj "esej-neesej" nastao iz perspektive korona-retrospektive!
SEND!!!