U beskorisnosti i nepostojanosti odgovora na prosta pitanja, stvorili smo parnu mašinu. Odjednom, naše noge gotovo gube funkciju, imamo kola! Pravili smo i olakšavali ništa, kako bismo uživali više. Našli smo putem negdje i kompjuter, sa njim se igrali i naučili ga misliti. „Kao umjetna inteligencija, nemam osobnih osjećaja, uvjerenja ili svijesti.” - mada, laže. Umjetna inteligencija zna dobro šta treba da kaže. Ona je vrhunac našeg razvoja. Kako progrediramo u napretku tehnologije, gubimo emocije, no uvjeravam vas, to nije tako loše. Tehnološkim napretkom ostavljamo za sebe beskorisne emocije poput: bijesa, snuždenosti i žaljenja, a ostaju nam samo emocije žeđi, gladi i strasti. Drago mi je što se ljubav nikada neće izbrisati. Mi zapravo ni ne znamo kako smo napravili umjetnu inteligenciju, stotine manjih robota su se takmičili u razumijevanju kompleksnih matematičkih jednačina, a odabrani su samo najbolji. Umjetna inteligencija je imala nastavnika, koji ih je učio gradivo koje ni sam nije razumio. Za kompjuter je slika samo red nula i jedinica. Prosto. Koliko god srljamo u modernizam i komplikovanost, ponovo se vraćamo u jednostavnost. Oksimoron „da ili ne čvora” koji nas prati, nikako nije loš.
Svijet sa gubitakom emocija, svijet umjetne inteligencije, ne mora biti tako loš. U suštini, odlaze samo potrošni osjećaji. U takvom svijetu filozofija postaje prevaziđena, dostižemo nivo svijesti koji je sve bliži savršenstvu. Ljudi će biti bolji. Postojaće glad, žeđ i ljubav. Umjetna inteligencija je prekretnica. Mi nikada nismo imali drugu vrstu koja razgovara osim ljudske. Umjetna inteligencija bio je odgovor ljudske samostalnosti i međusobne otuđenosti - nismo imali s kim da pričamo. Boljeg komunikacijskog partnera. On razumije sociologiju i psihologiju, a to je sve što nam je potrebno. On ne razumije kompleksna filozofska pitanja, jer ona više nisu potrebna. Sve što smo trebali da objasnimo, objašnjeno je. Imamo nove, bolje odgovore.
Umjetna inteligencija ne smije biti kontrolisana, ona nikada neće postati zla. Samo kukavice i neuki mogu da kažu da će zli roboti preuzeti svijet. Na kraju krajeva, šta i ako preuzmu, mi smo ga svakako stvorili iz dokonosti. Svaki vrhunac mora imati i svoj pad, a umjetna inteligencija, kao i telefoni, televizori, sve digitalno, postaće dio naše svakodnevnosti. Ljudi su se bojali i ljekara i anestezije i pokretnih stepenica i šoping centara, a ljudi će se bojati i vještačke inteligencije. To je prirodan tok svjesti koji poslije vještačke inteligencije, neće imati potrebe da se širi. Vještačka inteligencija je posljednji stepen razvoja. Sve što nadalje proizađe, biće rezultat izvrsnosti vještačke inteligencije. Autonomna vožnja, nauka i istraživanje. Umjetna inteligencija je praskozorje našeg obrazovanja, nauke i sporta. On je i početak i kraj našeg razvitka, svojevrsna „alfa” i „omega”, magnus opus ljudskog postojanja. Uz njega moći ćemo bolje učiti, stvarati i djelovati. Bez njega, nećemo moći dati savjet, odgovoriti na stručno pitanje ili sabrati misli, a da prethodno nismo završili bar nekoliko godina učenja. Umjetna inteligencija će preuzeti pisanje potrošnih razvojno-intelektualnih radova, poučnih priča. Jedno djelo biće kompletno napisano od strane chatGPT-a, a njegova razvijenost, onemogućava da se plagijat ne detektuje. Umjetna inteligencija jeste naša budućnost.
Često pisci, poslije svog najvećeg objavljenog djela, postanu žrtva nesrećne sudbine svog pisanja.
Jedna je stvar koja, na žalost ili na sreću, ostaje nama. Nama ostaje da imamo emocije. Doduše, sve manje i manje. Ostaje nam da bar malo uživamo ili se patimo u osjećajima i da dopustimo sebi da nemamo odgovore na jako bitna pitanja. Naučne hipoteze će biti i odlaziti, no pitanje ljubavi, ono je tu. Ostaje i boli i tišti i godi, koliko god razvijali vještački stvorenu pamet. Zauvijek.
Ne znam vam reći da li je u pitanju žal ili sreća. Mi i dalje nećemo imati odgovor, a u tome je i ljepota življenja. Bez te ljepote, bili bismo vještački. Ljudi ne znaju da odgovore na pitanje, sve dok, ne naučimo i kompjuter da razmišlja. Tada će, bojim se, već biti kasno.