Sutra završava konkurs na koji sam se želio prijaviti. Kao da sam čekao zadnji dan, iako sam znao da traje gotovo cijeli mjesec. Sve u zadnji čas. Uživao sam u raspustu i punio baterije za drugo polugodište. Razmišljam o temi i sjetim se mog profesora i njegovog pitanja, na koje je svaki učenik trebao dati odgovor.
„Ko je pametniji – čovjek ili robot?
Naravno, mišljenja su bila podijeljena. Dječija pamet, nezreli odgovori i komentari. Jedni su navijali za „čovjeka“,a drugi za „mašinu koju je napravio čovjek“. Imali smo zadatak da pogledamo film o humanoidnom robotu Sofiji, koja govori i komunicira sa ljudima negdje u Dubaiju. Nakon toga je odgovarala na pitanja novinarke koja ju je intervjuisala. Interesantno i pomalo strašno! Kome je potrebna ta „hodajuća skalamerija“, kad planetom hodaju milioni pametnih i manje pametnih ljudi?
Moj pametni sat je danas prebrojio moje korake, od škole do kuće, i obrnuto. Nekom je to važna stvar u životu, i bavi se svakodnevnim brojanjem svojih koraka. Meni, trenutno nebitna.
Danas, sam na velikom odmoru gledao u svoj telefon kao i svi moji drugari. Svako je tražio sadržaj koji ga interesuje. Ja sam se zainteresovao za mijenjanje felgi na autu. Hare je gledao motor Honde, a Erko skidanje auspuha. Ostali su se bavili drugim temama. Naručenu picu smo pojeli, a da nismo razgovarali. Uz pomoć tehnologije možemo u svakom trenutku saznati sve što nas interesuje i biti na mjestima na kojima u stvarnosti ne možemo biti. Problem je jedino što nas svašta ineresuje, što nam je pažnja kratkotrajna i što često mijenjamo teme naših interesovanja. Svako od djece koja imaju pametne telefone savršeno dobro poznaju svoje „kutije tajni“. Svi brzo kucaju poruke, pretražuju informacije, šalju poruke, fotografišu se, snimaju i hvale se. Koliko ih je stvarno zadovoljno i stretno? Svi prate „zvijezde“, youtube kanala ili žele biti „zvijezde“, youtube kanala. Veoma je važno da cijena telefona bude što veća i da telefon bude iz zadnje serije iPhone. Stvarno je glupo imati u rukama iPhone koji košta malo bogatstvo ,a ne znati koristiti sve aplikacije koje nude.Zamislite da ležite sa slušalicama u ušima a AI vam čita knjigu po vašem izboru. Ako neko ne voli da čita, možda voli da sluša.Onda nećemo reči da smo pročitali pet knjiga, već ćemo reći da smo knjige slušali, kao što smo filmove gledali.
Napisao sam nekih 450 riječi i razmišljam da odustanem i nastavim igru sa mojim drugom Mukiyem. Već dva puta me zove i šalje poruke. Sate provodi igrajući igrice i snimajući se na youtube kanalima. Možda sam mogao da pustim ChatGPT-u da mi pomogne i uključi svoju „glavu“. Mogao sam , ali nisam. Hoću da napišem ono što ja mislim. Prošli vikend sam bio u Mostaru. Gospođa navigacija je cijelo vrijeme našeg zadnjeg puta do Mostara pričala, usmjeravajući nas u malu uličicu, koju ne bi našli, da ona nije tačno znala gdje se nalazi. Ona je „znala“. Dakle, pomogla nam je da ne lutamo i trošimo vrijeme vožeći se nepoznatim uličicama. Eto, i vozač i navigacija pokazaše da su zajedno pametni, svako na svoj način. Zajedno su došli do cilja.
Zašto ne koristiti AI, ako ona može pomoći čovjeku? Može potaknuti razmišljanje, razraditi ideju, pokazati način na koji se nešto može uraditi.
Sve se može zloupotrebiti. I istina se može zloupotrebiti.
Možda nećemo biti inteligentniji koristeći vještačku pamet, ali bar možemo dobiti informaciju koja će nam pomoći da lakše odlučimo šta želimo.
Živjeli „pretraživači“!
Dali su mi odgovore na mnoga pitanja i objasnili ono što nisam znao, a želio sam da se znati. Od drvene zelene table i krede, prešlo se na pametne table. Ako stariji kažu da je obrazovanje nekad bilo bolje i kvalitetnije, a učilo se iz knjiga i bez AI, onda u nečem nismo napredovali.
Kako će izgledati škole za dvadeset godina, to niko ne zna. Danas izgledaju bolje nego prije dvjesta godina. S vremenom napreduje i razvoj tehnike i napredak čovječanstva. Možda u dalekoj budućnosti AI bude glavni oslonac čovjeka. Sad čovjek pravi robote, a možda roboti nekad budu brinuli o ljudima. Treba dati šansu i čovjeku i AI. Čovjek i AI mogu rješavati probleme zajedno, nalaziti rješenja i osmišljavati nove načine proizvodnje hrane za cijelu planetu, rješavati pitanja koja su od važnosti čovječanstvu.
Sami možemo da biramo šta želimo. Ako je naš izbor pogrešan,onda je do nas.
Čovječanstvo ne ljuti se, do tebe je!
PS:
Šta mislim o vještačkoj inteligenciji?
– Sve najbolje.