Kao generacija koja je izložena raznim prilikama i neprilikama koje donosi 21. vijeka, svjedočimo ovome, nezaustavljivom razvoju umjetne inteligencije. Šta je zapravo AI? Kako će AI da se razvija u budućnosti? Kako se nositi sa svime što ova fascinantna tehnologija donosi? Da li ima više prednosti ili mana? Neka su od aktuelnih pitanja današnjice, te neka od pitanja koja za sobom povlače brojne odgovore i diskusiju. Za mene, kao srednjoškolca, AI znači mnogo. Pored pomoći oko svakodnevnih zadataka, korištenje u svrhe edukacije, te brojne druge mogućnosti koji ovaj program nudi, ovaj program također ima brojne mane. Zbog čovjekove “pohlepe” i ljudske prirode koja je takva da iz svega dobroga izvuče negativno, ovaj program ima brojne mane. On je istovremeno “čovjekov pomagač”, a i “neprijatelj”. Naravno, sve zavisi od toga kako se ovaj program, i u koje svrhe koristi. Razne su pretpostavke i nagađanja u kojem smjeru će ići razvijenje umjetne inteligencije. Da li će zamijeniti čovjeka u pojedinim poljima, ili će pak potpuno da izgubi svoj smisao, nažalost, ne možemo da znamo. Ostaje nam da sačekamo i vidimo šta će vrijeme da donese. No, pak, moje mišljenje o AI-u je sasvim drugačije, te mislim da će u budućnosti čitav svijet da bude u rukama AI-a. Konkretno, što se tiče obrazovanja, AI će zasigurno da donese brojne promjene. Inspirisan raznim naučno-fantastičnim filmovima, moja zamisao AI-a u obrazovanju poprima jednu, sasvim drugu, dimenziju. U budućnosti bi mogle da se dese brojne promjene u oblasti obrazovanja, vezane za nastavno osoblje. Svjestan činjenice da se umjetna inteligencija razvija nenormalno brzom brzinom, došao sam do zaključka da bi ona mogla da vrši neke “veoma komplikovane” poslove. Jedan od tih poslova, koji bi defintivno izazvao oštre, i burne reakcije javnosti, jeste kloniranje visokoobrazovanih ljudi, te ljudi koji svojim logičkim razmišljanjem, i nivoom obrazovanjem pomjeraju postavljene granice. Sve će biti drugačije, koncept obrazovanja će biti potpuno drugačiji. Već sada smo svjedoci brojnih, nekada nezamislivih, zadataka koje je umjetna inteligencija u mogućnosti da uradi. Stoga, mislim da će u budućnosti kloniranje biti sasvim normalna pojava. Kloniranje ljudi koji svojim “moždanim sposobnostima” naizgled pripadaju drugoj dimenziji, te postavljanje istih na pozicije profesora na svim nivoima obrazovanja, bi donijelo abnormalno velike promjene. Postavljanje takvih, kloniranih, osoba na mjesta profesora u obrazovnim institucijama bi dovelo do ekstremno pozitivnog razvoja obrazovanja. Učenici, odnosno studenti, bi imali priliku da saznaju nove stvari, baš u trenutku kada se i one dese. Takve klonirano nastavno osoblje, od strane umjetne inteligencije, bi bilo u mogućosti da “upgrade-a” svoje znanje svakog trenutka. Ažuriranjem svog znanja, koje bi se ažuriralo svake sekunde, profesori bi bili u mogućnosti da odgovore na razna pitanja od strane učenika. Ta pitanja bi bila potpuno drugačija, jer znamo do kojeg nivoa doseže dječija, a i ljudska mašta. Jedan od dokaza jeste i ovaj moj, na bogatoj mašti, zasnovan sastav. Nego, kada se priča o kloniranju, volim spomenuti naučno-fantastični film, koji je oborio sve rekorde gledanosti. Taj film je zapravo “Momci iz Brazila”, koji je nastao 1978. godine, te je za vrlo kratak vremenski rok uspio da osvoji srce širokih narodnih masa. Naime, u tom filmu akcenat jeste na kloniranju Adolfa Hitlera, kojeg su uspjeli da kloniraju u čak 94 primjerka! Nevjerovatno, slažete se? No, tu se moja, veoma maštovita, priča ne završava. Pored kloniranja, umjetna inteligencija će, vrlo vjerovatno, da implementira svoje “kandže” i u same školske zgrade. Počevši od kreiranja potpuno drugačijih eksterijerskih dizajnova, pa sve do vanvremenskih enterijera učionica, i same školske zgrade. Ova promjena, koliko god zvučala čudnovato, zaista bi donijela brojne pozitivne stvari. Te pozitivne stvari bi naročito pomogle djeci sa poteškoćama u razvoju. Ideje za moderne prilaze školama, te moderni opremljena unutrašnjost škola sa robotima je samo kap u moru stvari koje će umjetna inteligencija napraviti. Sa kloniranim profesorima, robotima kao asistentima, pametnim učionicama, obrazovanje bi poprimilo sasvim novu dimenziju. Zamislite samo da se Vaše dijete obrazuje u jednom takvom, potpuno neobičnom, obrazovnom sistemu. Nevjerovatno, nije li? Znam, iako zvuči pomalo čudno, i na kraju krajeva zastrašujuće, smatram da bi implementiranje ovakvog obrazovanja uz pomoć umjetne inteligencije donijelo brojne pozitivne promjene. Ali, kao i svaka druga stvar, i ova ima svoje mane i nedostatke. Ukoliko bi se umjetna inteligencija i samo kloniranje koristimo u svrhe koje nisu etične, ovo bi bio ogroman problem. Problem koji bi imao brojne posljedice. Negativne.
Na kraju želim reći da kao mlada osoba podržavam, i zalažem se za svaki tehnološki napredak, ali naravno, bez ikakvih zloupotreba.