„Ako i možemo biti učeni tuđom učenošću, mudri možemo biti samo svojom vlastitom mudrošću“, misli su francuskog renesansnog književnika, Michela de Montaignea.
U školi nas uče da je učenje proces tokom kojeg se čovjek susreće s novim informacijama, razumijeva ih i usvaja. Kroz historiju učenje je pred čovjeka stavljalo nove mogućnosti pružajući mu priliku da otkriva svoje sposobnosti i usavršava ih. Od svih procesa u prirodi učenje me je uvijek najviše fasciniralo.
Učenje obično povezujemo sa školom jer ona predstavlja formalni proces obrazovanja. U školi se svake godine susrećemo s određenom količinom novih informacija koju trebamo usvojiti kako bismo napredovali u tom procesu. Informacije dolaze iz različitih izvora, mnogobrojnih predmeta i raznovrsnog gradiva koje nas svake školske godine očekuje.
Stjecanje znanja u različitim oblastima širi naše vidike i omogućava nam da bolje upoznamo i razumijemo svijet u kojem trenutno odrastamo, a u kojem bismo se kasnije trebali bolje snalaziti i ljepše živjeti. Usvajajući znanja iz različitih oblasti primjećujemo da nas neke od njih više, a neke manje interesuju te na taj način otkrivamo svoje sklonosti, talente i ambicije. Nakon nekog vremena, kada nastavni sadržaji iz svih predmeta postanu zahtjevniji, zapitamo se kako svim tim predmetima posvetiti dovoljno vremena i truda.
Prirodno je da nas naše sklonosti vode prema ciljevima koje sebi postavljamo, no ne možemo se samo njima posvetiti kada nas učenjem obavezuju i ostali predmeti koji nas možda ne interesiraju mnogo. Uprkos tome, učimo, trudimo se da sve stižemo i da smo sa svim informacijama iz naših udžbenika upoznati. Savladavamo gradivo iako ponekad nismo sigurni da sve informacije koje smo uspješno upamtili razumijemo. Ipak, naš mozak kao savršen organ nastavlja raditi po svom principu pa dok nove informacije pamtimo, stare, iako jednako važne, potiskujemo i zaboravljamo. Na kraju krajeva, nije li obrazovanje ono što nam ostane u glavi nakon što zaboravimo ono što smo zapamtili u školi ili je samo Albert Einstein dijelio takvo mišljenje? U današnjem vremenu kada informacije putuju brzinom svjetlosti, robotski pamtiti što više njih i nije neko veliko postignuće jer su nam sve u par klikova dostupne na mnogobrojnim uređajima. Istinski uspjeh koji možemo ostvariti u procesu obrazovanja jeste otkrivanje i razumijevanje informacija koje nas fasciniraju i motiviraju da tražimo znanje ostavljajući nas radoznale i nestrpljive da saznamo odgovore na pitanja koja postavljamo.
S druge strane, prednosti koje imamo zbog vremena u kojem živimo ne bi nas trebale dovesti u poziciju da mislimo kako se tradicionalni oblik obrazovanja tek tako može zamijeniti. Kao učenici bili smo svjedoci prilika i neprilika koje nam je online nastava kroz proces „učenja na daljinu“ donijela. Bio je to proces samostalnog iščitavanja lekcija, pokušaja razumijevanja gradiva pomoću internetskih linkova i raznih aplikacija. Da li je onda moguće uporediti takvo obrazovanje s nastavom u kojoj se kroz predavanja profesora ogledaju godine njihovog obrazovanja i iskustva, kada imamo priliku postaviti pitanja i pokrenuti razgovore o temama koje nas interesiraju?
Nažalost, ni regularni nastavni proces nije uvijek sjajan. Što više pokušavamo savladati gradivo s kojim se susrećemo i izvući najbolje iz mnogih predmeta koje učimo, sve više uočavamo nedostatke cjelokupnog sistema pomoću kojeg je proces obrazovanja organiziran. Nisu rijetki slučajevi kada nam profesori naglase da zanemarimo određene podatke u našim udžbenicima jer su oni po novijim istraživanjima zastarjeli i netačni ili kada eksperimente iz predmeta poput hemije, biologije i fizike možemo samo pogledati na nekom videu jer ih nemamo mogućnost izvesti u starim školskim laboratorijima. Na neki način nam je uskraćeno praktično upoznavanje s gradivom iz mnogih predmeta i iskustvo koje bismo pomoću njega stekli. Pozovemo li se na sve velike umove, shvatit ćemo da same informacije bez razumijevanja i iskustva nisu znanje, što znači da najvažniji cilj obrazovanja možda nije ispunjen.
Na taj način događa se da u društvu imamo mnoštvo mladih ljudi koji su upoznati s mnogim činjenicama iz historije, književnosti, biologije, fizike i mnogih drugih oblasti. Svestrani su, a da to i ne znaju jer ih je sistem u kojem su se obrazovali ostavio zbunjene i nesigurne kako da iskoriste informacije koje posjeduju i učine ih korisnim znanjem.
Ipak, jednu bismo informaciju svi tokom obrazovanja trebali razumjeti: potraga za znanjem nije univerzalno iskustvo. To je proces koji je jedinstven za svaku osobu i svi mi ga imamo pravo na različit način doživjeti. Neadekvatno organiziran sistem, iznenadne i neočekivane promjene u procesu obrazovanja i sve ostale teškoće koje su izvan naše kontrole trebamo shvatiti kao priliku da se osamostalimo i postanemo snalažljivi. Potraga za znanjem je jedinstven proces koji društvo, obrazovni sistem i bilo kakvi okviri ne bi smjeli ograničiti.
Živimo u realnosti u kojoj se možemo ili nadati promjenama sistema koji je već decenijama ostajao isti ili napredovati u sistemu vlastitih vrijednosti čvrsto koračajući prema svojim ciljevima. Osvrnemo li se na različite historijske periode, primijetit ćemo da bilo kakvo sistemsko uređenje nikada nije ispunilo potrebe čovjeka kao individue. Sistem se može mijenjati, ali moramo prihvatiti da on nikada neće biti idealan. Sistemski urediti svaki korak na putu stjecanja znanja znači oduzeti čovjeku želju za istraživanjem i korak u procesu učenja koji ga izaziva da nastavi dalje. To je korak koji nam, prije nego što ga napravimo, donosi onoliko teškoće koliko nam donosi zadovoljstva nakon što ga pređemo. U tom koraku sadržana je radost koju učenje donosi.
Razmišljajući o budućnosti obrazovanja, u meni se javlja nada, ali i strah da će prednosti koje moderno doba donosi biti iskorištene na pogrešan način mijenjajući izgled nastave. Obrazovanje trebamo vrjednovati i čuvati, ne dopuštajući da se od njega oduzme ono što ga čini humanim i plemenitim. Osobe sa zvanjem profesora, nastavnika i učitelja tu su da nam, koliko to oni umiju, pomognu u upoznavanju svijeta u kojem živimo dok ga i oni sami upoznaju.
Učenje je konstantan proces u kojem, baš kao u životu, pronalazeći odgovore postavljamo nova pitanja. Možda je na to, čovjek koji je o učenju znao mnogo više od mene, veliki Albert Einstein mislio kada je rekao: „Uči od jučer, živi za danas, nadaj se sutra. Bitno je da ne prestaneš propitkivati.“