Svaki čovjek se barem jednom susreo sa situacijom u kojoj je bio slagan ili uhvaćen u laži. To je današnja svakodnevnica, bilo to da su neke sitne obmane ili velike neistine koje mogu izazvati ozbiljne posljedice. Da li ljudi ne govore istinu zbog toga što ne žele nekog da povrijede ili je to ipak zbog ličnih interesa? Iako se laž kao izgovor da se neko ne nađe ne uvrijeđen ne može opravdati. Kada bi se barem na jedan dan od ljudskih jezika laž odvojila, zar ne bi bilo ljepše i jednostavnije živjeti? Za mene laž predstavlja nečistoću, osoba koja krene da laže na njenom srcu se laž može usporediti kao crna mrlja. Neprekidno laganje bi dovelo srce do samog zatamnjenja, zar ne? A u ljubavi, da li ima laži? Da li ste se našli u situaciji da sami sebi postavite pitanje: "Pa da li ja uopšte volim tu osobu?" - Pa nađete odgovor duboko u sebi za koji ste podsvjesno znali ali ste ga skrivali. Za mene, laž je i slabost. Strah sa suočavanjem istine, nesposobnost suočavati se sa posljedicama svojih postupaka. Život sa istinom i nije lak, koliko god istina bila bolna i neprijatna mnogo je bolja opcija od laži. Omogućava nam izgraditi iskrene i zdrave odnose. Laž kao laž uvijek izađe na vidjelo, izgrađeno povrijerenje pada u vodu. Život bez istine postaje kao kuća izgrađena sa slabim temeljom, što bi je na kraju dovelo do urušavanja. Današnja činjenica je da je laž ponekad i neizbježna. Na društvenim mrežama, medijima, politici, međuljudskim odnosima laž često dominira. U takvom okruženju zar laž ne postaje izazov, kako ostati iskren u svijetu laži i kako prihvatiti činjenicu da je laž ponekad očekivana i prihvaćena? Na samom kraju laž je za mene podsjetnik koliku vrijednost istina ima i da nije čest odgovor na sva naša pitanja. Pravi vid snage se nalazi u osobi koja skupi hrabrost i posegne za stvarnošću. Laž nam pruži privremeni bjeg od stvarnosti. Zato biram da budem iskrena prvo prema sebi a onda i prema drugima, jer vjerujem da je to jedini pravi način za osvojiti nečije srce i steći povjerenje i prave prijatelje.
