Laž je sastavni dio života. Istina i laž su stalno zajedno,ruka pod ruku. Ponekada ih čak teško i prepoznati.Ljudi baš i ne vole kada im se govori istina u lice o njima samim.Zašto? Zato što svi u dubini duše priželjkujemo samo hvalospjeve, jer i sami sebi ponekada ne možemo priznati poraz i neuspjeh. Tu se nekako uvuče ta laž koju mi prisvojimo kao istinu. Za razliku od drugih kada nam je puno lakše prihvatiti istinu kod drugih. Čovjek je u suštini jako komplikovana jedinka da ponekada laž prikrije loše karakteristike. Lažu svi iz kojekakvih razloga zato što im je to u prirodi, zato da ponekada zaštite druge od neprijatnih situacija,da pomognu nekome. Važno je znati kada slagati i zašto, koliko će našteti društvu i okolini. Ako ćemo sakriti mahane pojedinca da on ne bi bio izvrnut ruganju, onda je to opravdano.
U mojoj glavi se baš poput dosadnog crva u jako crvenoj i sočnoj jabuki, krije jedna laž. Kada naporno učim,kada radim, kada pišem ta dosadna velika laž je uvijek uz mene, stalno je tu i proganja me.Isto kao da se igramo lovice.
I sama sam prigrlila laž, u situaciji, da bih spasila prijateljicu i njenu porodicu. Nekada se nismo spremni uhvatiti za koštac sa nedaćama.
Primjetila sam da je moja najbolja prijateljica postala nervozna u zadnje vrijeme, pomislila sam da se možda brine zbog škole jer smo u tom periodu imali jako mnogo testova i pismenih zadaća.Pitala sam je u čemu je problem, zašto se toliko stresira, zašto je nervozna, ali ona je konstantno negirala moje riječi govoreći da je dobro. Ja sam i dalje primjećivala da je ona nervozna, ali nisam htjela mnogo zapitikivati da se ne bi naljutila na mene. Govorila je da je dobro i ja sam joj vjerovala. Vjerovala sam joj, sve dok nije jedan dan došla u suzama u školu, pomislila sam da je neko uvrijedio, povrijedio ili nešto joj ružno rekao. Pružila sam joj svoj zagrljaj sve dok se ona nije smirila. Kada se smirila digla je glavu i pogledala me krupnim očima još uvijek punim suza. Rekla mi je da je njen otac srčani bolesnik i da treba plaćati njegovo liječenje, ali ona i njena majka nisu imale dovoljno novca za liječenje. Falio im je određeni iznos novca, razmišljala sam kako bih im mogla pomoći i dosjetila sam se da ja imam novac od ušteđevine u iznosu tačno koji je njoj potreban. Rekla sam joj da se ništa ne brine i da ću joj pomoći, ona se blago nasmijala i zagrlila me. Sutradan sam ja donijela novac iz svoje ušteđevine i dala joj. Nisam ni razmišljala hoće li mene zateći kakva nevolja.Kada sam joj dala novac ona se mnogo obradovala i bila mi je veoma zahvalna. Za mene je to bila mala sitnica,ali ni sama nisam slutila da ću ja imati neki problem oko toga. Sve je bilo dobro,dok mene moja majka nije upitala gdje je moj novac iz ušteđevine. Majki sam rekla da je novac na štednom računu u banci. Pomislila sam da sam se riješila tog problema ali ona je taj dan ,dok sam ja bila u školi otišla u banku i pokušala dignuti novac s računa pomoću moje kartice ali novca nije bilo.Ona je mislila da je neka greška,ali zapravo nije bila. Kada sam došla kući iz škole primjetila sam da je ona uzrujana i pitala me je gdje je novac s računa. Ja sam je pogledala u oči i tužnim glasom rekla da sam joj slagala da je novac na štednom računu a da sam novac dala prijateljici kako bih pomogla njoj i njenoj porodici.Ona me zagrlila i rekla da uvijek govorim istinu ma koliko god istina bila gorka i bolna.
Laž je opravdano koristiti samo u situaciji da nekome pomognemo ili da nekoga zaštitimo. Laž u svakom slučaju mora biti pozitivna i imati za cilj samo dobro, a ne loše.U svakoj drugoj upotrebi laž je neopravdana i ne bi se trebala koristiti.