Niti jedna noć provedena u miru, neprestano me misli muče. Neodgovorena pitanja, nezadovoljstvo sa realnošću društva u kojem živim. Da li gledam možda sve sa dozom pesimizma? Ne, to je realnost, to je istina! Bar da ovu noć budem iskren sa sobom, da se misli spokojem obaviju. Ne želim da lažem sebe, da ostavljam misao nedorečenu. Misao, koja će me opet peći kada noć dođe, kada ostanem sam, pokušavajući da dokučim ono čovječije što svakodnevno srećem. Da pokušam sebi objasniti djela ljudska, ali nikad u potpunosti uspijevajući. Ali ovu misao sam odlučan razjasniti sebi, ponajviše zbog samog sebe.
"Laž, pa to je pijavica ljudskosti!", pomislih u sebi. Da tom bezobzirnom, sebičnom ljudskom djelu, posvećujem bilo kakvu veću svrhu? "Samo ljudi koji nisu dovoljno karakterno ojačali, koji nemaju predstavu sebe i svijeta, samo oni se pozivaju na laž. Nisu spremni se suočiti sa stvarnošću, pa stvaraju vlastitu, te je takvu nameću drugima. Doista, ružan čin!", govoreći u sebi, skroz uvjeren u ovu prvobitnu misao koja je bila dirigent u kasnoj noći. I doista, vjerovao sam da je laž beskorisna, te krajnje rješenje za ljude koji su karakterno klonuli, te čija su srca istinu i laž poistovjetila.
Ipak, noć nije nagovještavala kraj misaonoj diskusiji. Um je svoje izložio, sada je pozornica prepuštena duši da ona svoje kaže. "A šta sa malim djetetom, kojeg majka tješi sa toplim riječima, ne dozvoljavajući da okrutnost svijeta, u kojem ona živi, dopre do njega? Zar su te riječi laž?", stadoh razmišljati. I doista, nisam mogao takve riječi opisati kao "sebičan i bezobrazan čin, koji ne vodi ka ničemu dobrom", jer bih samim time lagao svoju dušu. Uistinu, ona jeste sakrila istinu, ali nisam mogao to u svome srcu osuditi. Doista, možda sam i ja bio to dijete, i možda mi je ta laž dala okrilje u kojem sam rastao. Najednom, počeh tražiti dobro, pa čak i u laži: "Usrećiti nekoga, podariti mu nadu, spasiti ga od propasti, zar laž ne opravdava sve ovo? Možda bi istina u tim trenucima donijela više zla nego dobrog, možda bi nekome život ovisio o toj istini, ili bolje reći neistini."
Sat je pokazivao ponoć, ali sam, ne primjetivši, nastavio sa razmišljanjem. "Ali, kako da opravdam laž, kada mi je toliko boli nanijela? Nemoguće!", izgovorih skoro pa naglas, probudivši davno zaboravljene osjećaje koji su sada kao vatra buktjeli. Istina, ta osjećanja se nikada nisu ugasila, samo su potajno tinjala, neprimjetno utječući na moje postupke. "Kako da opravdavam laž, kada su me tom laži iskorištavali. Jedno lice pokazivali, drugim su planove kovali!"
Čudno je kako drugi utječu na nas, koliko god mi to željeli ili ne, potajno se provuče neki komentar te se nastani u našoj savjesti. "Sve su fino govorili, obasipali me riječima hvale. Maskirali su otrov kao slatkiš, te nudili, sve radi koristi! Lagali su, jer mora da su navikli lagati sami sebe. Izdali su sebe i vlastiti um, lagali su sebe i uvjeravali u nešto nestvarno. I sada, kada su izgubili vlastiti smisao, lažu druge, ne bi li se okoristili, jer sami ne umiju. Kakvo očajno djelo!", zaključih posle dužeg vremena. To sam pokušavao dokučiti bezbroj puta, zašto? Zašto da lažemo sebe? Zar da dopustim vlastitom umu da me kontroliše, da stvara lažne vizije stvarnosti, te ograničava u sferu komfora? Jedino što imam u potpunosti pod kontrolom je vlastiti um, ne smijem dozvoliti da me i on laže. Nisam više želio govoriti o tuđim laganjima, ili ipak nisam mogao. Draži mi je ukus gorke istine, nego slatke laži koja će, poslije izvjesnog vremena, gorki ukus otkriti.
"A šta je sa indirektnom laži, koja truje društvo neprimjetno? Možda je i ona gora od laži koju čovjek kaže čovjeku? Šta je sa lažnim znanjem?"
I doista, lažno znanje je bila jedna od onih stvari koje smo naizgled stavili pod uobičajena dešavanja u školama. "Nauči napamet", zar je to znanje? Ne znamo razmišljat, već tražimo šablon po kojem ćemo raditi. Neprestano pamtimo bezbroj informacija, a zapravo ni sami ih ne razumijemo. Tješimo sami sebe lažnim znanjem, a ne razumijemo da time samo veću štetu uzrokujemo.
"To je to, shvatio sam", pomislih, vjerujući da sam razjasnio sebi dilemu laži. Sva navedena pitanja, iskušenja i iskustva su mi govorila o suštini, da je laž, koliko god u određenim slučajevima bila korist, u većini situacija otrov. Loše je nadvagalo dobro, preziranje stvarnosti koju sam iskusio je bio dovoljan dokaz mojoj tvrdnji. Koliko god sam želio objasniti objektivnu prirodu laži, gledajući na društvo kao cjelinu, istom mjerom sam želio pogledat i u vlastitu dušu, te razjasniti sve u toj noći. "Da li sam uvijek bio iskren u ponašanju, jesam li to uvijek bio ja? Ne lažem sebe oko govora, sve uzimam onako kako jeste, ali, da li lažem sebe, pretvarajući da sam neko ko nisam?"
Najveći grijeh koji mogu uraditi, biti nešto što nisam. Koliko god sam se borio protiv toga, ipak je priroda čovjeka kao društvenog bića, ponekad bila jača. Tražeći ugođaj, lagao sam ponašanjem, ne riječima. Moj um nije stvarao slatke riječi kojima bih ublažio realnost. Ne. To je bila borba između nečeg što nisam, nečeg što nikad ne bih mogao ni biti, a čemu sam gravitirao, čak nekad ni ne shvaćajući. Koliko je to aktuelno, gledao sam svuda oko sebe. Društveni fenomen konformizma, nesvjesna laž.
Izašao sam vani, da razbistrim um. Noć je bila tamna i mirna, neobično spokojna. Cijeli svijet je spavao, spremajući se za novi dan. Jedino sam ja bio budan, um je imao druge planove. Dugo sam stajao i gledao u tamni nebeski svod, razmišljajući o svim pitanjima, razjašnjenim, ali i onima o kojima nisam smio pomisliti. Možda je to bio zanos misli, a možda sam i to oduvijek znao, samo mi je bio potreban trenutak da ga iskažem. A taj trenutak je bio sad, gledao sam u njega. Za mene laž je nebeski svod u toj tamnoj noći. Onaj koji zna i umije, prepoznat će zvijezde, jedva vidljive, ali itekako prisutne na nebeskom svodu. Te zvijezde su dobrobiti i koristi laži, ali njih jedino vide oni koji znaju. One sjaje u tom mračnom plaštu neba, u lošim i štetnim aspektima laži. Taj mračni plašt je znatno veći, svi ga vide, jer svi znaju iskoristiti laž za svoju dobrobit, makar to podrazumijevalo štetu drugom. Shvatio sam prirodu laži, biti sposoban prepoznati korist kada je nužno, prepoznati tu zvijezdu na mračnom plaštu, ali ne dozvoliti tamnom plaštu laži da nas obavije, kako ne bismo izgubili vlastito ja.