Laž. Pored osnovnih ljudskih potreba, izgovorena laž je jedina radnja za koju možemo reći da je svaki čovjek barem jednom u svome životu upotrijebio, bila ona dobronamjerna ili pak zasnivana na cilju obmane, satisfakcije ili sažaljenja. Asocirajući na neke od najstarijih ljudskih zanata, laž možemo okarakterisati kao najstariju naviku ili najstariji alat za izbjegavanje problema. Ljudi su kroz stoljeća, pa i kroz milenije pokušavali naći način kako adekvatno prepoznati laž, većinom kroz gestikulacije, a napretkom tehnologije u posljednih petstotinjak godina I kroz ljudski puls, krvni tlak, disanje i ostalo. Na kraju dana, isto pitanje muku muči – koja je poenta laganja? Zašto čovjek laže? Šta tačno dobiva time? Odgovor će zauvijek ostati skroz nerazjašnjen, jer je svaki čovjek jedinka za sebe, sa unikatnim mentalnim sklopom i moralnim načelima. Razni filozofi, doktori, sociolozi su se bavili ovim pitanjem, ali niko nije uspio dati tačan razlog ljudske potrebe za obmanom. Često se ovaj pojam miješa sa pojmom manipulacije, iako imaju dodirnih tačaka, manipulacija je igra riječi i mozga kako bi radi vlastite koristi utjecali na osjećaje drugog pojedinca. Dok neki u toj igri koriste i alatku zvanu laž, suštinski nisu povezani. Mi smo emocionalna bića investirana u ono što nas zanima, pa smo tako spremni braniti svoje hobije, interesovanja i zanimanja ukoliko neko na bilo koji način uvrijedi ono što nas ispunjava, pa možemo krenuti upravo od emocija. Svaki čovjek osjeća, htio on to ili ne, a osjećaji variraju od toga da li je osoba zadovoljna sobom u datom trenutku. Takozvani “ispunjeni” osjećaj je onaj kada se vratiš kući, legneš u krevet a iza tebe je smjena od osam sati, šest sati u školi, trening zbog kojeg si ustao u sedam ujutro, zavisno o životnoj dobi i zanimanjima, u svakom slučaju se osjećaš ugodno, jer znaš da dan nisi proveo sjedeći u kući, već radeći nešto produktivno. Problem nastaje kada se čovjek ne osjeća ispunjeno ili jednostavno nije zadovoljan sam sobom. Tada, često će se naći u krizi identiteta, imati jaku želju za dokazivanjem ali I besprijekornu prazninu koja ga guši. U tom slučaju, dolazi do grižnje savjesti, nesigurnosti i anksioznosti, a ono najgore, kada sami vidimo da se sjaj koji smo donedavno imali polako ali sigurno gasi, te samim tim mozak šalje alarm kako moramo reagovati na neki način. Praveći se kao da je sve u najboljem redu, pred drugima se pretvaramo da živimo sa istom dozom dopamina i satisfakcije, a kako bi to pokrili, dokazujemo se ljudima, što je u tim slučajevima većinom lažno dokazivanje. Iako sebi time ne doprinosimo, osjećamo se bolje jer smo u društvu idalje prihvaćeni, pa makar to bila lažna slika o nama. Upravo to nas jede iznutra kada smo u svoja četiri zida, znamo da nismo oni kakvim se predstavljamo iako bi željeli da jesmo. Neki od nas će na tom putu doći do onoga o čemu pričaju, a neki će zauvijek, kao na povodcu, samo lajati. Kao crno na bijelo, osim onih koji lažu kako bi ih slavili uvijek će biti i onih koji lažu kako bi ih ljudi sažaljevali. U vijeku u kojem živimo dosta se priča o manjku empatije, međuljudskosti i upravo sažaljenja, a uzrok su ljudi koji upravo one s tim osobinama iskorištavaju. Izmislili bi problem kako bi se ispostavilo da je njima teže nego ostalima, često kršeći lično postavljene granice u neistinama. Isti faktor kao u prethodnom slučaju je nesigurnost ali faktor koji je vrlo često prevaga je ipak nedostatak pažnje i lični dojam osobe koja misli da nije dovoljno doživljena od strane okruženja. Pored ljudi koji imaju potrebu da lažu kako bi sebe zadovoljili, često se srećemo i s onima koji lažu kako bi doprinijeli ne samo sebi, već I kolektivu. Tipičan primjer je plaćanje pića u kafiću, gdje bismo naveli jedno piće manje kako bi nas račun izašao manje. Iako ne doprinosi samo sebi već i svom društvu, svakako destruktivno djeluje na drugo biće, u ovom slučaju na konobara, koji će na kraju mjeseca to morati nadoknaditi, samim tim ne možemo opravdati takve postupke. Kao i sve ostalo, laž ima i svoju dobru stranu, to je ona “empativna”. Empativna laž se najčešće upotrebljava kako ne bi povrijedili osjećaje drugih ili kako bismo izbjegli neugodne situacije. Kao primjer ćemo uzeti sina koji je imao udes, mama ga je nazvala i pitala je li sve uredu, na što bi on odgovorio potvrdno, kako mu se majka, za koju je emotivno vezan, ne bi stresirala. To je laž u trenutku, znamo da ćemo na kraju morati reći istinu ali je u tom trenutku izbjegavamo zbog moguće zabrinutosti drugih, što je na neki način razumljivo. Svakako, hajde da se vratimo na onu prvu vrstu laži, koja nas danas najviše okružuje i najviše utiče na društvo. U današnje vrijeme svima je dostupan internet i ono ključno, društvene mreže. Iako institucije po navodima često uobličavaju istinu u svoju korist putem društvenih mreža, na istim svako ima slobodu govora, što je svakako jedno od osnovnih ljudskih prava ali kao i u svakoj drugoj sferi, to se može zloupotrijebiti. Sve više i više se suočavamo sa sadržajem ljudi koji tvrde da su uspješni, finansijski slobodni i nezavisni ni od koga sem od sebe, što je vrlo često najveća obmana. Kreacijom interneta vremenom su i kreirani dikitalni produkti, najčešće obrazovnog sadržaja. Te produkte možemo i mi sami napraviti u svega nekoliko sati, samim tim, kako znati jesu li ti produkti vjerodostojni? Nikako. Mnogi bi rekli da možemo pogledati recenzije prije kupovine produkta, ali recenzije su brojevi koje kreator sajta po želji može modifikovati. Upravo društvene mreže su najveći alat ovih poduzetnika, one im služe sa promociju svog produkta i života koji žive, kako bi privukli mušterije svojim luksuznim životom, predstavljajući svoj produkt kao začetak njihove finansijske slobode. Najčešće su to ljudi koji zapravo i nisu onakvi kakvim se predstavljaju, u većini slučajeva to predstavljanje je falsifikovano kroz novac, sredstvo kojim se najveći krug ljudi može privući jer na kraju dana svi imaju san da budu finansijski nezavisni pa ih veće količine novca vrlo lako privuku. Pričali bi nam kako su milioneri, spominjali bi jahte, snimali bi se u skupim automobilima, koristili bi se metodama koje su skoro pa sigurno pogodak kako privući širu masu. I mnogo ih je, u nadi da će doći do novca nasjelo na lažne priče, kupili bi digitalnu knjigu, kurs, ili pak video uradak sa objašnjenjem kako krenuti sa svojim biznisom. Ipak, to često jesu informacije koje su nam potrebne ali iste te informacije možemo naći potpuno besplatno, što nam jako malo ljudi govori. Da, sve to je marketinški trik prodavca, vid manipulacije i definicija obmane, u cilju im je da prodaju svoj proizvod, ne da se ljudi preko njihovog proizvoda obogate, iako to tako predstavljaju. Kvantitet je uvijek bio bitniji od kvaliteta, te ako smo dovoljno istrajni i uporni, šta god da radimo uspjet ćemo. Kurs nam svakako može pomoći ali niko neće pokrenuti bilo šta za nas, to moramo uraditi sami. Kroz sve ove primjere, shvatamo da nas laž može opeći ali i ugrijati, ovisno o tome kako se koristi ali ako je laž vatra kojom se grijemo, na kraju ćemo se smrznuti. Itekako da je neizbježna, svi smo slagali jednom, a najčešće lažemo sebe, govoreći kako ćemo izbaciti lošu naviku iz rutine ali od sutra. To naše “sutra” nikad i ne svane jer ako čovjek stvarno želi da se promijeni učinit će to odmah. Ljudski je lagati, čovjek bez peha nije čovjek, iako je vrlo često okarakterisana kao najgora radnja, jedina je koju je svaka duša uradila. Ipak, ono što svakako možemo zaključiti je da ne možemo svaku laž stavljati u isti koš, jer nisu sve zlonamjerne a ako bi bile, ljudi već odavno ne bi vjerovali ni u kakav tip zajednice. Kontradiktorni su stavovi ljudi, osamdeset posto njih će reći da im je najgora ljudska karakteristika upravo laž, znači li to da smo svi mi ono što ne želimo da budemo? Laganje je loše ukoliko nam se život zasniva na tome, ne samo po druge već i po nas, zaslađujemo sebe događajima koji se nisu desili, to nam je baza i na tome gradimo integritet. Dok laganje može biti okarakterisano kao dobro ako lažemo kako bi ublažili situaciju, izbjegli konflikt ili pomogli svom bliskom. U svakom slučaju, laganje je neizbježna ljudska osobina koja u nekima zrači više, a nekima manje.
