“Šta je istina?”, pitanje koje se u meni javlja svakoga dana. Voljela bih pričati o životu koji je stvaran, u kojem se poštujemo i cijenimo istinu, ali ne mogu. Lagala bih kada bih pričala da živim takav život jer živim u vremenu u kojem je laž većini ljudi stub života. Život u novom vremenu je težak, nikada ne znaš kada ćeš čuti istinu jer i kada misliš da jeste istina, vremenom shvatiš da nije tako.
Nekada se laž upotrebljavala samo u onim situacijama u kojim je bilo neizbježno, u kojim nas je laž “spašavala”, kao kada bi školi nastavnica pregledala zadaću, a mi bismo, naivno, kazali da smo zaboravili svesku kod kuće. Međutim, danas su mnogi životi laž, a takvim životima mnogi zavide, ne shvaćajući da ništa od toga nije istina. Na društvenim mrežama ljudi na svoje profile postavljaju slike sa mnogih mjesta u svijetu, slike iz najskupljih auta i restorana, koje su pronašli na nekoj stranici na internetu čekajući da im se ispeče ručak, kod kuće. Dok živimo u ovom svijetu isprepletenom lažima, pitamo li se: gdje je nestala sposobnost da budemo svoji, bez straha od osude, bez potrebe da živimo onako kako žive drugi?
Svakodnevno se susrećemo sa mnogo naslova na raznim portalima, koji su zapravo neistina. Nismo ni svjesni koliko informacija koje pročitamo zapravo nisu ni blizu istine, koliko se laži koristi kako bi se ljudima oči “zamazivale”, kako bi se stvarao strah, panika, ljubomora i ljutnja.
Tužno je živjeti u ovakvom svijetu, gdje smo okruženi lažima o životu, o osjećajima, o mnogo toga. Gdje je nestala iskrenost? Gdje je nestalo povjerenje? Gdje smo mi nestali, u kojoj dimenziji svijeta?
Vjerujem da je ponekad lakše vjerovati u laž nego suočiti se s istinom, jer istina zahtijeva odgovornost, hrabrost i suočavanje s posljedicama. Svi smo mi, na neki način, u potrazi za istinom, ali u svijetu prepunom laži ponekad se čini da je ona izmakla našem dosegu.
Laž je postala svakodnevnica. Iznenađenje je čuti istinu, iako je teško povjerovati da se neko odvažio biti iskren. Ljudi koriste laž kao štit i nema više iskrenih razgovora. Laž je poput maske koju nosimo, pokušavajući se prilagoditi svijetu koji traži savršenstvo.
“Mogu li ti vjerovati?”
“Naravno”
“Kako da znam da ne lažeš?”
Gdje nam je savjest nestala?