Udahni duboko, iz dijafragme. Vrijeme je, pitaš li mene... ne hodaj strmim liticama, past ćeš u zaborav, ostavi nešto da te pamte. Ostavi prije nego što te isprate pod Zemlju nad kojom siješ laž. Progutat će i ona, i crvi pojesti tijelo koje se hrani potcjenjivanjem isticanja pravog čina. Onaj ko zabode trn u srce koje je vjerovalo ovom svijetu, a samo jedan smrtnik je dovoljan da med u gorčinu pretvori, samo jednom riječju, s jednom da zabode strijelu, on neće okusiti pokajanje do onog trena kada adut krune koju nosi ne padne u blato. Istina će progovoriti, hrđa s krune svjedočiti. Ti misliš vrijeme zaboravlja, stojiš u mjestu, sve će stati i stat će pred tobom da položiš račune a ruke nisi okrvavio, čiste. Gledaš bespomoćno, sam a oko tebe porodica, prijatelji, kolege čekaju, niko ti ruku ne pruža. Gdje si pogriješio? Postavljaš pitanja, ali već je kasno. Zjenica oka titra od straha, jezik ukočen među zubima. Na javi kao da živiš san. Svjestan da je došao kraj, kuda dalje?! Kreneš li past ćeš niz onu liticu na koju sam te upozorila. Veličao si laž umjesto da si investirao promicljivost. Ti si jedan u masi onih koga tek treba stići trnovit put, jer si ruže već pogazio. Lagao si sistem, lagao si vlast, lagao si obrazovanje, ali na kraju sam si sebe slagao da si uspio u tome. Ne primjećuješ li koliko je mala udaljenost između oka i uha, tolika je udaljenost između istine i laži. Ono što oko ne vidi, to uho čuje, a što uho ne čuje to oko vidi. Nebitno je šta će usne reći, da li će ispripovijedati slatke riječi kojima ističeš ličnost, što robuješ svemu onom što laž nosi sa sobom, ili iskrene onako kako jeste. To boli, ali bitna je čistina koju nosiš unutar sebe. Ti si bitan ovom svijetu - zašto ideš protiv njega? Jedan korak naprijed, dva ćeš biti nazad. Ni jedan uspjeh, ni jedno poštovanje nije udarilo temelj na laži.
Laž je kao korov, crpi vodu poštenih, iskrenih bića. Ko jednom uđe u rijeku laži čija je bistrina prividna varka, u prljavoj vodi čitav život provede. Ko te naučio da istina nije rješenje? Lažu li tebe? Laže li te majka, otac, sestra, brat? Zbog čije pogreške nosiš teret. Lažu li reklame, vijesti, informacije na društvenim mrežama? U vremenu kada je sve manje prava, u vremenu gdje nema morala. Zašto ranu soliš, umjesto da budeš melem? Ako ima još nade, stani, promijeni narav, znam da u tvom srcu ima dobra. I nije kasno sve dok živiš i dišeš Zemljom. Nemoj dozvoliti da lažeš sam sebe da neće biti bolje. Da si takav rođen, da je odavno u srcu trun zla posađen. Mi smo kreacije, mi smo umjetnost, zar umjetnost laže?
Linije horizonta što slijevaju boju niz platno ocrtavaju nečije postojanje i osjećaje kojima se prenosi sve što srce i duša mogu dokučiti. Svemir je veliki da bi svoj život ograničio samo na jednu njegovu tačku. Vjeruješ li da postoji nešto bolje i ljepše od tebe, onakvog kakav si rođen kao malo dijete. Tokom odrastanja shvatiš da život voli tebe samo zato što si iskren prema sebi, iskren prema drugima. To si ti bez ikakvog filtera, ličnost čiju sjenu prati sunce.
Ti nisi laž, ti si živo biće, biće koje umije da griješi. A da li se laž može nazvati greškom? U mom svijetu, u kojem živiš i ti, nije laž greška, jer je greška nastala spontanom pojavom i ostavlja neki trag srama. Onaj koji vječno laže odavno je izgubio stranu ljudskosti, ili je ona njega?! Kada duša napusti tijelo, ostanu kosti, trag da si postojao. Zašto? Zašto duša ne živi vječno? Jer zlo nikada dušom ne možeš napraviti, ono što činiš na štetu drugima i sebi činiš glavom, rukama, nogama. Tvoje duša je najčišći dio tebe. Isto tako ne proizilazi laž iz nje, već iz potrebe da sakriješ svoje slabosti i mane. Da se osvetiš onima koji nisu bili uz tebe kada je bilo najpotrebnije, ali ništa to vrijedno nije. Ono što ti život uzme, nadoknadi još ljepšim samo trebaš biti strpljiv. U strpljenju je spas. Postoji vrijeme u kome je opravdano lagati?! Kako u svemu tako i u laži. Kada te situacija stavi u ćošak u kojem nemaš drugog izlaza sem laži, kada je pitanje života i smrti, da sačuvaš nečiji integritet, ti progovori pa makar i bila laž da spasiš, da pomogneš čovječanstvu. O, ti mali čovječe, čiji život visi o koncu, pusti laži neka teku niz rijeku, ti si za okeane, neograničen u svijetu s istinom. Bori se!
Ako te laž u životu stigne, prođi pored nje kao pored stranca. Svi smo svakako putnici jednog vremena, mi odlučujemo za čim želimo tragati u životu, jer ni jedan cilj nije nemoguć, osim ako ti vjeruješ u suprotno. Realnost je kada shvatimo da nije sve očima vidljivo, nešto mora ostati i za srce tajno sakriveno. Neka ti duša ostane čista. Ništa ljepše od čiste duše ne miriše. Ti ponosno istinom hodi; kada dođe vrijeme da puste se okovi laži sve će rukama onih koji su se prepustili pohrliti. Tvoje će biti prazne, mjesec će ih sapirati svjetlošću svoga sjaja i obasjati tebe kao iskru beznadežnog svijeta što gubi nadu u svoja remek djela.