Laž i prijateljstvo

Laž - Imenica koja nema određenu definiciju u društvu, školi, u svijetu. Imenica koja ostavlja više pitanja nego odgovora. Imenica koja u jednoj sekundi može da uništi prijateljstvo, povjerenje, život. Kao što rekoh, to je imenica koja nas ostavlja sa više pitanja nego odgovora. Bila ona sitna ili krupna, namjerna ili slučajna, bila izgovorena iz šale ili iz ozbiljnosti, može da košta više od cijelog svijeta. Izgovarati laži je samo gubljenje vremena i svega onog što ti je bitno, što voliš i što te čini sretnim. Laž je mač sa dvije oštrice, što sam naučila na teži način.

Moj život je bio pun laži. Počevši od lažnih ljubavi, lažnih prijatelja pa sve do lažnog osmijeha i sreće. Često mi je moja majka znala reć "U laži su kratke noge." - što je zapravo i istina. Svaki put kada su me slagali, saznala sam pravu istinu, i svaki put je boljelo podjednako. Ali, isto tako kad bih slagala, osjećala bih pritisak, nisam mogla da dišem i da radim stvari kao prije. Mnogo me boljela spoznaja da sam nekom prodala maglu, bilo zbog odbrane ili nekog interesa. Vjerujte, ne želite se naći u toj situaciji, jer je mene sitna laž dovela do toga da izgubim najbolju prijateljicu koja zna svaku moju tajnu, bol, tugu, koja zna za svaku prolivenu suzu, koja je sastavljala srce koje ona nije slomila. Srce, koje je zatekla slomljeno, od pogrešnih i lažnih ljudi, priča. Bez pretjerivanja mogu da kažem, izliječila je svaku "bolest" koju sam imala, koju sam i tokom našeg druženja dobila. Koštala me je sreće. Izgubila sam sve što sam imala u jednoj milisekundi. Bez sakrivanja detalja, pričam svoju priču, jer što Bog zna, nekad zna i narod. Također, Bog zna koliko sam se trudila i koliko se trudim da popravim stvari, ali uzaludno. Zato kažem, laž, koliko god bila slatka u određenom trenutku, zagorčati će sve ostale. Laž najviše boli, kada dolazi od osobe koju volimo, kada dolazi od osobe za koju smo spremni i život da damo. Tada, svjesno ili nesvjesno, sami sebi postavimo pitanje "Da li sam naivna što sam joj vjerovala?" - ne, nisi. Samo si osoba sa jako mekim srcem i dobrom i čistom dušom. Takvi ljudi su u ovoj generaciji, u ovom sistemu u kojem živimo jako rijetki. Skoro da ih i nema. A jedna od tih osoba je upravo moja kolegica. Znam da nijedno "Oprosti, molim te!" neće popraviti stvari. Ali, baš zbog tog od sad učim ljude na svom primjeru, na svom iskustvu, na svojoj grešci. Laž me naučila koliko je bitno biti iskren. "Reci istinu, pa makar bila i crna. Ali ju reci, s istinom nećeš pogriješiti," - majka je često znala da kaže, ali ja nisam bila dovoljno hrabra za taj korak. Sada znam da je istina ponekad teška, ali oslobađa svih okova. S druge strane, često se postavlja pitanje da li su male laži, tzv. “bijele laži”, opravdane. Mnogi vjeruju da su male laži opravdane ako idu u svrhu da se prikriju tuđe emocije, osjećaji od drugih, ali i dalje dovode do dilema o tome što je ispravno, a što ne. Na kraju, važno je razmotriti kako laži utiču na nas, na naš život. One mogu stvoriti iluzije i prepreke u komunikaciji, ali istina, ma koliko bila teška, često vodi ka jačanju odnosa i ličnom razvoju.

Za mene laž nije samo riječ, već jedna životna lekcija! Lekcija o tome koliko je povjerenje dragocjeno i kako ga lako možeš izgubiti. Savjet koji bih mogla svima reći jeste:

Birajte istinu, koliko god teška bila, donosi mir u duši. Ovo je jedna moja priča, moja greška i životna škola, mnogo sam naučila iz ovog što me zadesi, ali nikada nisam, niti ću ikada, da ostanem dužna osobi kojoj sam skrivila. Danima se nismo čule, danima se nismo vidjele, niti sam joj čula glas, i danima sam smišljala kako da mi oprosti, šta da uradim da ponovo dobije njenu pažnju i njeno povjerenje, danima nisam spavla, ona je bila jedini razlog zašto sam išla u školu, zašto sam bila sretna i zašto sam imala osmijeh na svom licu. Ona je zaslužna za to što sam, poslije svih nevolja koje sam prošla opet sretna. Nejra, u nadi sam da ćeš nekada pročitati ovo, i nadam se da, ako je ikako moguće, da ćeš mi oprostiti. U to ime, šaljem ti stihove koji su samo za tebe pisani:

U dubini hladne noći, još uvijek ti vidim oči. Oči nebesko plave,

i lijepe kao lale. Zaboraviti neću moći taj miris u tvojoj kosi.

Tvoja kosa duga i plava,

od tebe me nikad ne boli glava. Mnogo toga smo prošle same,