Kažu: "U laži su kratke noge." Tada sam bila dijete s čistim srcem. Sada sam u većoj kutiji od kartona— novi Barbie model! Međutim, ako nisu ista, sličan su. Jesam li ista ono dijete kao nekada zbog toga?
Da bi shvatila šta je istina, dozvolite da vam predstavim lisicu i vuka. Lisica, ljupka dama, visokog statusa, skriva riječi iza svog kitnjastog repa, ima kraće noge od vuka. Vuk, krvoločna zvijer, nerado živi sam, skita po čoškovima šumarka, hladne činjenice sasipa direktno u vaše lice. Ipak, oboje pripadaju mom imenu.
Bježala sam od osobe koja bih trebala biti,da bih se dodvorila i učinila nekoga ponosnog. Nekog ko mijenja osobnosti kao čarape. Neko ko zasigurno nisam ja (nisam srkastična). Tvrdi da me voli: “ Moja duša samo pripada tebi, najljepšoj, i u svemu naj,naj…” U dubini je upisano, no more se uzburkava i magla se diže. Svaka prolivena kap vina ostavljala je mrlju na mojoj bijeloj haljini, tjerajući me da shvatim da ljubav nije ništa drugo nego takmičenje manipulacije. Pobjeđuje onaj koji bolje pričvrsti svoje krakove. Ponekad, nije očigledno, zbog toga je potrebno vrijeme da se to primijeti. A često nikada ne dođes svijesti jer si već dubogo zatrpan u živom blatu. Ljutio se kad nisam htjela da se vratim u svoj pakao. Pritiskao me, a ja sam se borila žaba u ekspres loncu. Tri runde. Pokušavam ponovo. Ne znam koliko dugo će proći dok se sve ne rasprši i završim u još većem neredu nego prije.
Kažu da se ljudi mijenjaju. Zaista? U mom životu, niko se ne mijenja osim leptira. Svi ih vole, love ih daleko. A šta je s svileno-bubama ili te noćnim leptirima? Iskoristiš njihov kokon, a zatim ih baciš, ne davši im šansu da testiraju element atomskog broja osam, da postanu kralj ili kraljica noći kao što je bilo predviđeno. Nikada ih ionako nisi volio. Obećao si svijetlo, toplinu i sigurnost, dok si samo razmišljao o svojoj vlastitoj ljepoti. “ Nije ni nalik leptira sa raskošnim, elegantnim krilima i gracioznim stasom”, rekao si. “Noćnjak ima velike oči, dlakavo tijelo, neproporcionalna krila, i šta god da je to na glavi.” Njegovi plesni pokreti su ukočeni, istna, jer ne pleše balet već valcer.Valcer je za sve, a balet za istrajne. Ipak, vrijednosti ne bi treble uzimati mane. Kada ga suze slamaju, noćnjak leti visoko iznad zvijezda, slobodni pad,ostavljajući ništavilo iza sebe, posljenji put sanja. Sanja o vjećnosti. Nema nade da će ga nježne ruke spasiti. Čak i da se to desi, nikada ne bi mogao da leti, niti da poljubi mjesec ponovo. Leptir i noćnjak nisu tako različiti.
Zašto vam ovo pričam? Šta kakve veze kukci imaju sa lažima? Čin Vladara vremena je laž i teorija. Svaka smrt, bila prirodna ili ne, je tragedija, to je stvarnost. Linija života je komedija, pa je život tragi-komedija. Međutim, svako rođenje je transformacija, translacija, nakon koje dolaze različiti izrazi. Njihov život, bilo da traje nekoliko sati ili tri mjeseca, ne liči na ljudskog života. Plešu najljepši ples sa svojom ljubavi, Mjesecom i Suncem. Iskreno vole. U ljudskom svijetu, to je rijetko (veća je vjerovatnoća da dobijete STD na poklon nego lijepu riječ uz šolju čaja ). Kalkulišemo svaki korak, prije i nakon što je napravljen.
Bila sam dijete kada sam rekla prvu laž. Sada ne želim priznati da sam odrasla, jer odrasli nose maske. Nosim iskrenost na rukavima; vuk i ja pod ruku, ali nisam toliko nevina. Skrivam ono što ljude čini ljudima— osjećanja. Najviše lažem sebi. Ljubav, nade, želje, suze; sve su u jednoj kanti za veš. Vidim njegove oči, srce postaje tata-mata-akrobat, ali to i dalje negiram. Čujem njeno ime, i hladan povjetarac miluje mi tijelo; osmijehnem se, podignem atmosferu i lahkim korakom odem kao dama.
Laž koristim kao štit dok oni lažu da bi umirili svoju savjest. Pčele se ne krote. Ne trebam prazne riječi, niti izvinjenja. Trebala sam ruku. Tražila sam topla njedra koja bih nazvala domom u koja bih se skrila kao ptiće od svih nedača. Nikada nisam tražila više. Željela sam da me vidiš, a ne komentarišeš kako su moje noge i ruke ogromne, moja kosa “spaljena”, moj nos nije savršen. Željela sam da budete ponosan na mene, a ne da me pritisneš zbog “škrabotina” na papiru,a simbola u programu koji nemaju relativne vrijednost, čineći da se osjećam manje od ljudskog bića. Već su uzeli ono što je nekada bilo moje i smijali se. Nemoj uzeti moj život i zarobiti ga u ribarskim mrežama ako si već zarobio sebe.
Laž je jedan od mnogih načina na koji životna linija teče. Parazit uvijek dobiven iz strahova koji te čine da izgledaš "glupo."