Istina izlazi iz bunara

Uvijek mi je bila zanimljiva stara legenda o Istini I Laži. Priča kaže kako je Laž jednog dana rekla Istini kako je lijepo vrijeme. Istina pogleda u nebo, uvjerivši se da je to zaista tako.

Zatim Laž reče kako je divna voda u bunaru, te se obje odlučiše okupati. Kupale su se neko vrijeme, ali Laž brzo iziđe iz vode I obuče odjeću od Istine. Istina je pokušala vratiti svoju odjeću, ali su ljudi okretali svoje poglede sa osudom I bijesom. Od tada je svijet postao zadovoljan lijepo odjevenom Laži, a sirota I gola Istina se vratila u bunar I nestala zauvijek, skrivajući svoju sramotu. Ova legenda poslužila je kao inspiracija za mnoge umjetnike.

Jedan od njih je I francuski slikar Jean-Lèon Gèróme, koji je naslikao djelo “Istina izlazi iz bunara”, davne 1896. Godine. Na slici je prikazana gola Istina, sa ljutim izrazom lica. Neko tumači da je to prikaz surove I neprijatne istine koja izlazi na vidjelo. Meni se uvijek čini da je Istina ljuta na prizor koji vidi. Ona vidi svijet vođen lijepo odjevenom Laži. Ona vidi ljude koji nose maske ljubaznosti, ali ih oči odaju. Vidi one koji govore ono što se od njih očekuje, a misle ono što se ne usuđuju izreći. Vidi političare koji obećavaju promjene, dok ih potajno vuku vlastiti interesi. Svi cijene iskrenost, ali nikom ne paše kada ona zaboli.

Baš u takvom okruženju živimo I mi. Istina ponekad gleda I nas. Gleda nas dok nasjedamo na reklame o novom serumu za lice koji pomlađuje. Gleda nas I dok zavidimo poznatim osobama na društvenim mrežama. Gleda nas dok vjerujemo pogrešnim vođama, dok sanjamo o uspjehu za koji ne mislimo vrijedno raditi, dok mislimo da je naša greška što se ne uklapamo u standarde ljepote. Nasjedamo na laž, baš kao Trojanci. Poznati Trojanski konj stoji kao historijski simbol lukavstva I obmane. Grci su obmanom uspjeli da zavaraju neprijatelje I zauzmu grad Troju. Kao što su Trojanci povjerovali u poklon, tako I mi nasjedamo na stvari koje nas na prvi pogled privuku, ne shvatajući kakve posljedice nas mogu čekati. Pravo pitanje je :”Da li svaka laž mora biti loša?” Filozof Platon u svom djelu “Država” uvodi koncept “plemenite laži” , tvrdeći da laž može biti opravdana ako služi višem dobru – stabilnosti društva, moralu ili općem interesu. Svi sa sigurnošću mogu reći da je bilo lijepo probuditi se I vidjeti da je ispali zubić zamijenjen novčićem. Dugo sam vjerovala da misteriozna Zubić vila posjećuje moju sobu I ostavlja novčić, ali zapravo to je bila laž. Isto tako sam vjerovala kako imam izvrsne slikarske sposobnosti, iako su moji crteži djelovali kao nespretni pokušaji. Čini se da ponekad svi trebamo bezbjedno utočište od istine.