Laž ili istina? Dvije vječite borbe, dva nesigurna puta. Pođem li putem istine bit će teško i izazovno, ali će se isplatiti. Pođem li putem laži, pa…
Kod kuće i u školi nas uče da ne treba lagati, da je bolje reći istinu ma koliko to teško bilo. Tako u našim glavama se stvori jedan cijeli sistem, stil i način ponašanja, naučimo razlikovati dobro i loše, laž i istinu. Pored svega toga, opet se postavlja pitanje: ‘Zašto?’ Zašto ja uvijek trebam govoriti istinu, dok tu istinu često skrivaju od mene? Zar ne zaslužujem i ja da znam istinu? Dok sam pohađao osnovnu školu, jedan od najdražih predmeta mi je bila historija. Volio sam taj predmet zbog toga što sam uvijek imao priliku da izrazim svoje mišljenje, da učestvujem u razgovorima, da se pronađem tu. Jednom prilikom, dok smo radili lekciju, nastavnik je sjeo i rekao: ‘’Historiju pišu pobjednici’’. Naravno, to je bilo očigledno, ali mi je opet kroz glavu prošla misao da je historija laž. Nakon par minuta šutnje, podigao sam ruku i dobio riječ. Pitao sam nastavnika, da li je onda cijela historija laž, ako je pišu pobjednici. Da li su ti pobjednici napisali historiju u svoju korist i jesu li oni još više preuveličali historijska dešavanja. Nastavnik, koji je inače bio osoba vedrog duha, spreman za šalu i uvijek spreman pružiti pomoć kada je potrebna, samo se nasmijao i citirao je poznati stih Dine Merlina: ‘’Sve je laž, osim smrti’’ Nisam bio zadovoljan njegovim odgovorom, ali sam popustio jer sam primijetio da mi ni on ne želi reći istinu, možda zbog toga što ne želi da pokvari moju strast prema historiji, ili zbog nekog drugog razloga povezanog sa ‘’bijelom laži’’.
Nakon časa historije slijedio je čas matematike, radili smo linearne funkcije i koordinatne sisteme. Kada je nastavnik nacrtao koordinatni sistem i ose x,y, ja sam pronašao sebe u tom crtežu. Ja sam bio ta tačka odakle smo povukli x,y ose. Ja sam se nalazio između dva puta, x i y puta. Istine i laži. U svijetu gdje su stariji lagali kako bi me zaštitili, a nisu znali da će jednoga dana, to me povrijediti… Nisam znao gdje poći, ka istini ili laži.Gledao sam u taj crtež do kraja časa i čekao da počne odmor. Na odmoru mi je prišao jedan poznanik iz razreda, koji se inače sjećao da sam ja postojao samo kada mu je trebalo pomoći oko školskih obaveza. Što je i tipično. U svijetu laži i obmane, rijetko će neko biti čist i iskren. Opet sam mu obećao pomoći. Pomogao sam mu oko domaćeg zadatka, koji je on poslije odnio po školi i lagao da ga je sam uradio….
Poslije odmora, došao je red na čas bosanskog jezika. Tada smo imali pismenu vježbu, za zadatak smo dobili da napišemo esej na koju god temu želimo. Odabrao sam da opišem stanje između laži i istine, opisao sam svoja iskustva. A posljednji dio tog rada će mi ostati dugo u sjećanju. Napisao sam da se istina i laž ne mogu spojiti, ali niti skroz razdvojiti. To su dva oksimorona koja se spoje na dnu mora. To more uzrokuju laži, a izlaz iz tog mora je istina. Dakle, svi lažemo, neko to radi iz navike, neko iz nehaja, neko zbog toga da ne povrijedi voljenu osobu ili druge osobe, ali opet lažemo. Lažemo misleći se spasiti, pomoći drugima, ali uvijek se pronađe neko ko to demantuje, ko stavi u drugi plan sve ono što smo rekli, a da nije istina. Laž nam ne bi trebala biti rješenje.
Istina je pravi put, pun prepreka i izazova, ali sa garantovanim uspjehom. Laž za mene je poput tamne sjene koja se polako uvlači u svijetla srca, omotavajući ga svojom hladnoćom. Ona nosi miris neispunjenih obećanja i razočaranih snova, stvarajući iluzije koje nas privlače, ali nas na kraju ostavljaju praznima. U njenom zagrljaju, povjerenje se raspada poput starog papira, a istina postaje samo daleki odjek, skriven iza zidova lažnih riječi. Laž je, u svojoj suštini, nevidljiva, ali snažna sila koja može oblikovati sudbine i razbiti veze, ostavljajući nas da tragamo za svjetlom koje je nekada postojalo.
Školsko zvono je označilo kraj nastavnog dana, hodnici su ostali pusti, učenici su otišli, nastavnici također, ali su ostale teme o kojima smo pisali i razgovarali. Ostale su istina i laž. Jednog dana ćemo biti odrasle osobe, znat ćemo za laž i istinu bolje nego sada, nećemo dozvoliti da lažemo naše potomke, da lažemo okruženje i sebe jer ćemo znati da laž uzrokuje tjeskobu i neuspjeh.
Laž i istina – dvije strane istog novčića, rješenje s jedne, a problem s druge strane.