Da li je laž puko skrivanje već postojeće istine ili je možda smišljanje nove situacija i događaja koje u datom momentu postaju stvarnost i “nova istina“? Oh,često pomislim i u sebi uzviknem:“Bože, kako su ljudi komplikovani!“
U ljudskoj prirodi ima bezbroj fenomena a jedan od tih je sklonost laganju,odnosno prekrivanje istine po subjektivnom nahođenju.Smatrajući da je laganje ispravno u nekim situacijama i sami sebe počinjemo lagati.Da li bismo mogli slagati druge oko sebe ako prvo sebe ne ubjedimo u tu laž?Odgovor je pa i ne baš.Da bi nešto izgovorili moramo vjerovati u to ili bar vjerovati da će se ishod situacije nama donjeti dobro ili odigrati u našu korist ili korist onoga zbog koga lažemo.
Ponekad lažemo da bismo nekoga zažtitili ali smo i sami svjesni da će se istina saznati ali lažima „kupujemo“ vrijeme i odlažemo ishod kojeg se plašimo.Ali narijetko dobijemo tzv.kontrola efekt.Jer skrivanje istine izaziva nelagodu,potrebu za još većim i gorim lažima u koje ulazimo i tako nastaje začarani krug potkrijepljen strahom.
Istina se uvijek na kraju sazna.Laži su privućene i kroz politiku i kroz medije pa čak i kroz udžbenike.Lažne vijesti koje se emituju putem medija i društvenih mreža stvaraju lažnu svijest ,dok lažna vijest formira i lažnu svijest u kojoj se otvara prostor za manipulaciju i sticanje lažnog mišljenja.Onda stanem i zapitam se: Šta ako su sva moja uvjerenja laž?Šta ako je i život koji živim laž koju mi serviraju mediji i razni udžbenici?Šta ako je historija zbog koje se na Balkanu vode ratovi stoljećima jer svi mi imamo neku „svoju istinu“ za koju se borimo.Sami udžbenici se razlikuju u svakom piše nešto drugo.Pa kako da znamo šta je laž a šta istina.Kako uopće definisati laž kad može biti tako dobro upakovana.Sjetim se filma Trumanov show i zapitam se da li je oko mene sve stvarnost ili kao u filmu ogromna laž?Dali će mi jednoga dana sa neba pokazati istinu? Laži su toliko rasprostranjene da ih je teško razlikovati od istine i stvarnosti.Ali kad bi htjeli definisati laž mogli bismo je potkrijepiti određenim činjenicama,psihološkim aspektima i određenjima sa određenih kako pihološkim tako i životnih aspekta. Ljudi nisu po prirodi naučeni da lažu nego se “naučimo“ lagati još u dječjoj fazi. Kako znamo da prva znanja i vještine učimo od roditelja npr.govor putem toga stićemo i vještine laganja.Iako roditelj toga možda nisu svjesni oni mogu da budu savršen primjer i učitelj za skrivanje istine.Koliko puta se desilo da mama kaže djetetu : Ako neko pita da li sam tu reci ne. Zar to nije skrivanje istine?Tada dijete u svojoj glavi postavlja način i mogućnost laganja kao sredstvo komunikacije,ali i sredstvo odbrambene barijere.U konačnici laž predstavlja skrivanje istine radi višeg cilja i interesovanja ali uvijek sa sobom nosi određeni rizik i poslijedice kojih smo možda svjesni ili ne.