Uzurpaciju reforme osnovnog i srednjeg, pa i predškolskog obrazovanja u Kantonu Sarajevo izvršili su ministrica Naida Hota-Muminović, bivši kantonalni ministar za nauku, visoko obrazovanje i mlade Pavle Krstić; prorektorica za kvalitet Univerziteta u Sarajevu (UNSA) Dušanka Bošković; prorektorica za nastavu i studentska pitanja UNSA Dženana Husremović; vanredni profesor Filozofskog fakulteta UNSA Mirza Sarajkić; viša stručna saradnica Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo Stanislava Matić; direktorica Osnovne škole Vrhbosna Erzumana Fukelj; direktor Druge gimnazije Seid Alibegović; pomoćnica ministrice za odgoj i obrazovanje Lamija Husić; stručni savjetnik u Ministarstvu za odgoj i obrazovanje Emil Hodžić; viša stručna saradnica u Ministarstvu za odgoj i obrazovanje Elma Kico; konsultantica pri Ministarstvu za odgoj i obrazovanje Azra Dedović; viša stručna saradnica u Institutu za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Sedžida Hadžić.
Oni stoje iza dokumenta saradnje s Fondacijom Mulalić koja je osnovana 2021. godine, izbora eksperata Christophera Jonesa, Ziauddina Sardara i Scotta Jordana iz britanskog Centra za postnormalne politike i futurističke studije (The Centre for Postnormal Policy and Futures Studies – CPPFS) i izrade strateškog dokumenta U susret SAFER učenju.
Istina, možda ne i Krstić, jer kaže da je on bio samo pola sata na jednom od sastanaka.
Mene je ministrica Hota-Muminović, koja je moja drugarica i komšinica, pozvala na jedan sastanak, ja sam bio tek preuzeo posao ministra i bio sam na tom sastanku u Drugoj gimnaziji možda pola sata i otišao, kasnije se nisam uključivao u to. Nisam pročitao dokument prije objave i ne znam zašto se moje ime nalazi u njemu. Zbog privatnih obaveza nisam još stigao, ali svakako namjeravam posjetiti ministricu i pitati je zašto je moje ime tamo, kaže Krstić.
Ova radna grupa je na nekoliko zatvorenih sastanaka i na promocijama na Bjelašnici i u Tarčinu razgovarala o dokumentu U susret SAFER učenju ili ga pripremala. Još je nejasno da li su osobe koje su potpisane kao autori dokumenta uvažile išta što su čule na sastancima radne grupe.
U ovom trenutku, i nakon nekoliko saopštenja i objašnjenja ministrice Hota-Muminović u medijima i stranice Ministarstva, još uvijek ne znamo:
- kako je počela komunikacija u vezi s dokumentom U susret SAFER učenju – ko je koga pozvao, zašto i s kojim obrazloženjem, fondacija Mulalić Ministarstvo ili Ministarstvo Fondaciju Mulalić; ako je sve krenulo iz Ministarstva – kako je i zašto odabrana Fondacija Mulalić;
- ko je predložio zajednički rad i na čemu, s kojim ciljem, pod kojim uslovima;
- kako je i zašto odabran Centar za postnormalne politike i futurističke studije, na čiji prijedlog, na osnovu kojih kriterija i referenci, zašto bez javnog poziva koji bi omogućio da se prijave i druge organizacije, što bi obezbijedilo više ideja ili kreacija;
- kako su odabrani eksperti i na osnovu čega, ko ih je i kome predložio;
- ko je i kako odabrao članove radne grupe koja je radila na ovom dokumentu i šta je ko od njih radio, šta je bila zadaća članova te grupe;
- koliko je na konačan sadržaj dokumenta uticala debata unutar radne grupe, ako je neko imao primjedbe – da li su one usvojene i na koji način – jednoglasno, upisivanjem u akt ili nakon diskusije, odnosno da li su članice i članovi radne grupe imali priliku pročitati dokument i staviti određene primjedbe na tekst, da li su te primjedbe usvojene;
- ko je preveo dokument, da li se razlikuju verzije na engleskom i našem;
- ko se u Kantonu Sarajevu i kada dogovorio da obrazovanje veže za koncept postnormalnosti;
- kako su odabrane vrijednosti na koje se poziva SAFER;
- zašto je Ministarstvo pristalo da Fondacija Mulalić plaća troškove eksperata u ovom poslu i da li je u tom procesu preuzelo neke obaveze, i ako jeste – koje;
- da li je Vlada Kantona Sarajevo diskutovala o ovom dokumentu, jer obrazovanje je javno dobro i nije izolovano od drugih sfera života u Kantonu Sarajevo;
- nastaviti niz pitanja.
Bilo je još mnogo pitanja i na sjednici Komisije za obrazovanje Skupštine Kantona Sarajevo koja je održana 12. januara, ali su prisutni članovi radne grupe iz Ministarstva i Instituta rekli da nisu ovlašteni da odgovore.
No, vanredni profesor Filozofskog fakulteta UNSA Mirza Sarajkić u pisanim odgovorima za Školegijum pojašnjava kako je tekao proces izrade ovog akta.
U formalnom smislu sastojao se od istraživanja globalnih obrazovnih trendova i društvenih kretanja u svijetu; prezentacije istih na radionicama; uvodnih predavanja o teoriji postnormalne znanosti i postnormalnih vremena; predavanja o studijama budućnosti. Sve to su realizirali profesori Jones i Sardar, dok su istraživanja radili istraživači iz njihovog Centra. Drugi dio rada predstavljale su diskusije; komentari radnih verzija; prenošenje lokalnih praksi i ugrađivanje istih u tekst dokumenta, piše Sarajkić i kaže da je on pozvan da pro bono učestvuje u raspravi prilikom elaboracije savremenih društvenih i kulturalnih teorija, što je dio njegove akademske karijere. Napisao je da ne razumije pitanje koja je bila uloga predstavnika Fondacije Mulalić, a na pitanje kako su izabrani međunarodni konsultanti – da li su učesnici radionice imali neke razgovore o njima ili su oni samo predstavljeni kao konsultanti – kaže da je riječ o svjetskim imenima (Jones i Sardar) iz područja studija budućnosti, koji su aktivni članovi Svjetske federacije studija budućnosti (World Futures Studies Federation), urednici naučnog časopisa Futures. Fondacija im se obratila sa prijedlogom da svoja istraživanja i ekspertizu predstave u BiH. To da je Fondacija Mulalić platila troškove boravka konsultanata u Sarajevu komentariše riječima da je porodici Mulalić zahvalan što lični novac odvaja da ulaže u društveno korisne projekte, humanitarne akcije, stipendije i priliku da vidimo međunarodno priznate istraživače i naučnike te da vjeruje da se dobro dobrim vraća, a o konkretnim povratnim dobitima ne zna ništa. Pojašnjava da se SAFER princip podučavanja ne primjenjuje nigdje u svijetu jer je ovo bazni i okvirni dokument koje nudi smjernice za reformu u Kantonu Sarajevo, a čiji su aktivni sudionici bili subjekti te reforme, od nastavnika, direktora, zavoda, univerziteta i ministarstva. O javnoj debati koja traje u medijima kaže da je medijska haranga.
Vidio sam medijsku harangu, neosnovana prozivanja, učitavanja, omalovažavanja, laži, kao i recidive rasizma i islamofobije. Nažalost, kao i inače, našem društvu treba još mnogo sazrijevanja za pristojnu i argumentiranu komunikaciju, piše Sarajkić.
Na pitanje da li o obrazovanju treba da odlučuju poduzetnici ili šira društvena zajednica kaže da je njegov princip uvijek meritokratija, da za svaki segment u našem društvu postoje relevantne institucije i odgovorna tijela ili kolektivi, da naš sistem, ma koliko izgledao narušen, još uvijek postoji.
Dakle, niti poduzetnici niti šira društvena zajednica – ma šta to značilo. Inače, to su veoma neodređeni i zamagljeni pojmovi, pa je teško na njih referirati. Treba biti svjestan da su kroz historiju brojni poduzetnici ili porodice pomagale da se unaprijedi obrazovanje, istraživanje, naučni centri i slično. George Soros je, recimo, sjajan primjer za takav pozitivni aktivizam. Zašto bi to bio grijeh nekoj humanoj porodici ili čovjeku filantropu iz BiH, kaže Sarajkić.
No, kasnije nije imao vremena da odgovori na dodatna pitanja: ko se prvi, kada i zašto obratio Serdaru i Jonesu i zatražio od njih da izrade dokument za Kanton Sarajevo; šta je prednost studija budućnosti u odnosu na druge studije i koncepte koji bi mogli biti korišteni za kreiranje obrazovnih politika i na osnovu čega je definisana ta budućnost koju predviđa ili na kojoj se temelji ovaj program; koja su konkretno istraživanja radili njihovi centri, kada i gdje, i ima li linkove na njih; može li reći ko ga je pozvao i kada; da li je možda on povezao Fondaciju Mulalić i Serdara jer je Serdara prevodio još 2015. godine, ili možda ima ideju ko je prvi u Sarajevu počeo govoriti o postnormalnosti u obrazovanju i šta uopšte znači postnormalno; šta je ili koja je društvena korist u ovom dokumentu, da li je prevod adekvatan; kada govori o aktivnim učesnicima u ovom procesu – da li misli na budućnost ili pripremu dokumenta i, ako je riječ o pripremi – može li dati imena ljudi koji su radili na ovom, osim onih koja su navedena u dokumentu; koje nastavnice, direktorice, profesorice su radile na tome, da li možda neko s Filozofskog fakulteta; na osnovu čega tvrdi da su komentari na dokument haranga ili dokaz da je KS nezrelo društvo; gdje u primjedbama vidi islamofobiju i rasizam; kako komentariše da javnost nije imala dovoljno informacija o ovom procesu ili da nema javne rasprave jer je obrazovanje javni interes; kada spominje relevantne institucije i odgovorna tijela ili kolektive – ko je po njegovom mišljenju meritoran za obrazovanje u Kantonu Sarajevo ili BiH i kako se određuje meritornost: diplomom, referencama, pozicijom na kojoj se neko nalazi...
Mislim da sam jasno i dovoljno odgovorio. Nadam se da shvatate kako i ja imam mnogo fakultetskih obaveza i projekata te zaista nemam vremena za svakodnevne prepiske, napisao je Sarajkić, koji je zatražio i da njegove odgovore potpuno prenesemo i u skladu s pitanjima.
Profesorice Univerziteta u Sarajevu Dušanka Bošković i Dženana Husremović su, uz opasku da se stvari mijenjaju iz sata u sat, zajednički odgovorile na svakoj zasebno upućena identična pitanja portala Školegijum, pojašnjavajući da ih je, svaku ponaosob, direktno, ne preko službi Univerziteta, pozvao službenik Ministarstva odgoja i obrazovanja.
Mi radimo na Univerzitetu i u tom smislu naravno da je teško razdvojiti osobu i funkciju. Članovi fokus grupe nisu učestvovali u odabiru konsultanata, mi smo se sa njima upoznale na radionici. S konsultantima smo se upoznale na radionici i percipirale ih kao eksperte koje je izabralo naše Ministarstvo, sa kojim mi intenzivno i uspješno surađujemo na pitanjima koja nas povezuju. Centar za koji konsultanti rade nije nam bio poznat, ali nije bilo prvi put da učestvujemo na sastancima i radionicama gdje smo upoznavale nove ljude koji dolaze iz (nama dvjema) nepoznatih ili manje poznatih institucija. Mi smo gotov dokument dobile par dana pred prezentaciju u Tarčinu i nismo diskutirale o dokumentu sa drugima, niti se takav doprinos od nas i od Univerziteta tražio, pišu, te naglašavaju da ne znaju koja je bila uloga Fondacije Mulalić ili šta je njihov interes u ovom poslu. Pojašnjavaju da je zadatak članova fokus grupe bio da diskutuju o pitanjima vezanim za reformu preduniverzitetskog obrazovanja, a da je u samom pozivu za radionicu stajalo da će angažovani konsultanti pripremiti dokument koji bi bio osnova za daljnje diskusije i rasprave.
U procesu izrade dokumenta nas dvije smo u različitim kapacitetima učestvovale na radionicama sa drugim učesnicima fokus grupe, na kojima smo diskutirale o trenutnom stanju u obrazovanju na svim nivoima fokusirajući se na visoko obrazovanje i trenutnu (ne)atraktivnost nastavničke profesije. Komentirale smo značaj i važnost spomenutih vrijednosti, posebno u kontekstu sve veće dominacije tehnologije i potrebe da se tehnologija vidi kao alat, a ne svrha. Osim toga, diskusije na radionici su pokazale da su predložene vrijednosti u različitoj formi i mjeri već prisutne u našem obrazovanju… Koliko se sjećamo, svi učesnici su se složili da je važno razgovarati o vrijednostima kao ishodima, te da je održivost globalni izazov i od posebne važnosti da bude adresiran u obrazovanju. U junu nas dvije nismo bile na radionici, tako da ne znamo na koji način su prisutni učesnici uticali na pripremu završne verzije dokumenta koji je objavljen u decembru, pišu profesorice Bošković i Husremović.
Na pitanje da li se autori teksta igdje pozivaju na PISA rezultate i OECD-ove analize pišu da su se na panelu pozvale na spomenute analize. Autori su u dokumentu dali spisak referenci koje su koristili, a gdje ima zanimljivih članaka za čitanje, objavljenih u kredibilnim časopisima. Ako govorimo o održivosti, kritičkom mišljenju, etici i otpornosti, a ne o modelu, onda možemo reći da su pod istim ili različitim terminima danas vrijednosti iz dokumenta prepoznate kao važne u većini obrazovnih sistema. Na pitanje da li njih dvije smatraju da se društvo koje čine stanovnici Kantona Sarajevo dogovorilo oko SAFER vrijednosti i na osnovu čega to misle pojašnjavaju da ovaj dokument, koji je sam po sebi neoperativan, nije model ni strategija ni po formi ni po sadržaju. To je akronim za vrijednosti koje nisu prvi put ikada spomenute u ovom dokumentu, niti smo mi prvi put za njih čule. Zašto mislite da vrijednosti koje smo pobrojale terminima koje mi koristimo (održivost, kritičko mišljenje, etika i otpornost) nisu prisutne u obrazovanju i društvu u Kantonu Sarajevo?, pitaju one.
Pišu da su primijetile debate u javnom prostoru i da u njima učestvuju ljudi s kojima su one koleginice.
Kritike i komentari su važan dio procesa planiranja i promjena, bez njih ne bi bilo moguće doći do održivih rješenja koje će svi prihvatiti i zajednički se za njih zalagati. Važno je da se javna debata pretoči u dijaloški proces s ciljem dolaska do konkretnih rezultata na kojima se može temeljiti razvoj obrazovanja. Ništa nije u kamenu zapisano i nas dvije vjerujemo da povratne informacije, bilo pozitivne, bilo negativne, treba da budu iskorištene za unapređenje i razvoj. Kritike su uvijek dobro došle, stoga je potrebno dokument staviti u javnu raspravu i doći do dogovora kojim će biti zadovoljne sve uključene strane, poručuju, zanemarujući da je ministrica Hota-Muminović najavila da ovaj dokument ide u primjenu i da je pojedine kritičare okarakterisala kao islamofobe.
Na pitanje da li je možda u ovom postupku zloupotrijebljena njihova akademska izvrsnost, kažu da je zloupotrijebljena težak termin, a i da to sada jednostavno nije relevantno.
Mnogo je važnije da se ova priča kanališe u konstruktivnu raspravu kako bismo došli do osnove potrebne obrazovnim vlastima za promjene u cilju poboljšanja kvalitete obrazovanja, u kojem će važne vrijednosti i stavovi (kao što je održivost ili otpornost) biti prisutnije i vidljivije. Obrazovanje je važnije od svih nas i pojedinačno i zajedno, pišu profesorice Bošković i Husremović.
U odgovorima su navele i svoje diskusije na radionicama na kojima su bile, a na pitanje šta je od njihovih primjedbi ugrađeno u dokument kažu da je to pitanje za autore – da li su i na koji način iskoristili diskusije. Na pitanje da li o obrazovanju u nekom društvu treba da odlučuju privrednici ili šira društvena zajednica kažu da obrazovanje ne može biti isporučivanje radne snage za tržište rada..., ali obrazovanje treba da vodi ka radu, zapošljavanju i izgradnji karijere.
Stoga o obrazovanju odlučuju i poduzetnici, jer su oni dio šire društvene zajednice. Njihova uloga je dvojaka. Prva je da budu aktivni učesnici kreiranja dokumenata od važnosti za povezivanje obrazovanja i tržišta rada. Na primjer, od univerziteta se zahtijeva, kriterijima osiguranja kvaliteta, da u proces izrade strategija i studijskih programa uključe predstavnike društvene zajednice zainteresirane za te dokumente, a posebno privrednu zajednicu. Njihova druga uloga podrazumijeva različite filantropske aktivnosti kojima podržavaju projekte koje smatraju korisnim za razvoj društva, što je uobičajena praksa u cijelom svijetu. Ovo mogu biti i korporacije i privatna lica poput Bill i Melinda Gates Foundation, pišu profesorice Bošković i Husremović, koje su uz pismeno dostavljene odgovore zatražile autorizaciju dijela teksta u kojem se navode njihovi odgovori.
Ministrica Hota-Muminović je za sarajevske medije izjavila da SAFER nije zaokret prema obrazovanju utemeljenom na vjerskim načelima, a u prilog ovoj tvrdnji je navela njeno obrazloženje onoga što bi trebala značiti ta promjena u učenju. Naglasila je da ovo neće biti zamjena niti prekid kurikularne reforme, te joj je važno kakva se država i društvo ostavljaju novim generacijama i da je još važnije kakve će biti generacije kojima ostavljamo državu. Kasnije je iz Ministarstva pojašnjeno da dokument U susret SAFER učenju ne vodi ka odstupanju od principa sekularnog obrazovanja; da je učešće britanskog Centra za postnormalne politike i futurističke studije (CPPFS) i Fondacije Mulalić dio konteksta saradnje Ministarstva s različitim domaćim i međunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama; da Fondacija Mulalić nije direktno učestvovala u izradi dokumenta, samo su koordinirali i davali podršku, te da su iznenađeni količinom predrasuda.
Dok ministrica obrazovanja u Vladi KS dolazi iz stranke Narod i pravda, skupštinsku većinu čine SDP, Naša stranka, Narod i pravda i Za nove generacije. Pojedinci i pojedinke iz nekih od ovih stranaka bili su na promociji dokumenta, a samo pojedinci iz Naše stranke i Za nove generacije su se oglasili komentarom da je za njih ovaj dokument neprihvatljiv, dok opozicija šuti. Ministrica obrazovanja u Vladi FBiH Jasna Duraković zatražila je da se sve aktivnosti zaustave dok ne vidi dokument koji je tražila na uvid, a predsjednica Odbora za pedagoške nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANU BiH) Adila Pašalić Kreso je ministrici poslala otvoreno pismo i pozvala je da se zaustavi, stane i razmisli, da obrazovanje ne vodi u novo srozavanje i razaranje.
I dok iz Ministarstva nisu odgovorili na pitanja portala Školegijum, iz Fondacije Mulalić na pitanja šta je bila njihova uloga u povezivanju Ministarstva s ekspertima koji su pripremili dokument; šta je njihov interes ili želja ili cilj u ovom postupku; ko su naši (bh.) stručnjaci koji su uključeni u napore Fondacije da se u obrazovanje u KS uvedu SAFER-vrijednosti; koliko su novca do sada uložili u ovaj proces/kampanju odgovaraju sa: Zahvaljujemo Vam se na upitu. Nemamo daljih komentara na Vaša pitanja.
