Nakon događaja u Lukavcu kada je učenik ranio nastavnika iz pištolja, prijetnji oružjem u jednoj područnoj školi u Tuzli, ali i mahanja pištoljem u školi u Kalesiji razgovarali smo s ministrom obrazovanja i nauke u Vladi Tuzlanskog kantona Ahmedom Omerovićem.
Školegijum: Koje su to vrste nasilja s kojima ste se sreli u našim školama?
Omerović: Nasilje samo po sebi ne potiče iz škole. Ono ima svoje ishodište u raznim društvenim procesima u određenim okolnostima koje se dešavaju u savremenom društvu, kao što je otuđenje pojedinca i slično. Sve to proizvodi nasilje i na neki način škola je žrtva. Nasilje, generalno gledano agresivno ili neprihvatljivo ponašanje, ako govorimo o vršnjačkom nasilju, odnosno nasilju među osobama iste dobi, može biti fizičko, psihičko, a sad s novim tehnologijama to je nasilje na internetu, na društvenim mrežama, gdje je prisutna, primjera radi, socijalna isključenost određenih osoba, što kod njih može uzrokovati psihičke posljedice. Sve su to pojavni oblici nasilja s kojima se susrećemo i – ponavljam – nije to problem škole, nego to dolazi svana u škole i one se moraju suočavati s tim. Naravno, o nasilju kao temi mogli bismo šire razgovarati, vjerovatno sa Univerziteta mogu dati puno kompetentnija mišljenja u vezi s tim. Univerzitet u Tuzli će u junu organizirati jednu veliku naučnu konferenciju, vjerovatno će biti veliki broj naučnika koji će napisati radove o nasilju.
Školegijum: Nakon događaja u Lukavcu, Vi ste formirali interresornu grupu koju je vodio službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona i sa predstavnicima drugih ministarstava predložili su određene mjere za suzbijanje nasilja. Šta je to što ćemo moći provesti u ovoj godini?
Omerović: Istina jeste da je osoba iz Uprave policije predsjedavala radnom grupom, ali su bili i predstavnici Ministarstva obrazovanja i nauke, sindikata, Pedagoškog zavoda TK, predstavnici roditelja, predstavnici Univerziteta, ali i drugi resori kao što je socijalni rad, pravosuđe, Ministarstvo zdravstva i MUP. Bilo je to jedno široko tijelo. Ja ću se ovdje ograničiti na onaj segment koji se odnosi na obrazovanje i to je dostupno u informacijama koje svako dva mjeseca Vlada TK dostavlja Skupštini TK o tome koje mjere treba da se provedu. U okviru tih mjera mi smo naš posao završili u obrazovanju, ja ću vam navesti stvari koje smo mi uradili. Osim onih koje su kontinuirane, kao što je praćenje kvaliteta prijema osoblja u škole, mi smo problemu prišli na način da smo izmijenili standarde i, recimo, čas odjeljenske zajednice smo stavili u nastavnu normu zato što su razrednici često obavljali funkciju socijalnih radnika. Naši nastavnici su detektovali probleme i radili smo tako da im olakšamo i taj čas smo stavili u nastavnu normu. Sa Pedagoškim zavodom i nekim nevladinim organizacijama kao što je Udruženje pedagoga i psihologa u TK organizirali smo usavršavanje s ciljem da nastavnici razviju kompetencije za prepoznavanje neprihvatljivog ponašanja kod učenika. Oko 700 nastavnika je prošlo obuke u januaru koje su isključivo vezane za nasilje. Donijeli smo jedanaest novih propisa, izmijenili smo zakone o osnovnom i srednjem obrazovanju, napravili smo pravne osnove za pravilnike koji su uslijedili. Donijeli smo Pravilnik za osnovnu i srednju školu koji se odnosi na kućni red. Donijeli smo Pravilnik za osnovnu i srednju školu koji se odnosi na saradnju roditelja sa školama. Tu smo uveli princip da i roditelj može biti sankcionisan ako se ne odazove saradnji. Donijeli smo novi Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti učenika u osnovnim i srednjim školama. Taj postupak je malo duže trajao, pa ga naprimjer u prvoj informaciji iz oktobra nema, ali smo ga završili. Dva etička kodeksa za zaposlenike u osnovnim i srednjim školama završili smo početkom ove godine i nismo probili te rokove, donijeli smo uredbu kojom se definiše fizička i tehnička zaštita u školama i značajan dio posla iz obrazovanja je završen. Naravno da to nije dovoljno, ali mi u školama moramo podizati svijest o neprihvatljivosti nasilja, pa smo shodno tome donijeli odluku da će mart biti mjesec u kojem ćemo se fokusirati na prevenciju nasilja u školama. Učenici će kroz razne interaktivne sadržaje raditi na tome. Biće organizirana i predavanja i radionice, ali istovremeno će učenici snimati i videospotove, praviće kampanje kroz društvene mreže, posjetiće značajne institucije koje se ovim bave, a sve s ciljem da steknu kompetencije i otpornost na nasilje, da shvate da je takvo ponašanje neprihvatljivo u našem društvu. I mi nećemo tu stati, planiramo aktivnosti i za april i za maj. Mi ćemo javnost upoznati sa svim što se događa. Tražićemo od društva da široko djeluje prema ovom segmentu. Ovaj mjesec je samo početak. Mi ćemo nastojati da se s ovim problemom suočimo jer dobijamo svakodnevno informacije, a i mediji ukazuju na to da postoji problem u školama.
Školegijum: Hoće li fizička zaštita u školama u Tuzlanskom kantonu ove godine zaživjeti, imamo li u budžetu sredstva za sve mjere koje je predložila interresorna grupa?
Omerović: Fizička i tehnička zaštita je jedna od preporuka ove interresorne grupe. Ranije je u našem sistemu fizička zaštita postojala više od deset godina, roditelji su po nekim školama sakupljali sredstva i plaćali osiguranje. Nakon događaja u Lukavcu, ne samo interresorna grupa, nego su se nama obraćali i sindikati i roditelji, razne grupe su tražile da to finansiranje preuzme Vlada Tuzlanskog kantona. Određena sredstva smo osigurali do kraja prošle budžetske godine, a ove godine, nažalost, nismo s tom mjerom mogli startati od početka jer nije bio usvojen budžet. Nažalost, u nekim školama roditelji su ponovo sakupljali novac, iako smo kazali da će ga biti čim se usvoji budžet. Budžet je usvojen i sada škole imaju mogućnost da ponovo uspostave fizičku i tehničku zaštitu u školama u skladu s propisima.
Školegijum: Znate li koliko je izdvojeno za fizičku i tehničku zaštitu za škole?
Omerović: Trebao bih taj podatak provjeriti. Ima to u budžetu, transparentno je to.
Školegijum: Jedna od važnih tema je i dostupnost snusa u školama, supstance koja u BiH nije zabranjena, ali izaziva zdravstvene probleme kod učenika i razvija ovisnost – kantonalne inspekcije nemaju mogućnost zabrane prodaje. Kako spriječiti mlade ljude da ga koriste ili na koji način im razviti svijest o tim opasnostima?
Omerović: Njih je mnogo i nisu samo psihoaktivne supstance problem, problem je i kockanje koje također uzrokuje ovisnost i stvara mnoge poteškoće kako za pojedinca tako i za porodicu. Nažalost, obrazovanje kao resor ne može se uključiti aktivno da to zaustavi kroz represiju. Ono što smo mi podržali i što ćemo podržati jesu razni programi koji se bave gradnjom mehanizama otpora protiv korištenja psihoaktivnih supstanci i protiv kockanja. Mi smo imali prezentaciju jednog programa koji se provodi u deset škola, a odnosi se na izgradnju kompetencija kod mladih ljudi o kockanju. Imamo i nekoliko programa koji se provode protiv ovisnosti o psihoaktivnim supstancama. Ono što mi u obrazovanju možemo raditi jeste prevencija. Sramota je i neka je svakome na čast ako zarađuje na muci drugih ljudi.
Školegijum: Kažete da je škola žrtva. Šta ste htjeli kazati tim?
Omerović: To je dobro pitanje. Sad se vraćamo na onaj početak. Nasilje kao takvo nije proizvedeno u školi. Ono je proizvedeno negdje u drugim segmentima društva i kao takvo je došlo u školu, i nasilje uništava ono što je bit škole, a to je učenje, igra, to je drugarstvo. Škola bez drugarstva je nezamisliva. To svi znaju. Nasilje uništava drugarstvo. Uništava socijalnu koheziju među đacima, uništava igru. Određeni izazovi sa društvenih mreža koji se primjenjuju umjesto klasične dječije igre uništavaju i školu i druženje u školi i zato smo kazali da je škola žrtva nasilja i ovu priliku koristim da pozovem i medije da se uključe i da svi zajedno djelujemo da suzbijamo nasilje ne samo u školi, nego generalno.
Školegijum: Da li postoji registar učenika koji izučavaju turski, francuski ili njemački jezik u školama Tuzlanskog kantona?
Omerović: Pedagoški zavod TK ima tačne podatke o broju djece koji izučavaju neki od tih jezika.
Školegijum: Prošle godine je iz budžeta maturantima kao podrška za proslavu mature isplaćen 1,1 milion KM – šta je kanton imao od takve mjere?
Omerović: Nisam to promovisao, ko je promovisao može vam odgovoriti.
Školegijum: Zašto pripreme/planovi moraju biti rukom napisani, a ne mogu na računaru?
Omerović: To je pitanje za Pedagoški zavod.
Školegijum: Kakav je rezultat učenja/ocjena na kraju godine visoka prosječna ocjena?
Omerović: I ovo je pitanje za Pedagoški zavod, ali reći ću vam da su te visoke prosječne ocjene postale i trend u društvu.
