Predškolsko obrazovanje: Moj sin je išao u jaslice, u starosti od godinu dana, pa do trećeg rođendana (Caritas vrtić, pri klinici gdje je muž zaposlen).
U vrtić je krenuo s tri godine. U prvom vrtiću (državni) smo imali negativno iskustvo s nemarnim odgajateljicama, te promijenili instituciju nakon godinu. Naredne tri godine je išao u Waldorf vrtić, koji je koncipiran kao udruženje roditelja, ima odgajatelje kvalificirane za tu vrstu pedagoškog pristupa i to je i za dijete i za nas bilo predivno iskustvo. Roditelji su uključeni u rad vrtića kroz razne radne akcije, a naglasak u odgoju djece je na iznimnoj povezanosti sa prirodom – mnogo vremena provodi se napolju, te na nenasilnom rješavanju problema i kreativnosti, individualnosti.
Osnovna škola, početak i trajanje: Naš sin trenutno ide u treći razred osnovne škole. Osnovna škola traje četiri razreda, zatim se dobija preporuka – gimnazija ili Realschule. To je škola za opće obrazovanje, ali ima zahtjeva od gimnazije. Glavna razlika je što sa diplomom te škole dijete ne može biti kandidat za studij, nego se opredjeljuje za Ausbildung. To je vrsta dualnog školovanja u trajanju od dvije do pet godina koje podrazumijeva praktični rad, naravno plaćen, uz predavanja i ispite u određenim terminima.
Sa šest godina dijete polazi u osnovnu školu; djeca rođena u periodu od juna do septembra često bivaju ostavljena za polazak godinu poslije. Na zahtjev roditelja, ljekari svakako vrlo rado napišu preporuku za kasniji polazak u školu i roditelji se rado odlučuju za to.
Davanja roditelja: Osnovno i srednje obrazovanje je besplatno. Produženi boravak u školi se plaća, te ponekad za određene materijale simbolični iznosi. Knjige i vježbanke su besplatne, roditelji kupuju pribor i sveske.
Cjelodnevni boravak: U školi u koju naš sin ide mogućnost produženog boravka je do 16:00 sati. Nastava se inače završava u 13:00, ukoliko dijete ima svih šest časova. U produženom boravku radi se zadaća, djeca odlaze u biblioteku ili omladinski centar, igraju se u vrtu, te imaju obezbijeđen ručak. Za svih pet dana produženi boravak košta cca 100 eura. Ono što je važno napomenuti je da se na početku godine izjasnimo kojim danima dijete ostaje do koliko sati i to nije moguće mijenjati osim u iznimnim okolnostima.
Djeca s teškoćama: Nemam dovoljno informacija. Naš sin ima ADD i trenutno učiteljica ima mnogo razumijevanja, obezbijedila je djeci fidget-toys, dopušta izlaske iz učionice po potrebi, individualizirala je raspored i način sjedenje, i sl., dok prethodna učiteljica uopće nije imala razumijevanja, te je dijete stalno bivalo okarakterisano kao buntovnik, bez razloga koji namjerno smeta. To je individualno, rekla bih. O većim problemima zaista nemam informacija.
Odabir škole i učitelja: Poziv za upis u školu dolazi od državnih institucija i dijete je pozvano u školu kojoj geografski pripada. Govorim o osnovnim školama. Za srednje, nakon preporuke u koju vrstu škole da ide, roditelji i djeca mogu posjetiti škole i odlučiti se u skladu s preferencijama. Učitelja nije moguće birati, generalno u osnovnim školama roditelji nemaju mnogo mjesta za uplitanje, zamoljeni su da ne ulaze u škole bez sastanka i povoda, djeca se uče samostalnosti tako. Pored toga, ta distanca, naravno, olakšava rad nastavnom osoblju bez intervencija roditelja za svaku sitnicu. Po meni je to najveća razlika u odnosu na situaciju u bh. školstvu i odlično je što je tako. Putem aplikacije zvane Schulmanager možemo komunicirati porukama sa učiteljicom, kao i sa sekretarijatom škole, te prijaviti bolest i izostanak djeteta.
Užina: Djeca nose užinu od kuće, to je ovdje nekako i kulturološki uvjetovano. Ali postoji mogućnost u nekim osnovnim školama za kupovinu na pauzi unutar kruga škole. Srednjoškolci mogu na pauzi da izađu van škole i kupe nešto.
Komunikacija između roditelja: WhatsApp grupe su osnovni način komunikacije.
Obaveza vakcinacije: Za vrtić i školu je obavezna vakcinacija.
Zdravstvena i zubnozdravstvena zaštita: Djeca su osigurana preko roditelja.
Dnevno opterećenje djece: Moj dojam je da djeca u osnovnoj školi nemaju mnogo zadaće (1–3 radna papira) i moj sin nije opterećen, bar ne još uvijek, obimom gradiva.
Strani jezici/maternji jezik: Djeca od trećeg razreda imaju engleski jezik. Nemam dojam da se preozbiljno shvata kao predmet, što je šteta. Maternji jezik govorimo kod kuće, sa prijateljima s Balkana. U školama nije zastupljen.
Korištenje mobitela: U osnovnim školama mobiteli nisu dopušteni. Osim toga, i roditelji ovdje smatraju da djeci ne trebaju, tako da prije 5. razreda djeca ne dobivaju mobitele uopće. U 5. ili 6. razredu najčešće dobiju svoj prvi mobitel. Određeni broj djece u osnovnim školama ima dječije pametne satove s kojih mogu nazvati roditelje, ali za vrijeme nastave satovi moraju biti podešeni na školski modus, što znači da nemaju nikakvu funkciju osim sata. U protivnom, učitelji sakupe uključene satove i vrate ih djeci pri polasku kući. Roditelji se opredijele za kupovinu takvog sata uglavnom kada djeca počnu sama ići pješice, biciklom ili busom u školu; GPS opcija praćenja i pozivi su ono što je motiv. Takvi satovi svakako nemaju pristup internetu, igrice niti nešto što bi djeci pretjerano odvlačilo pažnju.
Domaće zadaće: Već sam napisala, zadaća za sada u trećem razredu nema mnogo, 1–3 radna papira. Kada je dijete u produženom boravku, tamo završi zadaće. Svakodnevni zadatak za đake je da čitaju, i to naglas, da bi vježbali intonaciju.
Sekcije: U prvom i drugom razredu nismo imali ponuđene sekcije, u trećem je pružen izbor od osam aktivnosti, od kojih se sve održavaju utorkom i četvrtkom 6. čas, tako da se dijete može maksimalno za dvije opredijeliti, jer samo tim danima ima pet redovnih časova. U ponudi su bile aktivnosti: robotika, okoliš, historija, šah, muzika, Bookbuddies (Klub čitalaca), prva pomoć, edukacija za medijatora pri vršnjačkim svađama.
Naš sin je odabrao robotiku i Klub čitalaca i prezadovoljan je izborom.
