Izvođenje online nastave u realnom vremenu, prema rasporedu časova izrađenom za klasičnu nastavu, nerealno je sve dok veliki broj đaka, a i znatan broj nastavnica, nema jednake tehničke uvjete.
U školi u kojoj radim veliki broj učenika nikako ne može pratiti online nastavu. Neki od njih ne mogu se uključiti putem videopoziva jer nemaju mikrofon, nekima je slab internet, a pojedinci jednostavno ne žele. Iz tih razloga časove održavam u Teams grupi u vidu pisanog razgovora, a kada tako radimo – pola sata gubimo i đaci i ja na prijavljivanje i da bismo razmijenili poneku informaciju. Nakon časa učenice rade zadaću, ja je kasnije pregledam i pišem povratne informacije, ali i izrađujem nastavne materijale za naredni čas, koje po zakonu nisam dužna praviti, i materijale za djecu koja nemaju nijedan uređaj za praćenje online nastave, a to čini da moj radni dan traje više od 12 sati. Na taj način i učenici i nastavnice počinju da rade tek kada nastava završi, i na kraju niko nije zadovoljan.
Hajka je jedino što nastavnici djecu ocjenjuju kao da idu u školu, a ustvari pošalju dvije definicije na chat i kažu da trebaju da sami savladaju i da se sami spreme za testove. Moje dijete je 5.0, a jedinice i dvice dobija ko od šale. E, o tom zdravlju govorim! Nije problem raditi s djecom, problem je što moje dijete sjedi za računarom od 9 h do 13 h, na chatu s nastavnicima: Dobro jutro. U chat mora odgovoriti 26 učenika ili dobiju ukor i minuse za vladanje i neopravdan. Onda opet ide pitanje nastavnika, na koje ide 26 odgovora, i tako cijelo jutro. U podne kreće pisanje školskog rada, zbog čega se daju minusi i dvice/trice ako nisu potpuni, a tek onda oko 15 h popodne ide pisanje zadaće i spremanje za kvizove i testove. Tako da nije problem raditi s djecom, ali je problem raditi ovako, piše jedan roditelj na Facebook stranici Vlade Kantona Sarajevo nakon vijesti da će nastava i u drugom polugodištu školske 2020/21. godine biti online, osim za devete razrede, ne znajući da se ne bi mnogo promijenilo ni da čas traje 45 minuta.
U trouglu Ministarstvo – nastavnici – učenici/roditelji postoji niz nerealnih očekivanja, a nijedna strana nije sagledala online nastavu iz svih perspektiva: roditelji se žale da nastavnici ne objašnjavaju dovoljno i da šalju previše zadaća, te da đaci previše vremena provode za kompjuterima, a nastavnice da djeca ne rade dovoljno i da veliki broj roditelja radi zadaće umjesto njih, te da i one same provode previše vremena za kompjuterima.
Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo skoro godinu traži rješenja, ali sudeći po reakcijama na model najavljen za drugo polugodište, rješenje koje bi odgovaralo većini učenika i nastavnica nije nađeno. U organizaciji online nastave, pored toga što se nije vodilo računa imaju li đaci uvjete za praćenje te nastave, Ministarstvo nije vodilo računa o različitim metodikama i specifičnostima predmetnih planova i programa, te o opterećenju nastavnika izazvanom prelaskom na online nastavu. Primjera radi, historiju i društvo/kulturu/religiju djeca lakše uče samostalno nego strani jezik, hemiju ili fiziku, a i nastavni plan i program je usmjeren na učenika, dok je nastavnik samo organizator nastave. Zar ne bi bilo lakše i učenicama i nastavnicima da se nastava u realnom vremenu odvija samo iz predmeta za koje već postoji preporuka da se izvode putem videopoziva, ako učenici imaju tehničke uvjete za to?
Naime, nastavničke 40-satne radne sedmice iste su kao za vrijeme klasične nastave, a obim poslova za većinu predmeta je povećan, i u tih 40 sati ne ulazi ispravka pisanih provjera znanja, iako u online nastavi, zbog nemogućnosti đaka da učestvuju u videopozivu, nastavnici koji predaju predmete s jednim ili dva časa sedmično, i ako drže nastavu u 20-ak razreda sa po 25 učenika, moraju pregledati i do 500 zadaća.
Jedan od najvećih problema nastavnica i učenika u online nastavi – prisustvo na času i realizacija zadataka u online nastavi – Ministarstvo je pokušalo riješiti u Uputstvu za realizaciju nastave u februaru odredbama: (1) razdvojiti pojam prisustva na času i realizacije zadataka u online nastavi i (2) ukoliko se čas realizira u Teams grupi bez zadatka u vidu pisanog razgovora u realnom vremenu, nastavnik/profesor je dužan otvoriti poruku prijave prisustva na času, a učenici u komentaru potvrditi prisustvo u vremenu realizacije časa.
Ovo Uputstvo pokazuje nerazumijevanje načina rada u online nastavi jer njegov kreator ne zna kako izgleda čas u Teams grupi bez zadatka u vidu pisanog razgovora u realnom vremenu! Primjera radi, ja sam prinuđena časove realizirati u Teams grupi u vidu pisanog razgovora, ali ne znam način kako da učenicima objasnim, naprimjer, Industrijsku revoluciju ako im ne dam zadatak objektivnog tipa koji će uraditi na osnovu teksta u udžbeniku ili ako im ne dam zadatak da pročitaju dio sadržaja nastavne jedinice, a onda im postavljam pitanja u vezi s pročitanim. Za čas historije u Teams grupi u vidu pisanog razgovora najvažniji je zadatak koncipiran kao vodič djeci kroz tekst kako bi pronašla nove informacije i povezala ih sa stečenim znanjem. Ova metoda rada na tekstu primjenjuje i u redovnoj nastavi.
Nespretnost Ministarstva u rješavanju problema ilustriraju i izmjene Pravilnika o praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju učenika, kojim je broj potrebnih ocjena za zaključnu smanjen na dvije i isti je za sve predmete (i one koji se održavaju jednom, i one koji se održavaju pet puta sedmično)!
Ako već moramo nastavu realizirati u virtualnim učionicama, trebale bi se sagledati sve promjene izazvane prelaskom na ovaj način rada, a ne postavljati i pred đake i pred nastavnice iste ciljeve kao u redovnom školskom okruženju. Ukoliko nastavimo insistirati na tome, online nastava u realnom vremenu bit će glavni uzrok krivih kičmi i slabijeg vida i učenica i nastavnika.
